Trump je tek usput podsjetio svijet, da je Venezuela zapravo ukrala američku naftu, bez obzira na to što se nafta nalazi isključivo ispod tla Venezuele. Pojasnio da su američke tvrtke tamo nekad nešto bušile, pa je logično da je sve to zapravo - američko. Ako si svojom lopatom iskop'o rupu, rupa je tvoja. Narod Venezuele sad je slobodan. Točnije, oslobođen je od diktatora, suvereniteta i bilo kakve buduće brige o vlastitim prirodnim bogatstvima. Maduro, oslobođen odgovornosti prema vlastitom narodu, napokon može u miru pjevat omiljenu mu 'Don't Worry, Be Happy', dok mu drugi diktator vodi državu. Da ne bi ne'ko krivo shvatio, ovo nije državni udar. To je samo pragmatično premještanje vlasti, bez papirologije, Ustava i međunarodnog prava. Knjiga o međunarodnom pravu, ionako odavno služi k'o ukras na polici, odma' do Ženevskih konvencija i čita se samo na studiju Prava. A Europa k'o i vazda, izražava duboku zabrinutost. Možda jedino UEFA uvede sankcije, pa zabrani Amerikancima igranje nogometa na sljedećem svjetskom prvenstvu u Americi. Ili Trumpu oduzmu surogat Nobelove nagrade za mir. Jer red mora postojati. Osobito u sportu!

Novi, nedavno izabrani predsjednik Mladeži HDZ-a Tin Jurak već je dokaz'o da mladost u politici ne znači nužno i svježinu, nego tek zdravija koljena za klečanje pred starim idejama. Na N1 televiziji sučelio se s predsjednikom Foruma mladih SDP-a Lovrom Lukavečkim, u epskoj bitci dvaju budućih saborskih inventara. Nisu se složili oko pitanja 'ko je kriv za problem neriješenog priuštivog stanovanja za mlade i kako ga riješit. Jer kako će se složit, kad jedan priča o mladima koji nemaju za najam, a drugi o mladima koji nemaju za stan od 300 tisuća eura. Inače, dva mlada političara su se skoro do kraja ideološki usuglasili oko pozdrava - Za dom spremni.

Odgovarajući na ideološko pitanje što bi napravili da ih netko pozdravi ovim pozdravom, radi kojega se učestalo pljuvaju njihovi stariji kolege, mladi lavovi hrvatske politike su k'o pravi koalicijski partneri budućnosti, pokazali zavidnu razinu suglasja. Isto tako, ni jednome ni drugome uzor nisu njihovi predsjednici stranke. Malo jes' čudno, ako obojica od svoje partije kroz koju godinu očekuju povlašteni ili priuštiv stan i dobra primanja. A prema nekima, sintagma priuštivo stanovanje služi da se nekima ukrade ono što imaju i regala onima koji nemaju. Život je kratak, treba bit bezobrazan, jer u politici se malo 'ko od poštenja najeo.

Od 1. siječnja građanima je, barem na papiru i u paralelnom svemiru Vladinih prezentacija, omogućeno pravo na besplatan bankovni račun. Vlada tvrdi da je to veliki civilizacijski iskorak, gotovo u rangu izuma kotača. Međutim, već prvog dana primjene ove povijesne reforme postalo je jasno da se radi o još jednom performansu, nešto između lošeg teatra i skrivene kamere, samo bez smiješnog dijela.

Umirovljenici se dobro sjećaju kako je vlast prije tridesetak godina prodala sve domaće banke strancima za sitniš, a sad bi, poput zaštićenih podstanara, upravljala tuđom kućom. Banke naravno klimaju glavom i smiješe se, a rade sve da besplatnih računa bude - što manje. Pa tako, da bi građanin ostvario svoje 'pravo', mora osobno doć u banku. Ne virtualno, ne preko opunomoćenika, nego - fizički. Ako ne možete hodati – pužite. Ako ne možete puzat – budite doneseni. Jer, ako ste bolesni, nepokretni, u bolnici, ludnici, zatvoru ili inozemstvu, očito je da niste dovoljno zdravi za - vlastita prava.

A ako bankama ipak propadne plan da sve zakompliciraju, nema veze – uvijek mogu izmisliti novu naknadu. Za disanje. Za čekanje na broj u redu. Za gledanje u službenicu koja telefonira po ure iza pulta. Jer gubitak se mora nadoknadit, a mašta bankarskog sektora je nepresušna. Vlada, naravno, računa da su izbori daleko i da narod ima pamćenje zlatne ribice. Pred izbore će opet podić plaće novcem bez pokrića, organizirati par Thompsonovih koncerata i nastaviti s nacionalnim sportom – zaostajanjem. A oporba? Oporba i dalje ne uspijeva kapitalizirati niti činjenicu da HDZ-ovi ministri završavaju u zatvoru. Uz to, u zadnjih deset godina nisu iznjedrili lidera, koji bi probudio povjerenje birača. Možda zato što im i ovako sasvim dobro ide.

Predsjednik Domovinskog pokreta Ivan Penava, čovjek koji rijetko propusti priliku da povijest, teologiju i ideologiju zaveže u isti grop, izjavio je da podupire nastojanja Predraga Mišića, hrvatskog branitelja i pravoslavca, u osnivanju Hrvatske pravoslavne crkve. Dodatnu važnost za domovinu, dao je teolog i glavni propovjednik ministarstva demografije ministar Šipić, koji je stručno objasnio da Hrvate i Srbe u Hrvatskoj zapravo povezuje ista vjera. Demografija je, kaže, ključni problem Hrvatske, a rješenje je krajnje jednostavno: kršćanske vrijednosti. Jer, kako znamo, djeca se ne zameću u posteljama, nego u propovijedima. Neće novac rađat djecu nego vrijednosti, poručuje ministar, zasigurno iz ureda koji se grije, osvjetljava i financira – novcem. Po novoj logici, mladi par ne treba stan, posao ni sigurnost, nego dobru homiliju i blagoslov. Krediti su ionako sotonska izmišljotina. Neki dobronamjerni pravoslavni teolozi podsjetili su, da se Crkve ne osnivaju k'o j.d.o.o., nego da za autokefalnost treba desetljeća, priznanja i kanonski red. Reklo bi se, da oni žive u prošlosti. Danas sve ide brže; dovoljna je političke volja i press konferencija. A što se tiče rađanja djece, povijesni zapisi nas uče, da su se ljudi razmnožavali tisućama godina prije kršćanstva. Ali moguće je da su to bila neka pogrešna djeca, začeta bez pravilnih vrijednosti. Ma nuti vražje čeljadi; rodili se bez ministarstva, bez strategije i bez blagoslova. U ime Oca i Sina i…..