Dok se drugdje pale svijeće i mire obitelji, kod nas se pali radar za Božiću nepoćudne tonove. Sinjski gradonačelnik prvi je povukao odlučan potez u obrani božićnog ugođaja od romskih truba, jer se očito, Mali Isus rađa isključivo uz tišinu ili provjereni glazbeni repertoar s državnim pečatom. Kad su se romski glazbenici, u potrazi za kruhom i publikom, pojavili u Dubrovniku, sustav je pokazao zavidnu učinkovitost; nakon dojave domoljubnog građanina i komunalnog redara na terenu - subverzija je spriječena. Brže nego hitna pomoć, preciznije nego navigacija.                                          

Nije potvrđeno je li u akciju bila uključena i SOA, ali nije ni isključeno. Jer nikad ne znaš; danas truba, sutra klarinet, a prekosutra možda i violina bez domovnice. U ovakvim okolnostima, građanska dužnost je jasna; prijavljuj sve što zvuči sumnjivo, osobito ako se radi o ljudima, koji stoljećima već putuju iz Indije u Europu, svirajući radije nego skupljajući sekundarne sirovine. Većina komentatora, naravno, daje za pravo gradonačelniku. Red mora postojat. No poneki zlonamjerni skeptici iz oporbe pitaju se, vrijede li ista pravila i za estradne zvijezde s oba kraja Balkana, koje pune dvorane, trgove i blagajne, ali vidi čuda, ne remete Božićni ugođaj. 

Jer poznato je da turbo-folk, kad ima dozvolu, ulaznicu i sponzora, postaje - kulturna baština.

A najpoćudniji među poćudnima, estradni fenomen s domoljubnim certifikatom kvalitete, ovih je dana sasvim legalno napunio Arenu. Demokracija je, kažu, kad se dvorana puni, a savjest prazni. Usred koncerta, u ozračju ljubavi, mira i decibela, publika je nagrađena i bezvremenskim hitom Bojna Čavoglave, pjesmom koja je ušla u povijest, ne toliko zbog melodije, koliko zbog pozdrava koji je toliko 'sličan' ustaškom, da ga prepoznaju čak i oni koji tvrde da ga - ne čuju. Čula ga je jedino zagrebačka gradska vlast, vjerojatno preosjetljiva na zvučne halucinacije iz 1941., pa uskratila pjevaču još jedan koncert, dan poslije. Ne zato što je Arena bila puna domoljublja, nego jer bi mogla biti – još punija. A znamo da je višak domoljublja opasniji od manjka parkirnih mjesta. 

No pjevač, poznat po kršćanskoj skromnosti i evanđeoskoj blagosti, nije klonuo. Naprotiv, ispred bolnice u Splitu besplatno je zapjevao pacijentima o miru i ljubavi u božićno vrijeme. A tek onda je najavio i tužbu protiv zagrebačkog gradonačelnika i ostalih, koji ga ne vole dovoljno institucionalno. A iz stranke Možemo su pozdravili tvrdnju švicarskih vlasti, da su njegovi koncerti politički skupovi, a u svezi s tužbom su mu savjetovali, da usput tuži i Austriju, Sloveniju, Švicarsku i Njemačku, gdje je na crnoj listi i ne može nastupat već dugo godina. 

Riječ UHLJEB neologizam je koji opisuje "onog tko je stavljen na kruh" (državnu plaću), a rezultat rada mu je neučinkovitost, nepotizam i trošenje javnog novca. Jedan poznati portal izabrao je Uhljeba godine, onoga koji se dokazao u bahatom trošenju javnog novca. Titulu je 2024. ponijela Ana Dujić, kćer moćnog HDZ-ovca, koja je urlala na vatrogasce i nazivala ih nakazama, a kasnije postala simbol nepotističke Hrvatske. Njoj je tako pripalo zasluženo mjesto u povijesti. Krajem 2025. godine, u potrazi za njenim nasljednikom, konkurencija je bila žestoka, jer je javnost davno zaključila, kako je uhljeba u Hrvatskoj sve više, a 'hljeba' običnim građanima - sve manje. Borba za titulu najgoreg od najgorih pod starim geslom: 'Neka pobijedi najgori', nikad nije bila napetija.

Na Novu Godinu je objavljen pobjednik; Ivan Penava, šef Domovinskog pokreta, nekoć gorljivi Plenkovićev protivnik, u vladi je jedan od potpredsjednika i vodi nešto što se zove Povjerenstvo za utvrđivanje sudbina žrtava zločina počinjenih neposredno nakon Drugoga svjetskog rata. Zauzvrat, Domovinski pokret poslušan je u Saboru. Doduše, to više govori o premijeru nego o laureatu, ali svejedno, premijer - nije bio nominiran. Većina anketiranih se pitala, jesu li možda svi mogli bit pobjednici. Eto, čisto da se svi osjećaju da nisu - luzeri.

Bilo je i onih koji bi među kandidate bili stavili i predstavnika Crkve. Nekom Antikristu je krivo bilo, što nije predložen i zagrebački nadbiskup. Kaže, niti je Božji prst u tome što je Ante Pavelić umro baš na Blagdan 'Nevine dječice', niti se nadbiskup Kutleša za povratak relikvija Blaženog Alojzja Stepinca u prvostolnicu, slučajno odlučio baš na dan obilježavanje obljetnice poglavnikove smrti.

U vremenima kad se mediji muče pronaći temu koja traje dulje od jednog skrola, sasvim je logično da se eter puni – čudima. Tako je i HRT, u svojoj emisiji, optimistično nazvanoj Pozitivno, odlučio gledateljima ponuditi malo metafizičkog sadržaja: ugostili su franjevca fra Božu Mandarića, predstavljenog kao 'svećenika oko kojeg se događaju čuda'. Jer ako već fali dobrih vijesti iz stvarnosti, uvijek se mogu proizvesti one nadnaravne.                                    

Fra Božo je, bez lažne skromnosti ispričao, kako je molitvom pomagao ženama koje nisu mogle imati djece, prepoznavao karcinome bolje od 'Magneta' i dizao s mrtvačke postelje pacijente, kojima su doktori davali još samo nekoliko dana. Medicina se, očito, previše oslanja na znanost, a premalo na zatvaranje očiju i 'duhovne zahvate'.

Baš poput njegove čudotvorne dijagnostike: zatvorio je oči, kaže on, i vidio spiralu u mladoj djevojci. Publika je ostala zatečena. Neki su pokušali isto: zatvorili su oči i gledali u fra Božinu glavu, ali koliko god se trudili – nisu vidjeli ništa. Osim možda laganog odsjaja neumjerenosti u jelu i piću, koji baš i ne ide uz asketski imidž govornika.

Skeptični neki gledatelji pitaju se: ako se ovako otvoreno manipulira strahom, bolešću i vjerom ljudi koji se u nevolji hvataju za slamku, što li se tek radilo u srednjem vijeku, bez ikakve ograde HRT-ovih stručnjaka za provjeru čuda, s ciljem utvrđivanja svetosti. Neki se cinično pitaju, kako to premijer još nije prepoznao potencijal i imenovao fra Božu ministrom zdravstva; uštede na proračunu bile bi dovoljne za još 60 njemačkih tenkova.

Drugi su ipak, tolerantniji pa kažu: neka empatični fratar radi što najbolje zna. Samo bi voljeli, da se ovakva čudesa emitiraju kasnije navečer – umjesto Vidovitog Milana.