Hrvatsko Biblijsko društvo izdalo je novi prijevod Biblije, djelo 24 biblijska stručnjaka. Prvo izdanje njihova dvadesetogodišnjeg truda, rasprodano je u manje od mjesec dana od predstavljanja javnosti. Nova Biblija izazvala je interes vjernika, ali i potaknula polemike unutar Katoličke crkve u Hrvatskoj. 

O novom prijevodu javno je govorio teolog Šuljić koji je iznio niz kritika na račun izdanja. On smatra da je, unatoč velikom interesu, puno kupaca ostalo razočarano, jer su navikli na standardni i službeni prijevod. A dobili su shematizirani prijevod, iz kojega su maknuti aorist, imperfekt i glagolski oblici, koji daju stilsku patinu, drevnost, svevremenost.  

Laicima tek onako smeta što Očenaš više nije Oče naš, nego Naš Oče? Naime, da bi osuvremenili tekst, umjesto "nego izbavi nas od zla" napisali su "nego očuvaj nas od Zloga". Što je tu "Zloga"? Tek sad zvuči kriptično i arhaično. Ma 'ko tako govori? Izgleda k'o da je Z generacija koristila chat GPT, ali mu nisu rekli što prevodi i čega se treba držati. Ne'ko je zdimio hrpu para i napravio prijevod, kakav bi napravio svaki prevoditelj serija i dokumentaraca, kojemu kontekst nije bio na pameti.  

Svjetsko prvenstvo u nogometu 2026. označeno je najvećim nogometnim spektaklom u povijesti, festivalom sporta, bratstva i korporativnih sponzora. Ali, prije nego što je lopta sašivena i napuhana, spektaklu je zaprijetilo globalno odustajanje i povlačenja solada natrag na karticu. Dvadesetak tisuća navijača odlučilo je ovih dana otkazati već kupljene ulaznice, što je u FIFA-i izazvalo stanje tek nešto ispod - panike. 

U njihovu sjedištu odma je sazvan hitan sastanak. Ne zbog nogometa, naravno, nego zbog pitanja koje ih stvarno muči; što ako ljudi prestanu dolaziti? Jer prazne tribine se još nekako mogu zamaskirat dronovima, ali prazna blagajna, to već boli. 

Najviše otkaza dolazi iz Europe i Južne Amerike, regija koje su FIFA-i osobito drage, dok god nogometni fanovi putuju, troše i šute. Ovaj put, međutim, navijači su se drznuli reć, da se ne osjećaju sigurno putovati u najslobodniju zemlju svijeta - SAD. Kombinacija političkih avantura i društvenih napetosti, učinila je da odlazak na utakmicu počne zvučati k'o rizična ekspedicija, a ne sportski izlet.  

Moguće da su problem i navijači; malo su se razmazili, i nije im više dovoljno putovati urešeni dresom, šalpama i bakljama, uživati u čarima američkih hamburgera i hot dogova, nego se još hoće vratiti kućama u - jednom komadu.                                                                               

FIFA, naravno, ne razumije strah. U njihovom svijetu nogomet je neutralan, apolitičan i siguran – pogotovo kad se igra u državama s dovoljno para i stadiona veličine naših manjih gradova. Bilo kako bilo, Svjetsko prvenstvo možda će se igrati, ali pitanje je – za koga. Jer bez navijača, nogomet ostaje samo skupa televizijska kulisa.  

Norveška javnost, ali i njihovo Ministarstvo vanjskih poslova, nisu najbolje primili nedavnu sugestiju našega predsjednika Milanovića upućenu Amerikancima, kako bi im norveško otočje Svalbard moglo biti korisniji od - Grenlanda. Taj arhipelag koji, prema njegovim riječima, nudi veći strateški potencijal zbog nezaleđenih plovnih puteva. Kako humor našeg predsjednika često ni Balkanci ne uspiju skontati, još manje je to uspjelo Norvežanima.  

A naš predsjednik zapravo na taj način suptilno kritizira američku aktualnu politiku i niti na kraj pameti mu nije bilo nuditi nekome nečiji tuđi teritorij, niti je norveško otočje iscrtav'o po salveti, k'o njegov arhetipski prethodnik iz prošlosti.  

Predsjedniku s karakterom je jednostavno dosadno pa ispali rafal dubokih misli, koje često imaju i neku logiku, ali bez dublje analize, jer ionako ni'ko to neće analizirati. Vremena su takva da se medijski napisi čitaju 30 sekundi, i u nas, i u Norveškoj. 

A dok smo još u Norveškoj, venezuelska dobitnica ovogodišnje Nobelove nagrade za mir María Machado, tijekom sastanka u Bijeloj kući, uručila je svoju medalju američkom predsjedniku Donaldu Trumpu. Čovjek koji tvita brže nego što misli, bio je oduševljen nagradom, makar uručene posredno, na revers i bez službenog priopćenja iz Osla. Sad mu samo fali carska kruna, pa makar ona mala - Napoleonova. Čisto da se zna, 'ko je imperator slobodnog svijeta, reality televizije i selektivne demokracije. Sve ovo zvuči k'o još jedna duhovitost, koju Norvežani nisu dobro razumjeli. Ništa strašno, ni u Americi ne razumiju zašto Norveška dodjeljuje nagradu za mir Alfreda Nobela, (izumio dinamit), a bio je – Šveđanin. Jer u Americi se mir obično mjeri u proračunskim milijardama Pentagona i broju nosača aviona, a ne u poetičnim govorima i diplomatskim zagrljajima.  

Nakon što je Europska rukometna federacija zabranila puštanje na razglas ''himne''  Hrvatske rukometne reprezentacije, jer ne predstavlja vrijednosti koje turnir promiče, burno su reagirali za himne odgovorni hrvatski političari. Napadnuta je sama bit nacije, grb, krvna zrnca i zvučnici. Prvo je doživotni predsjednik Sabora prkosno objavio, da ako oni nisu čuli ''što je bilo'', mi ćemo pjevati - još glasnije. Nakon njega, ministar turizma je potvrdio da pjesma ostaje naša himna i da ova zabrana smrdi na – sabotažu. Oporba je ovo jedva dočekala. Očito, niti su sportaši ni domoljubi. Pa kažu kako nam vlast glumi domoljublje, a ispada mutava. Jer cijelom svijetu je jasno da se tu ne radi o samoj pjesmi, nego o izvođaču i onome što on predstavlja. Ispada da je Švedska zaostala komunistička država, a Hrvatska svjetionik demokracije, predvođena sudski pravomoćno osuđenom strankom na vlasti, kojoj je na čelu neustrašivi briselski bojišnik. Svašta!