Ma što je ovo došlo? Ne može se čovjek obraniti od ustaša, četnika, jugofila, srbofila, pravih i krivih Hrvata, udbaša, nogometaša. Sve me strah da će mi Pol Pot iskočit iza kantuna na Stradunu. Ali nije, iskočio je zato Vlado Košić. Biskup sisački ukro nam je Festu svojim prdoklačenjem o novom totalitarizmu, kapitalizmu i siromaštvu duha koje rađa, iako bi s obzirom na siromaštvo tijela kojeg nam ne fali trebali bit bogati duhom. Kako to već ide, što manje imaš više se uzdaš u nebesa. Ali, valjda je podjela novo zajedništvo.

Licemjerno je da Košić spominje neoliberalni kapitalizam upravo u Dubrovniku gdje se u više prostora u vlasništvu Biskupije prodaju kineski suveniri, skupa flaširana voda ili roba visoke mode. -Ma što je ovo došlo, kaže stari. Mogu li nas se više liberat?

Šokiro sam se kada sam za blagdanskom trpezom našo starog obučenog kao da je svaki drugi poneđejak. Ništa vestit, ništa krovata. Nije to kod nas za Festu nigda bilo. Festižalo se i za Uskrs i za Božić, ali nigda ništa ko Festa. Najveći blagdani kod starog su na margini, do Svetoga Vlaha se drži. Isus je umro za sve ljude, ali Vlaho samo za svoje Dubrovčane. Kaže da mu se nije dalo picanit zbog svega što se događa u Hrvatskoj. Nije vrijeme za velike feste nego za funerale.

-Ma što je ovo došlo?, kaže stari koji je Košića slušo preko teveja. I njemu je digo tlak. Interesantno je kako su najveći kritičari neoliberarnog kapitalizma i globalizma, kaže mi, oni koji spavaju u svili, koji su zagrnuti u najskupje tkanine, nema da im se nogice znoje u jeftinoj obući iz Lidla, to se nose Versace papuče, na rukama freška manikura, bokovi popunjeni, kosica oprana, obrazi rumeni. Ne kupuju ti jeftini sir na akciji umjesto oriđiđi parmezana pa ga ostave vanka da se stvrdne kako bi njime iduću setemanu mogli posut šporke makarule. Nigda nisu bili na tržištu rada, znojili se hoće li moć platit kredite, a govore o siromaštvu i neokrznuti kritiziraju kapitalizam onima koji imaju manje od njih, a isto im daju. Ko da nismo u komunizmu jedva čekali kad će nam doć slobodno tržište pa de ne moramo ić u Trst kupit što nam treba za u se i na se.

-Ma što je ovo došlo?, kaže stari koji tvrdi da bi Kukuriku koaliciji bolje išlo da su se bacili u peradarstvo. Pogledaj što rade, grataju mande i dijele deke, samo gledaju đe će što zdipit, ako je i ostalo štogod. I ovi prije i ovi sada, sve su raskrali i sada samo gledaju što još mogu ukalumat kakvom furestu. Kad čuje kako neko spominje restrukturiranje uhiti ga trenta una. Ma ko te pita, imali smo druga Tita.

Stari voli ministra prometa. Našo Hajdaš recept za izvuć HŽ Cargo iz gabule pa doveo nekog Rumunja. Ovaj se nije ni vratio s pregovora iz Zagreba kad su ga na aerodromu u Bukureštu ščepali i odvukli ga u bužu. Ma đe ih samo nalaze?

Nerva staroga i Dubrovački dogovor. Otkad su se dogovorili HDZ muči, a Vićana nema za čut. Radije je gledo prijenose Vijeća nego sapunice, a sad šipak. Nerva ga i što Jutarnji list radi Matiji Babiću i što Linić još nije dao ostavku. Pa i što Milanović nije vezo krovatu kad je došo u teatar poklonit se Parcu. Ili se došo poklonit Vlahušiću? A i što mu se ne bi poklonio, što jes jes, boje ide Vlahušiću nego cijeloj njegovoj vladi i ministrima zajedno. Nervira ga i Bralić i njegove konfekcijske dalmatinske pjesme, draži mu je TBF. Nemaju dobar tenor, ali imaju Smojinog duha i bar govore istinu.

-Ma što je ovo došlo?, kaže stari. Idu mu na nerve projekti, fondovi i udruge. Gdje se god okreneš udruge i projekti. Aplicirat će ovo i ono, a jedino što nam apliciraju su novi porezi. Nekidan, kaže, čita o ženi koja je bucmastom mužu napravila dijetalni objed pa napisala projekt za europske novce. Ovaj se spizdi s motora, noga mu dva mjeseca bila u gipsu pa otvori udrugu za sve one koji su dva mjeseca bili s nogom u gipsu. Ma što je ovo došlo? Radi li itko u Hrvatskoj ili su se svi udružili?

Razumijem ga, cijeli život se topio i zarađivo krvavi kruh. Umjesto udruga bile su zadruge, a one su još nešto i proizvodile. Sindikati su djeci za Svetog Nikolu dijelili poklone, a domaćicama zimnicu. Danas sindikalisti laju ili svršavaju u zatvorima. U partiju nije ćeo, a ni partija nije ćela njega. Uzdo se je samo u rad pa ga sad nervira kad se šamaraju udrugama, projektima i fondovima. Uvjeren je da tih fondova zapravo nema jer neće ti niko dat ništa na lijepe oči. Tako je vazda bilo i bit će. Eno, opet je čuo da se euro strmopizdio. Europskoj uniji daje još par godina, profundat će je Merkelica kaže.

-Ma što je ovo došlo, kaže stari. Niko više hrvatski ne priča. Gleda na televiziji nekidan i kaže voditeljica: Dragi gledatelji, Severina će nam brzo pridružiti, čim siđe sa stejđa. Kaže mu jedan da danaske kad dođeš u restoran na vratima te dočeka konobar, uzme ti kaput, odvede te do stola pa ti kaže – ovo je vaš tejbl. Kad ga trebaš moraš ga zvat 'garcon' jer te na naški neće razumjet. A kad fineš s jelom, onda te pita jel sve bilo o.k. – Ooo, wonderful, onda nas svakako lajkajte na facebooku. Stari se služi internetom svakodnevno, najviše kako bi vidio kakvo se vrijeme sprema i kad će na lignje, ali kaže neće ulazit u to ko je komu lajko, a ko je koga tvito. Nije ga briga ko s kim ide leć. 

-'Ma što je ovo došlo, kaže stari. Prije su davali kvizove đe si trebo što više znat, a danas su im glavni oni gdje se traži da znaš što manje, ako išta. Daju čak i onaj đe pizdun ide ulicom i traži ko će mu pogrešno odgovorit pa da mu ukaluma peset kuna.

Eto, zbog svega toga se nije upicanio i osto je doma. U pensijunu je i ne da mu se mortifikat. Klobuk je u ormaru, stavit će ga nekom drugom prilikom, kad bude više veselja. A i ne da mu se više davat im povoda sad kad je prošo 'tehnički' (tako zove operaciju vena). Pitam: povoda kome? –'To my people, I know my people', kaže stari u duhu novog hrvatskog. Evo što Dubrovčani govore kad te trefu na ulici: 'Ajme Vlaho, otkad te nisam viđela, baš mi manjifiko izgledaš, svaki dan si sve mlađi'. Evo što Dubrovčani kažu trećem licu iza kantuna: 'Ajme moram ti nešto rijet, sad sam viđela Vlaha na Stradunu, ajme što je iščinio od sebe, a kako se postaro, a zdebjo'. Eto vam ga na sad.

Petar Ipšić