Guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić, dobio je potporu ministara financija Eurozone za mjesto potpredsjednika Europske središnje banke. Premijer Plenković mu je s ponosom čestitao i objasnio narodu, da se radi o velikom međunarodnom uspjehu Hrvatske, male ali stabilne zemlje, koja unatoč ratovima, krizama i vlastitim cijenama u trgovinama, nekim čudom stoji uspravno. Stabilno, doduše, stoji uglavnom - statistika.                                                    

A da, stabilne su bile i banke, koje su tijekom Vujčićeva mandata mirno i bez stresa zaradile milijarde, a onda ih uredno otpremile inozemnim vlasnicima. Kunu smo svečano pokopali, euro dočekali raširenih ruku, a nagrada je – stigla. Sustav funkcionira besprijekorno: građani plaćaju, banke profitiraju, guverner napreduje.                                                              

Doduše, narod to priznanje drugačije tumači. Po nekima, Vujčić nam je uspješno uvalio euro, inflaciju i cijene hrane, a zlobna sirotinja još uvijek pamti guvernerove antologijske savjete građanima: ne kupujte ono što vam je skupo. Ako vam je stan nedostižan, promijenite percepciju. Jer cijene, kako nas je naučio, nisu stvar realnosti nego - dojma. Računi su visoki samo zato što ih mi tako doživljavamo. Njegovima kolegama nisu uopće skupi. I stoga, 'ko radi, taj i griješi, a tko griješi – napreduje.        

Njegov pokojni prethodnik Rohatinski, nije imao tu sreću. Iako je on 2001. prodo 13 tona zlata, koje je Hrvatska dobila od alimentacije nakon razvoda od nasilnog YU partnera, po cijeni od 272 dolara za uncu, tvrdeći da je zlato ''mrtva imovina'', njemu je priznanje izostalo.  

Kad je nadugo poslije zlato skočilo preko 3 tisuće dolara, pokazalo se da mrtva imovina zna uskrsnuti, pa je HNB pod Vujčićem 2022. i 2023. ponovno počeo kupovati zlato. Ovaj put skupo. Red je red. Europa traži rezerve, a mi učimo da se povijest najlakše ponavlja uz znatno - višu cijenu. 

Predsjednik SAD-a, na sastanku u Davosu, cijeloj je Europi održo lekciju, kako o nakaznim vjetrenjačama koje su pobile milijune 'tica, tako i o nesposobnim europskim saveznicima, koji nisu kadri branit ni sebe, a kamoli pomoć njegovoj moćnoj državi u obrani ledenog Grenlanda. 

Neke od članica NATO-a još i dan danas šute, a neke su mu odgovorile. Danska javno tuguje za 44 pripadnika svojih vojnih postrojbi, a glasnogovornik ritanskog premijera podsjetio je one koji ne znaju, na 457 poginulih britanskih vojnika i "mnoge stotine" invalida, koji su pomagali američku mirovnu avanturu u Afganistanu. Drugi neimenovani Britanac pravio se Englez, pa je objavio da je veliki propovjednik mira Trump, pet puta izbjegao regrutaciju za Vijetnamski rat, četiri puta zbog ''studentskog statusa'' i peti put zbog liječničke potvrde o "koštanim ostrugama". U nas to zovu čukljevi ili - gropovi. 

Fakat, Europa nikako da se odluči bi li kakila ili piškila. Neki bi s Amerima, neki bez, a ima i onih koji predlažu da se Europa oslobodi povijesne zablude u zaslužnosti bilo kojega Europljanina za otkriće Amerike. Da su ostali neotkriveni, danas bi još ratovali kauboji i Indijanci. Zapravo, Indijanci međusobno! Ili bi ih Rusi kad - tad bili otkrili; em je Aljaska bila njihova, em su bili nadohvat tadašnjim jedrenjacima. 

Marko Perković se oglasio nakon što je Državni inspektorat pokrenuo upravni postupak, kojim se investitoru bespravno izgrađenih građevina u Čavoglavama nalaže rušenje istih, u roku od 90 dana od zaprimanja rješenja.  

Perković je pojasnio da javnost nije dobro razumjela ono što je tendenciozno prikazano na televiziji. Na TV-u to izgleda ko kuća s asfaltiranim prilazom i javnom rasvjetom, a nije nego skromna nadstrešnica i montažno skladište. I zaklon od kiše i sunca za radnike. Kakve radnike nije precizirao, ali očito su se tamo usavršavali u raznim zanatima, vjerojatno prije nego što započnu gradnju njegove prave kuće. One s dozvolom! 

U svom emotivnom istupu, ispričao se je on Državnom inspektoratu, javnosti, ali i pticama, vjevericama, zmijama i mravima kojima je, kako kaže, privremeno narušio komoditet. Obećao je da će im zasaditi dvostruko više grmlja, trave i šikare, kako bi svi oni imali gdje nastaviti svoj ugodan život. Eto! 

A nije zaboravio ni prirodne sile. Ispričao se i kiši, vjetru, Suncu i Mjesecu, što im je oduzeo pravo da nakvase, ugriju ili romantično osvijetle njima zagarantiran prostor. Sve u svemu, riječ je o nesporazumu epskih razmjera; država vidi bespravnu gradnju, a umjetnik - ekološko edukacijsku platformu. 

Iz sporta nam stiže još jedna vijest koja potvrđuje da je Balkan, kad je riječ o navijačima, među prvima u svijetu u disciplini - organizirani kaos. Grupa navijača Hajdukove Torcide iz Splita, odlučila je kod aerodroma u Tuzli priredit mali doček navijačima beogradske Crvene Zvezde i to univerzalnim jezikom navijačke diplomacije. Rezultat? Dvadeset i tri ozlijeđene osobe, tri u kritičnom stanju i 93 'dalmatinska hajduka' prespavala u policiji. Policija zadovoljna učinkom, bolnice popunjene, a domoljublje – demonstrirano na najvišoj razini, tek uz dodatne troškove zdravstvenog sustava. Zasjeda je, kažu, bila profesionalno postavljena blizu parkinga, na kojemu su navijači ostavili auta prije leta za Švedsku. Navodno odmazda za događaj u Švedskoj, gdje su Delije grupno napale jednog hrvatskog rukometnog navijača.                                                                                               

A prije samo dva tjedna, Dinamovi junaci Bad Blue Boysi, izmlatili su navijače istog kluba, ali iz Slovenije, na odmorištu autoceste. Susjedska ljubav bez granica. Svi se mlate sa svima, ali važno je da se zna; za boje, za grb, za čast. I po mogućnosti - u grupi. Sport spaja ljude, sve češće preko - hitne pomoći.