Kronika povijesnih stranputica: Neprihvatljiva ideologija
Mario Klečak u svojoj novoj kolumni piše o aktualnim globalnim i nacionalnim temama.
Drama u Virovitici! USKOK i policija uhitili su dvojicu kolega i jednog odvjetnika jer su navodno previše i nelegalno pomagali ljudima. Dok većina policajaca onako hladno piše kaznu za parkiranje ispred pekare ili vozače sili da im u balone upuhuju vinske maligane, ova dva policajca su poznaniku odvjetniku davali podatke o rezultatima istrage prometnih nesreća, kako bi ovaj oštećenima nudio svoje odvjetničke usluge. I zato su sad u zatvoru. No, u cijeloj priči ostaje pitanje: jesu li ovi ljudi zapravo kriminalci ili lokalni dobrotvori? Pa oni su, tvrde njihovi simpatizeri, samo pomagali unesrećenima dobiti odštetu, ako im pripada.
Navodno se radilo o čak 180 slučajeva u samo šest mjeseci. Što znači da u maloj Virovitici ima toliko prometnih nesreća da bi grad mogo organizirati vlastiti “Crash Festival”, uz tombolu u kojoj je glavna nagradu besplatan odvjetnik i gratis šlepanje.
Na glavnu zagrebačku tržnicu Dolac stigli su prvi ovogodišnji čvarci. Cijene su prilično visoke i kreću se od 18 do 28 eura po kilogramu, ovisno o načinu pripreme. Čvarci su tradicionalni specijalitet dobiven prženjem sitno narezanih komadića svinjskog sala, koji tijekom pripreme postaju hrskavi i zlatnosmeđi. A domaći, tako-rekuć, kremirani čips od čvaraka, procijenjen je i do 40 eura po kilu. Nekad se za te pare kupovalo pola svinje, a danas tek šaka kolesterola u ekološkoj vrećici, kažu oni koji pamte čvarke iz 'dobrih starih vremena'. Jer, na selu su čvarke tretirali ko nusproizvod topljenja masti. Davat ih rodbini u gradu, smatralo se uvredom, a u najboljem slučaju završavali bi kao hrana pracima, ako ih ne bi pojeli težaci iz polja, koji riječ kolesterol nisu znali ni izgovorit, a kamoli patili od njega. Pa su sretno, ko od šale, doživjeli preko 90 godina, unatoč tome što im je krv bila gušća od svinjske masti.
Eto tako, a danas, ako nekome daš čvarke, to je znak da ga ili jako voliš, ili mu želiš suptilno začepit krvne žile. Unatoč vjerojatnom novom poskupljenju, čvarkoljupci se nadaju da će i dalje moć kupit svoju dozu nostalgije, dok im inflacija i afrička svinjska kuga ne objasne da su 'dobra stara vremena' - zauvijek prošla.
Francuski predsjednik i njegova supruga odlučili su stat na kraj teorijama zavjere koje tvrde da Prva dama zapravo nije - žensko. Jedino što ne demantiraju je to da je Prvoj dami starost došla nešto prije nego Prvom gosparu. A to nije nelegalno niti sramotno.
Tužba je podnesena u američkoj saveznoj državi Delaware, a protiv američke zvijezde YouTuba koja je tu priču pokrenula. I to nekadašnje vatrene Trumpove pristaše koja ga se sad javno -srami. Logično, ko se razočara u jednog predsjednika, najbolje je da odma' ruši brak drugog. A ona tvrdi da se ne boji tužbe, tim prije što ima čvrste 'dokaze'; stari godišnjak Brigitteine škole, gdje se ona navodno potpisivala muškim imenom Jean-Paul. Uz svima vidljiv parapet na njezinim gaćama, kakvi nam dokazi još trebaju da se zapitamo je li Brigitte zapravo - muško?
Jedan francuski tabloid se odmah zapito: A da nije njezin muž zapravo - hologram? Drugi, da dodatno zapapri teoriju, govori o francuskoj novinarki, koja je prije nekoliko godina tvrdila isto što i ova Amerikanka, ali gle čuda, utopila se u vlastitom bazenu. Zato se nadaju da će ova medijska zvijezda bit bolja - plivačica. A običan francuski građanin- gurman, zapitat će se jedino, zna li prva dama mužu pripremit – Coq au vin (kokot u vinu)?
Zagrebačka nadbiskupija je zabrinuta za duše, a osobito za tijela malenih katolika. Grad Zagreb planira u škole uvesti, za hrvatske građane neprihvatljive pristupe i sadržaje, kroz predmet zdravstvenog odgoja i obrazovanja. Postoji bojazan da bi nastavnici djecu mogli znanstveno informirat o njihovim tijelima i ovozemaljskom životu, a to je očito daleko opasnije od vjeronauka, na kojemu se i dalje pouzdano uči da djecu donosi roda. Nadbiskupija sumnjičavo gleda riječi poput: dobrobit djece, znanstvene spoznaje, zdravlje i demokratski standardi, tvrdeći da se iza njih skriva - neprihvatljiva ideologija. I točno, jer u zemlji gdje je crkveni vjeronauk već desetljećima dio državnih škola, hereza je djecu učit – činjenicama.
Na društvenim mrežama ljudi se pitaju: zar u sekularnoj državi Crkva ima pravo određivat školski program? Treba li možda zabranit Internet, jer se tamo djeca sama educiraju brže, slikovitije i na žalost po Crkvu, realnije nego na satu vjeronauka? Ako se sve zabrani, možda se vrati zlatno doba kad su jedini prozori u svijet bile propovijedi iz crkvene knjižice.
A u povijest su o školstvu zapisane i reakcije nekih svima poznatih imena: recimo, bana Ivana Mažuranića, koji je još 1874. Crkvi oduzeo nadzor nad školstvom. Ili oca domovine Ante Starčevića, koji je otvoreno tvrdio da Crkva unazađuje narod i da se u školama treba učiti gospodarstvo i moral, a ne klečanje i mantre. Ili Stjepana Radića, koji je jednostavno poručio: Vjeruj u Boga, ali ne i u popa. A to je bilo stoljeće prije nego što je Internet ušo u svaku dječju sobu ili školsku torbu, omogućivši malim mudrijašima da za pet sekundi doznaju kako ih nije donijela roda. Zato Crkvi preostaje jedino grupna molitva po trgovima; Bože, molimo te, ugasi im Wi-Fi.