Ne zbog sadržaja filma, ne zbog ideološkog sukoba (što bi bilo predvidljivo), nego zbog plakata, na kojem su se ničim izazvani, našli Pavelić i Tito u društvu, (zamisli drame), s Tuđmanom, Starčevićem i kraljem Tomislavom. Njih pet u špilu karata političke simbolike. U Gradu se karta samo s odabranim figurama, pa je zaključeno, da dva 'izdajnika' ne smiju sjedat za istim stolom s nacionalnim ikonama. Taj reklamni plakat zapravo izaziva alergijsku reakciju. Povijest treba servirat u sterilnom pakiranju: bez neugodnih lica, bez podsjetnika da je prošlost bila složenija od današnjih političkih slogana. Autor filma gospar Sedlar je očekivano prihvatio poziv u medijski ring i odgovorio, da se Oluja ne može ispričat bez Pavelića i Tita. To je kaže, jasno svakome, 'ko je u srednjoj školi imao barem trojku iz povijesti. Onda se požalio, da mu je naš gradonačelnik i ranije obećav'o financijsku pomoć, koju nikad nije vidio. Pravi razlog je navodno, što se u filmu spominje ministrica kulture, pa je gradonačelnik, (opet navodno), u najboljoj tradiciji preventive, odlučio bit prvi u svjetskoj povijesti, koji zabranjuje film zbog - plakata.

Rijetki su na društvenim mrežama podržali autora Sedlara, koji u svemu u vidi zlokobnu Kafkinu poruku, kako vrata zakona stoje otvorena, ali te stražar na vratima ne pušta unutra.

U Dubrovniku film nije zabranjen, ali su vrata kina jednostavno zaključali i na njih nalijepili obavijest: Plakat vam je kriv. I tako ušparali solde od honorara stražaru.

Vidi se da pojma nemaju o kartama. U špilu su samo 4 kralja, a ako ih ima pet, onda ne'ko vara.

Znači, samo jedan je višak. Pa ti pogađaj koji!

Igrane, mirno mjesto na Makarskoj rivijeri, ovih je dana bilo kulisa crne kronike. Nakon što su poljski vlasnici kuće na smrt prebili susjeda Hrvata, cijelo mjesto gori, kuka i motika u akciji, a načelnik predvodi povorku s transparentom: prodaj kuću i odlazi o'kle si i doš'o! Policija radi svoje, a pola mjesta trči po dozvolu za oružje, jer u Dalmaciji vrijedi pravilo; sve se može, samo ne ubit susjeda. I baš dok se spremao sprovod njihovom sugrađaninu, Poljska ambasada u Zagrebu odlučila se upozorit svoje državljane na hrvatske prevarante, koji iznajmljuju nepostojeće apartmane. Uzmu im pare i tako im pokvare dugo čekani godišnji odmor. A empatija za stradalog Dalmatinca? Ni slova. Diplomacija je kao i uvijek tu, da brani interese svojih, a ne tuđih građana. Zato je na društvenim mrežama neimenovani a ogorčeni dalmatinski kroničar objavio upozorenje lokalnim iznajmljivačima: prije nego što Poljaku date ključ apartmana, obavezno zatražite potvrdu o nekažnjavanju od Poljske policije, Europola, a za one mlađe od 50 i od - FBI-a. Jer, u nas je preporučljivo piti umjereno i ne ubijati susjede, ne isključivo zbog zakona i morala, nego zato što bi preživjeli mogli takvima učinit boravak nepodnošljivo stresnim. Na cestama se također preporučuje posebna mjera opreza: kad vidiš registraciju PL, drži maksimalni razmak, k'o da ispred tebe vozi kamion s nitro-glicerinom.

Godinama smo se navikli, da derbi hrvatskog nogometa znači i derbi u rubrici crne kronike: krvave glave, kamenovani autobusi i probušene gume. Ali Poljud uvijek ide korak dalje; inovativan, kreativan, nikad dosadan. Ovoga puta protivnik je bila Gorica, pa kako to baš i nije 'ravnopravan faktor' za navijački adrenalin, odlučilo se uvesti novi program: paljenje srpskih zastava, 'Za dom spremni' zborna dionica i najnoviji glazbeni hit za stadionske top liste; 'Kiša pada - Srbija propada'. Eto razloga zašto pravi fanovi ne gledaju utakmice na televiziji.

TV ti ne može prenijeti miris znoja i paljevine, niti zvuk desetina tisuća grla koja pjevaju nešto, što bi ih na poslu koštalo otkaza, ili na ulici prekršajne prijave. Barem u teoriji. Na stadionu, kad lopta izađe iz igre, ulazi ideologija, a kad suci sude, policija bilježi. Potom slijedi standardni nastavak scenarija: disciplinski sudac piše kazne, klub plaća, stadion zatvaraju na par utakmica, a navijači se Bogom kunu, da 'Hajduk živi vječno'. Baš k'o što se kunu u popis 'pravih' razloga, zbog kojih im se zatvaraju tribine.

Subota noć, Dubrovnik: dok obični turisti rasipajući pare na pizze, sladolede, magnete i gumene bombone ne ostavljajući neki trajan trag na turizmu našega grada, jedan 'poseban gost' odlučio ga je ostavit. Ne selfijem, ne recenzijom na Trip -Advisoru, nego odlamanjem kamene klupice s Male Onofrijeve fontane iz 15. stoljeća, koja je preživjela brojne povijesne nedaće, osim eto, noćnog izlaska nepoznatog klipana u 21. stoljeću. Policija kaže: imamo indicije o počinitelja. Grad kaže: imamo snimku počinitelja. Građani kažu: imamo i mi oči. Ali ime junaka još se ne zna. Možda on prije priznanja policiji traži nagodbu; prvo ide story na Instagramu, pa tek onda priznanje. Predsjednik Društva prijatelja dubrovačke starine tvrdi da to nije rezultat 'klipanskog penjačkog sporta', nego čisti, namjerni vandalizam. Građani su sigurni: ako se ne objavi ime, treba istražiti 'ko prodaje te 'felerične kamere' koje sve snime, a nikad ništa ne pokažu. Zna se jedino, 'ko ih plaća.