Ako niste dosad znali, mi Hrvati neprekidno, od stoljeća sedmog, sanjamo kako osvojiti Čačak, Svilaju ili neku drugu vukojebinu u Srbiji. Ti naši mokri snovi jako brinu Vučića, i to i samo to je razlog što se Srbija pojačano naoružava. Uglavnom, u takvim okolnostima Vučiću nije lako, ali čini sve što može i mora, kako bi se zaštitio od potencijalnih hrvatskih okupatora. Sukladno s time, čini se kako smo i prošli rat započeli u namjeri osvajanja srpskih ognjišta, pa onda lukavo pred svijetom odglumili kako su nas Srbi napali. U odnosu na Vučićeva trabunjanja možemo biti sasvim zadovoljni jer su lupetanja naših velikih vođa samo obične zaigrane dječje prepirke, na koje se ni ne treba obazirati.

Jedini koji malo više i malo zbrkanije lupeta, naš je div vanjske politike Grlić Radman. No, to nema nimalo veze s politikom, nego s čudesnim, odavno proslavljenim i poznatim intelektualnim kapacitetom ovog gorostasa vanjske politike u Hrvata. U kvalifikacijama za ministra, suvislost ionako nikad nije bila uvjet. Zašto i bi? Sad kad je Trump s Bibijem počeo udare na Iran, naš je predsjednik odlučio hitno povući sva tri vojnika koja imamo na tim prostorima. Radman je ostao 'iznenađen i uvređen' jer ga Zoki uopće nije konzultirao. Pri tom je dodao kako je Bagdad posve siguran grad!? Zoki, Zoki!? Istovremeno, u Dubai su, u prošlu subotu, sletjeli brojni Hrvati s raznih bjelosvjetskih destinacija kako bi iz zračne luke Dubai nastavili putovanje za Zagreb. Baš u tu vražju subotu kad je Trump počeo s udarima na Iran. Po nekim procjenama, na teritoriju Ujedinjenih Arapskih Emirata nalazi se nešto više od dvije tisuće Hrvata. Dio njih turistički, dio u tranzitu, dok cca tisuću njih tamo stalno živi i radi.

Naš je Grlić rekao kako nema straha jer će brzo zračni promet biti uspostavljen. Neka se naši tamo ne uzrujavaju jer je on stalno u kontaktu s veleposlanstvom tamo, ali i ministrima u Emiratima i naravno svim ostalim zemljama u iranskom okruženju. U tom smislu naši su ljudi redovno dobivali SMS poruke od Veleposlanstva da budu na sigurnom i drže se dalje od prozora. Logično, neozbiljni kakvi već jesu, Hrvati stoje na prozorima i gledaju dronove kako lupaju uokolo. Nitko ne zna kad će se opet otvoriti zračne luke. U tim okolnostima, neki poduzetniji i pametniji nisu više bendali SMS poruke, nego su obavijestili Veleposlanstvo da kreću za Oman u Muscat gdje zračna luka normalno radi. Iz našeg Veleposlanstva su ih SMS-om upozorili da ni slučajno ne idu u Oman. Što je i logično jer su takvu uputu imali. Na stranicama Radmanovog ministarstva u subotu, nedjelju i ponedjeljak stajalo je upozorenje kako nikako ne treba pokušati ići u Oman jer je tamo opasno! Srećom, ljudi znaju čitati i na drugim jezicima i, kako ispada, mrcu bolje razumiju međunarodne odnose, pa su shvatili da je upozorenje na stranicama MVP-a potpuno bez pameti. U stilu 'Lud, zbunjen,normalan!'.

Otišli su u Muscat u Omanu i iz otvorene zračne luke uhvatili avione prema sigurnim destinacijama, iz kojih će se vratiti doma. Istovremeno, Česi su javili svojima kako će poslati dva čartera u Oman i pokupiti svoje građane. Tri dana kasnije saznao je i naš Grlić Radman kako je Oman siguran i zračne luke u prometu, pa je onda poslao novu poruku. Idite u Oman jer je siguran i aerodromi rade. To vam je od Dubaija udaljeno samo četiri sata. U međuvremenu su i Slovenci odlučili poslati čarter po svoje građane. Hrvatska još nije jer je Radmanov tijek misli još vezan za držanje podalje od prozora. Po svemu se čini kako naš Radman, osim poezije, ima i nježnu ljubav prema prozorima. Čemu hića? Doći će mu! Pomalo! Stvarno, pa kud im se vragu žuri iz ratne zone, ako se, kako je i red, maknu od prozora? Kako bilo da bilo, Hrvati, ma gdje se po svijetu nalazili, mogu biti spokojni i sigurni jer naš MVP na čelu sa spektakularnim ministrom Radmanom brine i čuva naše ljude diljem svijeta. I u stalnom je kontaktu sa svim mogućim bjelosvjetskim ministrima koji jedva čekaju razmijeniti pokoju s Radmanom. I što je najvažnije, naš čudesni ministar drži Hrvate apsolutno sigurnima. Što dalje od prozora.

Za to vrijeme naš je drug Pero sve objasnio oko svog nedolaska na Gradsko vijeće. Ne dolazi jer misli kako ga treba ukinuti. Ionako ničemu ne služi, a sve odluke donosi Mato. Usto, treba ukinuti i DIP jer je leglo uhljeba. Pročelnici s diplomama kojekakvih fakulteta, koji se pritom nisu igrali na Stradunu, ne mogu, brate mili, voditi primjerice kulturu, s takvim nostrificiranim diplomama. S druge strane, s Matom je skoro pa zadovoljan jer radi što može. Ako sam dobro razumjela našeg neponovljivog Pera, čini se kako oni koji nisu dobili izbore, ni ne trebaju bezveze laprdati na sjednicama Vijeća i šire. Posebno ako im je diploma nostrificirana. Ali, ni ako nije. Jer naši su zakoni, od onih izbornih do onih o lokalnim jedinicama, nedemokratski. E sad, pitanjem demokracije i njenom ograničenošću bavili su se brojni filozofi i političari, i još se nisu do kraja odlučili ima li, uz sva ograničenja, neki bolji sustav od demokracije. Možda je i točno kako bi za neke bilo bolje da ništa ne laprdaju na Vijeću, uostalom, jednako kao i u Parlamentu. Jedino, malo teže kontam zašto Perovi i dalje sjede u tom nepotrebnom tijelu, Gradskom vijeću. Sve što naš Pero kaže, ima neku manje ili više skrivenu poruku. Vi sad zaključite kome i zašto šalje poruku i je li ona primljena. I ranije je emitirao znakovite poruke, ma mi se čini kako stalno ostaju u nekoj gradskoj čekaonici. To je vrag s demokracijom ako imaš premalo ruku. Kako god, uvijek me veseli čuti našeg druga Pera i njegove poruke, jer za razliku od Radmanovih, njegove obično imaju neku svoju, nimalo beznačajnu, uporišnu misao. I zato, Mato, nemoj mu kao i dosad reći kako ne čuješ dobro! Eto vas.