Kronika povijesnih stranputica: Zvijezda je rođena
Mario Klečak piše o aktualnostima i apsurdima u državi i gradu.
Iz MORH-a su prošli tjedan upozorili građane pojedinih županija da bi zbog letačke vježbe Rafala moglo doć do probijanja zvučnog zida. Moglo? Ne mora!? Neki neuki građani, skloni doslovnom shvaćanju stvarnosti, zapitali su se mogu li avioni uopće probit zid ili je to opet metafora poput većih penzija, reformi zdravstva i pada inflacije. Ako smo Rafale platili ko da su od suhoga zlata, pitaju oni, znači li to da njihova cijena dolazi bez pune brzine, a probijanje zvučnog zida onda ide ko - dodatni paket? Ono, avion leti, ali ako želite da leti brže od zvuka, to je već luksuz. A luksuz se vazda dodatno naplaćuje. Francuzi jesu prijatelji, ali ne baš toliki. I dok tako Rafali grme nebom, građani bi, prema službenoj logici, trebali biti sretni što ih država čuva. A osjećaj sigurnosti dolazi uz zvučni udar, koji doduše plaši djecu, ptice i kućne ljubimce, srećom porezne obveznike podsjeća gdje su pošle pare. Ako nam već zdravstvo puca, što nam i nebo ne bi pucalo – doslovno?
Naš ministar gospodarstva odlučio je spasit naciju; ne reformom poreza, ne rezanjem birokracije, nego hrabrim jurišom na - bocu. Zakon o zabrani prodaje alkohola od osam navečer do šest ujutro, provodit će lokalne vlasti, već prema broju pijanih turista i domaćih balunjera.
Prije više od sto godina, u Americi su pokušali nešto slično. Prohibicija je trebala isušiti kriminal, siromaštvo i obiteljsko nasilje. Umjesto toga, procvjetali su mafija i šverc, pa je eksperiment završio povlačenjem zakona. Ali to su bila mračna vremena zabrana. Danas živimo u eri principijelne vlade, koja nas je uvjeravala, kad je onomad zagrebački gradonačelnik zabranio Thompsona, da zabrane nikad ne daju efekt. Sutra bi ne'ko mogo tako zabranit kladionice ili, ne daj Bože, bacanje petardi i vatromet! Jedino je zabrana rada nedjeljom - zaštita obitelji, a ograda oko Markova trga - sigurnost. Zabrana alkohola na ulici je zapravo preventivna briga. Rječnik je fleksibilan, baš ko i principi.
A na društvenim se mrežama građani pitaju: preuzimaju li trgovine posao policije? Ako ne'ko kupi gajbu pive u osam manje kvarat, hoće li se trgovcima u osam i minut aktivirat moralni alarm pa će čuvat kvart do svitanja ili će policijske patrole napokon izaći na freški zrak, umjesto da griju stolice u postaji?
Petak 13., iz riječke luke isplovio turski teretnjak i, zamisli ti, udario ne u lukobran, ne u signalnu bovu, nego ravno u brod Galeb, plutajući relikt epohe. Sudar s poviješću, doslovno. Srećom, nezgoda je ''manja'', ko i sve u nas – osim simbolike.
Ali čim je brod probužo lamarin na provi bivše jahte, internet se pomamio. Teoretičari urote već su posumnjali na diverziju zdesna i pokušaj, da se budući plutajući muzej pošalje na dno, zajedno s uspomenama na bivšeg opasnog diktatora Tita. Jer, ne daj Bože da mladi saznaju kako je na njegov sprovod došla skoro cijela planeta: ne tri, nego četiri kralja, 31 predsjednik države, šest prinčeva, 22 premijera i 47 ministara vanjskih poslova.
Ali ironija je deblja od trupa broda. Taj isti ''Galeb'', prvotno fašistički teretnjak za banane i potopljeni nacistički minolovac, reinkarniran je u socijalističku jahtu glamura. Na palubi su se sunčale Elizabeth Taylor i Sophia Loren, dok je šarmantni bravar demonstrirao da ima smisla za humor, ali još više za PR. Od olupine do ikone, to je bio pravi remont sustava.
U međuvremenu, gradske brige su jasno posložene. Istraga o šteti na brodu može čekat. Puno je važnije rasvijetlit 'ko je gradonačelnici iz ureda ukro pola čokolade, tek par dana nakon preuzimanja vlasti. Jer ako je nestala čokolada, što je sljedeće? Proračun?
Rijeka, grad koji je preživio carevine, ratove i tranzicije, sada drhti pred najvećom prijetnjom: sudarom mita i limarije.
Rođena je nova zvijezda domoljubne estrade – Josip Dabro. Dok su drugi pjevači čekali Doru i Eurosong, on je preskočio kvalifikacije i odmah uskočio u žanr - povijesni revizionizam. Kako mu mikrofon na saborskoj klupi može sabotirat ton majstor, zastupnik Domovinskog pokreta Josip Dabro otpjevo je stihove o Anti Paveliću, ''vođi svih Hrvata'' na svome ''šoru', uz glazbenu pratnju dva policajca. Svi su, naravno, ostali zatečeni, ponajviše oni koji godinama tvrde da su ustašluci - ''izolirani incidenti''. Ali onda je predsjednik HSLS-a Hrebak otkrio da ustaše ipak postoje. Otkriće stoljeća! Zaprijetio je izlaskom iz koalicije!
Dabra, međutim, ne brine rejting na političkim top-listama. Na svom ću šoru pjevat što mi se pjeva, poručio je, hrabro poput čovjeka koji zna da mu publika sjedi u Vladi. Liberali neka pate – on neće. Zašto i bi kad ga je politička produkcija lansirala prvo u ministarsku fotelju, pa onda u saborsku klupu? Karijera iz snova: od kabineta do revizijske - karaoke.
Riječ je o zastupniku koji je svojedobno puco pištoljem po naseljenom mjestu, a sada puca po povijesti. Šteta što idol diplomiranog kineziologa Dabra iz 1945., Ante, nije završio svoju turneju trijumfalno, nego je bio prisiljen pobjeć iz Lijepe njegove maškaran u staru babu, usput ponijevši zlato opljačkano od vlastitog naroda. To potvrđuje i tekst Dabrove pjesme: u Madridu grobnica od zlata, u njoj leži vođa svih Hrvata. Na ovaj domoljubni performans reagirali su s ljevice, uz tvrdnju da bi u normalnim državama ovakav izvođač karijeru nastavio u – zatvorskom kulturno-umjetničkom društvu. U nas, čini se, još traži - bis.