Poučili su mladu generaciju Hrvata, ali i rijetke preživjele logoraše, kako su ustaške vlasti bile poznate po tome što su pomagali ljudima raznih nacionalnosti, a djeca su u logor rado odlazila na marendu, igru i socijalizaciju. Po svemu sudeći, potaknuti njihovim humanitarizmom, nastali su Crveni križ i Caritas.  

A prema onoj povijesti, koja se generacijama učila u školama, ustaški naredbodavci, Hitlerovi nacisti, slali su posebnog izaslanika u logor da ublaže situaciju, jer se u NDH-u nemilice 'čistilo' sve one koji se nisu naklonili slučajnom poglavniku Paveliću, uzoru današnjih mu poklonika, koji je pobjego s hrpom zlata, ostavivši narod na milost i nemilost partizanima.  

Očito je nešto o povijesti proučio i gradonačelnik Zagreba pa je ciljajući očito na najavljeni domoljubni koncert u Areni, zabranio svako širenje mržnje na javnim okupljanjima na gradskim lokacijama, a osobito uzvikivanje ZDS.  

S time se naravno nije složio premijer Plenković, nego je predložio njemu i oporbi da ublaže retoriku, jer to dovodi do incidenata, a on i njegova vlada su - brana od nereda.  

Srpski predsjednik u Beogradu je istog dana objavio: 'Studenti i prosvjednici su teroristi. Ja se zalažem za mir!' Naši stari bi rekli, što mačka koti - miševe lovi... 

Nekad omiljena premijerova ministrica Žalac, prije nekoliko dana, kasno navečer, došla je u zatvor na odsluženje kazne u trajanju od dvije i po' godine. Premda bez prisutnih političkih sponzora i crvenog tapita, mahnula je novinarima, poslala poljubac i uz bljesak fotoaparata nestala iza željeznih vrata. Neosjetljivi na tako dirljiv oproštaj s javnosti, novinari su napisali kako je gospođa Žalac stigla u zatvor ko neka estradna ikona. Dok je ona mahala, vozač skupog automobila iskilavio se gurajući njezina dva ogromna kufera do ulaza.   

Društvene mreže su jedino spominjale velike kufere. Bilo je nepriličnih pošalica, kako je obzirom na njezin konfekcijski broj moguće da u jednom kuferu drži samo donje rublje i slatke uspomene iz Ministarstva, a u drugom pancetu, kulen i ostale delicije, jer se pouzdano zna da zatvorska hrana neće ni približno odgovarat ovoj poznatoj gurmanki.                                                                                                            

Drugi su bili pragmatičniji, pa ih muči što će bivša ministrica i u zatvoru živjet o našem trošku. Po njima, bilo bi jeftinije služenje kazne u kućnom pritvoru, pa neka je muž hrani, a ne mi. Ima i o'kle.  

Naš gradonačelnik nas je iznenadio otkrićem kako su mu iz Atlantske ponudili blistavu budućnost i stan na Batali, samo da im učini nešto. Ali on im to nešto nije učinio pa će i dalje ka vlastitoj budućnosti svaki dan putovat iz Mokošice. I tako se građevinska mafija prevarila, misleći da se za lovu prodaju baš svi političari. Građani sad logično čekaju da naš gradonačelnik prijavi imenom i prezimenom ponuditelje mita, ukoliko to već nije učinio. Jer to je kazneno djelo!  

Barem to očekuju njegovi birači, kad već nije realno nadat se kako će nadležne državne službe, provodeći zakon, obalit bespravno sagrađeni dio zgradurine na Batali. Ne bi se bunili ni da se vrati put uz Atlant Centar prema putu A. Starčevića, kud je nekad i tramvaj jurio, umjesto sadašnjega nakaradnog obilaska oko robne kuće Minčeta.  

Kod Zagrebačkog Velesajma, za vrijeme održavanja Interlibera, skupina mulaca napala je dvije mlađe osobe. Završili su u bolnici s ozljedama. A samo dva dana prije, u centru Zagreba, maloljetni pripadnici navijačke skupine Bad Blue Boysa, napali su splitske srednjoškolce koji su u Zagreb isto došli na Interliber. Mlatili su se čak i Šibenčani sa Splićanima. Očito Sajam knjige izvlači ono najgore iz mladih ljudi. 

Iz oporbe su bezuspješno tražili da Plenković i njegova dragocjena ministrica kulture zatraže odgađanje ili još bolje - ukidanje Interlibera. Očito knjiga unosi razdor i nemir u hrvatsko društvo. 

A prije samo nekoliko mjeseci, iz Vlade su nas uvjeravali kako smo jedna od najsigurnijih zemalja Europe. Uz to je još na koncertu ljubavi i mira pola milijuna Hrvata svojom brojnošću pokazalo jedinstvo nacije. Ali to nema nikakve veze s novim trendom nasilja, kažu iz Vlade.  

Zasigurno to nema nikakve veze ni sličnosti s Gazimestanom, kad se krajem 1989. godine skupilo i više od pola milijuna ljudi, a taj skup je protumačen ratnim bubnjevima početkom 1990-ih. Jedino što tad nisu proglasili Miloševića promicateljem zajedništva i domoljublja. 

U zemlji Nepal, u kojoj se helikopteri obično koriste za gašenje požara, prijevoz političara i povremene snimke turističkih reklama, pojavio se novi trend: sezonski radnik kao VIP putnik. Nepalski radnik iz dubrovačke Čistoće odlučio je da se nakon naporne sezone neće vratit doma neopaženo, pa je nakon slijetanja na nacionalni aerodrom uplatio petominutni helikopterski let do svoga sela, za skromnih 800 eura. Skoro jednomjesečna plaća otišla je u zrak… doslovno. 

Doček u selu bio je spektakularniji od prosječne političke kampanje. Svi mještani su se okupili ko da je sletio glumac iz indijskog Bollywooda, a ne čovjek koji je mjesecima čistio ulice Dubrovnika.  

Ovaj mali helikopterski show zapravo je savršena satira hrvatske realnosti. Dok domaći radnici ne znaju kako preživjet zimu, sretni strani radnici uspijevaju pronaći razlog za slavlje, pa makar bankrotirali. Ovaj događaj nas uči da se uspjeh ne mora nužno mjerit soldima, sigurnošću ili stabilnošću; nekome je veći uspjeh okupit veliki broj ljudi na ledinu na kojoj se spustiš iz helikoptera. 

Top of Form