Za razliku od većine ljudi ako mi nešto treba ja više volim poć u butigu. Ako kupujem gaće volim opipat kvalitet štofa, provat. Volim provat tri, četiri para cipela i ocijenit koje me ne žuljaju, kako je šjolan tak ili poplat, je li prava ili falsa koža. Koliko pizaju? Jesu li gipke ili pretvrde? Možete se i rugat ali zanima me i kakve su špigete? Zato nikad ništa ne naručujem preko interneta osim iznimno, kad nema u butigama. Radije ću kupit i skuplje ili čak i lošije nego „mačka u vreći“.

Kad pogledate reklame ovih dostavljača po televiziji, novinama, portalima, svaki za sebe kaže da je najjeftiniji, najbolji, najbrži i govore sve moguće epitete o svom poslovanju. Treba znati da je u nas po puno toga, a osobito u marketingu, još uvijek „divlji zapad“. Kad netko nešto reklamira može pričat o svome radu u superlativima, a ćiketat po konkurenciji. Sve bez ikakve posljedice. U civiliziranom svijetu i uređenim državama, to tako ne ide. Ako javno reklamirate svoju robu ili proizvod ili uslugu i javno kažete da je najbolji, najkvalitetniji, najbrži, najštedljiviji, bolji od konkurencije i slično što smislite da bi se dogodilo? Vrlo je vjerojatno da bi se susreli sa sudskom tužbom konkurencije. Ukratko, po tamošnjim pravilima marketinga, ako kažete da ste baš vi najbolji, onda ćete morat potrošit nešto solada na vještačenje da vam stručnjaci to „napismeno“ potvrde. Inače ... platit ćete naknadu štete konkurenciji za kršenje ugleda.

Isto se odnosi i na davanje imena svojoj kompaniji. Ako u imenu svoje dostavljačke kompanije koristite riječ „EXPRESS“ to bi trebalo biti jamstvo korisnicima kolikom brzinom ćete nešto isporučiti. Dakle, kompanija koja se reklamira npr. pod imenom „Dostava“ samim svojim imenom govori čime se bavi, ali ako je nazovete „Express dostava“ ili „Najbrža dostava“ onda bi to trebalo značiti da će vaša pošiljka biti dostavljena na tako poseban način koji će omogućiti da je primatelj dobije na najbrži mogući način.

Kako je u nas puno toga „iščašeno“, tako se i o ovome ne vodi računa. Svatko „lupeta“ što ga je volja, bez sankcije i posljedica. Evo, moga primjera od danas. Prije par dana me posjetio dobar prijatelj koji živi u Mađarskoj i odveo sam ga vanka na objed. Oba dvojica smo bonkulovići i kad smo sjeli u restoran on je naručio svoju uobičajenu porciju a ja nešto malo, skromno. On se čudi! Pita se što mi je? Ja mu govorim da me zadnje vrijeme, sve češće, želudac smeta i da sam malo izgubio apetit. On se odmah sjeti i kaže da se u Mađarskoj mogu kupit neke biljne kapi za probavu i da puno pomažu. I njemu i nekim njegovim prijateljima. Ja ga odma zamolim da mi da podatke da ih i ja naručim. I on mi odma nađe stranicu na internetu i ja ih prekjučer naručim. Nisam ja birao dostavljača, slučajno je to bio GLS. Isti dan mi iz Trogira drugi prijatelj šalje neke dokumente što mi ih je prikupio i govori mi da će ih poslat HP Express-om jer da mu je to najbliže kući.

I eto, krenu tako prekjučer dvije pošiljke, jedna iz Trogira a druga iz Mađarske, prema Dubrovniku. Rezultat možete predvidjet. Maloprije, nakon dva dana, dobijem biljne kapi iz Mađarske, a ovu kuvertu iz Trogira još nisam dobio preko HP Express-a. A, sutra je Veliki Petak i ako ih sutra ne dobijem onda ih moram čekat do utorka iza Uskrsa.

Gospodo poštari iz HP-a, da se mene pita, ne bi vi meni dobili pravo u ime svoje firme ili usluge stavit riječ EXPRESS dok mi ne bi dokazali da ste baš takvi. Ovako, hotimice ili nehotice, varate korisnike vaše usluge jer ste iz Trogira mogli na tovarici za dva dana donijet kuvertu do Dubrovnika.

Niti ove biljne kapi, a niti ti papiri iz Trogira nisu od presudnog značaja, ali tako bi bilo i da su bile. Zato odgovorni u Gradu nikad ne trebaju prestat propitivat što se to može i mora učinit da položaj našega Grada i nas kao žitelja ne bude ekskluzivan nego samo JEDNAK ostalih gradovima u Hrvatskoj.

Dubrovačko njorgalo

PRENESENO S INTERNET STRANICE www.njorgalodu.com, uz suglasnost autora