Dok hrvatska ljevica već tjednima uzdiše i pali svijeće racionalnosti akonto toga što je premijer u prosincu 2025. na sjeverozapadu BiH položio kamen temeljac za franjevački samostan Presvetog Trojstva, vrijedan skromnih dva milijuna hrvatskih eura, u istočnom dijelu istog entiteta se ne gubi vrijeme na sitniš niti duhovnost. Srpski predsjednik Vučić u Trebinju je otvorio bolnicu, a usput, onako nehajno, iznova obećo i aerodrom od dvjesto milijuna eura.

Naša ljevica, kojoj se ruše snovi o sekularnoj državi, zgraža se zbog ulaganja u kamen, križ i studente u susjednoj zemlji, dok Vučić u Trebinju gradi snove, od betona. Nema veze hoće li avion ikad sletjet, bitno je da se zna 'ko uzlijeće.

Niti je Vučića briga kakvu će vodu pit buduće generacije grada susjedne mu države ili hoće li aerodrom ikad imat putnike. Bitno je da svaki srpski avion koji poleti prema svojoj srpskoj enklavi bude simbol suvereniteta, kontrole i blagog podsjetnika 'ko ovdje crta karte. I dok se u nas raspravlja je li samostan ideološki problem, tamo se bez dileme planira infrastruktura moći. A nas neka čuva- Presveto Trojstvo.

Inicijativa stranke MOST o izmjeni Ustava radi zaštite gotovine i obrane od zlog duha digitalnog plaćanja uskoro stiže u Sabor. Društvo bez gotovine, poručuju iz MOST-a, društvo je u kojem se građane može isključiti, nadzirati i uvjetovati – ukratko, raj za svaku vlast koja voli znat 'ko je i kad nešto kupio po punoj cijeni, a 'ko na akciji. MOST, naravno, takvu Hrvatsku ne prihvaća. Oni se, skromno i nenametljivo, već vide kao buduću vlast, pa žele navrijeme spasiti papirnati novac, taj posljednji simbol slobode, privatnosti i kuverata bez adresa. Nakon što su provjerili da se Gotovina piše malim g, spremni su braniti keš do zadnjeg eura i centa, ovisno o emocionalnom stanju birača. Zagovornici bezgotovinskog društva, s druge strane, tvrde da je pravi problem u motiviranju primatelja mita da prihvate karticu ili uplatu na račun, jer takva tehnologija, čudno, još nije izmišljena. Ipak, čovjek se snađe: kupiš kamion cimenta, nekoliko paleta betonskih blokova i fino ih dostaviš svome dobročinitelju. Ipak, ni to više nije sigurno; nova fiskalizacija čak vidi kad ti nastaviš živjet u stanu, a tvoj dobročinitelj digne treći kat. Što onda preostaje ljubiteljima keša? Zelene pijace, sajmovi, buvljaci – sveta trojica legalnog šverca, gdje se još uvijek možeš osjećati kao slobodan čovjek dok kupuješ domaći sir bez računa i istine.

Zato je njima gotovina simbol slobode i privatnosti, jer s bokunom papira plaćanje ostaje anonimno. Jer što HDZ, HNB i svemirski komunikacijski sateliti imaju znat kupuješ li ti pršut, rakiju ili pet kila krumpira? Ima i ta mjesta!                                

Zbog spolne diskriminacije djevojčica u osnovnoškolskim udžbenicima, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić odlučila je hrabro zaroniti tamo gdje se politika rijetko usuđuje – ravno u korijen riječi. Problem je, naime u - stidnici. Ta riječ, kaže gospođa, u svom korjenu nosi stid, a stid je očito najveći neprijatelj ravnopravnosti. Možda čak opasniji od inflacije, demografije i zdravstva zajedno. Zato je predložila Hrvatskom liječničkom zboru da s jezikoslovnom strukom razmotri preimenovanje stidnice u - vulvu.

Jer ako nešto taktično preimenuješ, problem je riješen. Javnost je, očekivano, reagirala u nevjerici; je li moguće da ne'ko prima plaću iz proračuna da bi onoj stvari dao novo ime? I to dok djeca nemaju tople obroke, a škole grijanje.

U cijelu raspravu uključio se i jedan ugledni psihijatar, vidno zatečen činjenicom da je medicinska terminologija postala poprište ideološke borbe. Ako već ne može stidnica, predlaže on, neka se riječ u duhu novog svjetonazora preimenuje u – Sutjeska. Naravno, ne ona vulgarna partizanska, nego prava, hrvatska. Jer prema Hrvatskoj enciklopediji, sutjeska je klanac ili klisura, uska i duboka dolina strmih stjenovitih strana, nastala prevladavanjem dubinske erozije nad bočnom.

Ruku na srce; zvuči ozbiljno, znanstveno i u duhu jezika. Uz to, nema stida, nema diskriminacije, samo - geomorfologija. Djeca će učit geografiju, biologiju i ideologiju u jednom satu. Sve riješeno!

Dugogodišnji sudac Vrhovnog suda Damir Kos, napokon je izgovorio svetogrđe hrvatskog pravosuđa: da političke stranke žele imati šape na sucima. Šok i nevjerica! 'Ko da je reko da je more slano ili da se izbori dobivaju marketingom, a ne programima. A jedina razlika je u tome, kaže gospar Kos, što se to prije radilo potajno, ispod stola, dok se danas radi javno, na konferenciji za medije.             

Tako premijer u maniri prosvijećenog upravitelja sustava najavljuje da će se čelni ljudi pravosuđa birat vezanom trgovinom u paketu. Sudbena vlast time nije samo ponižena, ona je jednostavno stavljena na rasprodaju, a u javnosti se stvara dojam kako politika ima moć nad sudovima. Ma nemojte, kažu s ljevice, ne stvara se tu dojam, nego se potvrđuje činjenica. Pravna država je odavno reality show, samo što suci još uvijek glume da ne znaju 'ko im piše scenarij.

Naravno, stranku na vlasti to nije nimalo uzdrmalo. Brzo se javio neimenovani, ali vrlo glasni dužnosnik, koji je gospara Kosa podsjetio na njegov grijeh iz mladosti, kad je bio ustavni sudac iz kvote SDP-a. I tad se čudom čudnim, nije bunio. Jer kad te politika postavi, to je zbog stručnosti, a kad te ne'ko pritišće šapama, to je napad na demokraciju. Pouka je jasna: šape su vazda iste, samo se vlasnici mijenjaju.

A sudstvo i dalje ponosno tvrdi da je neovisno – dok poslušno daje šapu.