Bivši naš župan Dobroslavić, vazda ko napeta puška, opet je oglasio uzbunu. Ovoga puta zato što je Republika Srpska izdala ekološku dozvolu za aerodrom u Trebinju i to bez da je pitala Dubrovnik smije li. Dobroslavić upozorava na Omblu, izvorište dubrovačke vode i opasnost po okoliš. Sve je to sasvim ozbiljno. Samo što bi čovjek, slušajući našu političku uzbunu, mogao pomisliti da se aerodrom sutra otvara. A ne da oni taj aerodrom grade otprilike onoliko dugo, koliko su on i hrvatska politika gradili svoje južne prometne strategije već - tridesetak godina.
Naši susjedi su prije desetak godina čak uspjeli zabit osam kolaca. Istina, na pogrešnom mjestu, ali treba priznat da je to za regionalnu građevinsku politiku već impresivan rezultat. Doduše, nakon obećanja Vučića kako će Srbija platit izgradnju, sve nekako izgleda realnije, pa naši političari više misle o srpskoj vojnoj bazi na novom aerodromu, nego o vodotoku Omble. Jer u ovoj ekološkoj drami nekako zaboravljaju da se u blizini izvorišta Omble nalazi dubrovačko odlagalište otpada Grabovica, otprilike duplo bliže nego planirani trebinjski aerodrom. Tu međutim nema konferencija za novinare, nema dramatičnog mahanja Espoo konvencijom i nema geopolitičkog uzbunjivanja. Valjda zato što je Grabovica naša pa se problem naziva tek- komunalnim.
A što kažu građani? Oni su, čini se, manje dramatični. Zapravo, postoji latentna bojazan da bi taj aerodrom možda smanjio broj putnika dubrovačkog aerodroma, jer bi konkurencija srezala cijene aerodromskih usluga, pa naša statistika ne bi više rasla.
Drugi kažu, sretno im bilo putovanje preko Trebinja za Dubrovnik ili Crnu Goru. Na granicama susjednih država se čeka 4 puta duže od trajanja leta. Toliko dugo da čovjek putem zaboravi kud je krenuo. Iz Londona ćeš prije doć do Abu Dhabija, nego do Dubrovnika ili Boke preko - Trebinja.
Ličko-senjski župan Ernest Petry, čovjek je mnogih talenata. Kad treba voditi županiju – vodi. Kad treba voditi tamošnji HDZ – donedavno je vodio. Kad treba svečano otvarat bankomat, također je tu, što je u Ličkom Osiku povijest zabilježila kao njegov nezaboravni doprinos financijskoj pismenosti; bankomat je proradio tek nakon što je župan, u drugom pokušaju, shvatio da prva kartica ipak nije prava. A sada je, eto, otkriven i njegov novi talent: hitna medicinska pomoć spašavanja života - reanimacijom.Premda na noćnoj snimci izgleda ko da župan ljubi, grli i pipa neku mladu ženu. Javnost je znala da je on oženjen, ali to nije ništa ozbiljno. Uostalom, to i nije bila njegova supruga nego zaposlenica Javne ustanove za zaštitu i očuvanje prirode Ličko-senjske županije.Navodno se žena gušila, a župan joj je nesebično priskočio u pomoć. Prema nepouzdanim izvorima, tome je svjedočio isti onaj istinoljubivi bračni par koji je svjedočio u korist bivšeg ministra Banožića, okrivljenog za izazivanje smrtne posljedice u prometu. Očito ljudi danas puno putuju! Ako treba, kažu, mogu posvjedočit i da Petry uopće nije oženjen. U Hrvatskoj očito svaka afera ima svoj dokazni materijal, a ponekad i svoj bračni status po potrebi.Ali onda se pojavljuje i fotografija žene za koju se tvrdi da je ista osoba koja je sa županom već sudjelovala u travanjskom incidentu u Novalji. Riječ je, navodno, o njegovoj 23 godine mlađoj prijateljici koja ga je, nakon verbalnog sukoba u kafiću, gađala pepeljarama i čašama. On se tad javnosti ispričao.
Ovaj put mu isprika nije bila dovoljna, pa je nakon svega podnio ostavku na čelno mjesto u županijskom HDZ-u, uz objašnjenje da ne želi narušavati ugled časne i poštene stranke. Stranku je, dakle, zaštitio od - sebe. Sebe od funkcije župana – nije. Nego je plaćenu funkciju župana zadržao jer su ga Ličani, kako on voli naglašavat, izabrali velikom većinom. Zna on da onaj koji može preživjeti bankomat, pepeljare, čaše, misteriozne snimke reanimacije i izvanrednu saborsku sjednicu može preživjet i mandat.Oporba zato već ima rješenje: nakon isteka mandata Petryja bi, po kazni, trebalo poslati u hrvatsko veleposlanstvo u neku zemlju po izboru - njegove supruge. Jer ako je i'ko nakon svega zaslužio diplomatski imunitet, onda je to ona.
Dok smo još u Lici, valja spomenut i da se tamošnje pučanstvo sprema za prosvjede u Zagreb, a radi hitne sanacije otrovnog otpada u Gospiću. Na posljednjem prosvjedu, prije desetak dana, na gospićkom Trgu Stjepana Radića, bilo je tek nešto više od 300 okupljenih. ''Bog i Hrvati'' super izgleda na majici. Ali kad Bog i Hrvati trebaju stati uz ljude kojima je pred nosom više od 30 tisuća tona otrovnog otpada, odjednom nastaje neobjašnjiva gužva u kalendaru obaveza. Ima li Hrvatska problem s domoljubljem? Nema za pjevanje, zastave, baklje, suvenire i kolektivno dokazivanje 'ko više voli Hrvatsku, za napunit Hipodrom i stadione, ali ne i trg u Gospiću, kad treba obranit ono što domovina zapravo jest: ljudi, zemlja, voda i zrak. Na koncertima Thompsona od srpnja prošle godine do danas, bilo je više od 800.000 njegovih fanova. Prema tvrdnjama njegovog tima, samo na zagrebačkom Hipodromu okupilo ih više od pola milijuna. Gdje je sad pola milijuna Thompsonovih fanova kad treba braniti Liku?
Neki tvrde da su na nekoj Ceci iz susjedstva, a njihov idol je trenutno zauzet organizacijom europske turneje zabranjenih koncerata. Dobro, možda ljudi malo i pretjeruju kad Thompsona miješaju u problem Like. Radi se ipak o njegovim fanovima, koji bi bez troška za ulaznice, svojom brojnošću mogli znatno popravit atmosferu na okupljanju u Zagrebu. A njihov idol bi barem mogo podijelit žednim Ličanima koju tonu, na koncertima neprodane vode u bocama. Ali eto- nije!
Dok se mlađi Dubrovčani već godinama mole nekom višem urbanističkom božanstvu da im omogući kakav priuštiv stan koji nije dnevni boravak njihovih roditelja, oni stariji imaju još jednostavniju stambenu ambiciju: dočekati da ih Grad konačno smjesti na vlastitu parcelu – dva metra pod zemljom.
A sve je počelo u bivšoj Općini Dubrovnik, prije 1990., kad je groblje bilo planirano na Dupcu, u blizini nekadašnjeg odlagališta smeća, danas zvanog komunalni otpad. Župljani su tad pokazali zavidnu razinu građanskog neposluha; prosvjedima i blokadom magistrale otjerali su groblje, a otpad preselili na Grabovicu. Govore, da je tadašnju projektnu dokumentaciju za groblje na Dupcu radio arhitektonski biro iz -Trebinja.
Dokumentacija je poslije vraćena u domaće ruke, a Grad i Općina Župa dubrovačka počeli su nas još od 2019. obavještavat da groblje samo što nije. Gradonačelnik i načelnik obilazili su gradilište i najavljivali prve ukope krajem 2021. godine. Jedino što svi uključeni nisu najbolje predvidjeli, bili su stjenoviti teren, brdo od kamena i, naravno - korona. Ne znaš što je gore!
Bilo kako bilo, oni građani koji su unaprijed platili, a još su živi i na pragu moguće demencije primjećuju da je baš toliko vremena trebalo Egipćanima za izgradit Keopsovu piramidu usred pustinje. I to bez bagera, dizalica, kamiona i potrebnog kamena.
Može reć 'ko god što hoće, ali naši stručnjaci su izabrali vrhunsku lokaciju. Puno bolju od nekadašnjeg susjednog odlagališta otpada. Ali isplatit će se tih dvadesetak milijuna eura; izlasci i zalasci sunca korisnike će pretvorit u – ovisnike.
