Gradonačelnik Dubrovnika ponovno je pod policijskom pratnjom. Budući da se rijetko tko nađe u takvoj situaciji, malo je reći da je to za osobu pod zaštitom izrazito neugodno iskustvo. Sloboda kretanja svedena je na minimum, privatni život stavlja se po strani, a svakodnevicu moraš dijeliti s nekoliko ljudi, danju i noću.
Milan Bandić, primjerice, nije imao policijsku zaštitu kada ga je, dok je bio zagrebački gradonačelnik, jedan građevinar navodno provozao u prtljažniku automobila. Nije se to dogodilo zato što mu se nije svidjela Bandićeva kravata, nego očito zato što Bandić nije htio ili nije mogao učiniti nešto što se od njega očekivalo. I nije se tada u gepeku vozio samo Milan Bandić, nego gradonačelnik hrvatske metropole. Bila je to sramota Zagreba, Hrvatske i jedne europske države.
Još je tragičniji slučaj vlasnika i urednika Nacionala Iva Pukanića. Policija je u jednom trenutku procijenila da mu zaštita više nije potrebna, a on je potom ubijen usred Zagreba, zajedno sa svojim kolegom Nikom Franjićem. Nakon prvog pokušaja atentata, koji je odbio vlastitim oružjem, mnogi su mu se rugali i tvrdili da izmišlja. Povjerovali su mu prekasno.
Gradonačelnik Dubrovnika prvi je put na vlastitu odgovornost odustao od policijske zaštite. Sada je očito ponovno procijenjeno da mu je pratnja nužna, i to u vrijeme kada je politička i društvena atmosfera užarena zbog izglasavanja GUP-a, vjerojatno najvažnijeg dokumenta koji jedan grad može donijeti.
Mi koji smo iz Grada Dubrovnika gledamo ga drukčijim očima od onih kojima je on samo izvor gotovo neograničene zarade. Investicija u Dubrovniku vraća se brže nego u većini drugih dijelova Hrvatske. Kada nekome spustiš rampu i urbanističkim dokumentom ograničiš njegov osobni probitak, možeš postati meta ne samo verbalnih napada nego i nečega mnogo ozbiljnijeg.
Ovdje nije riječ o povećanju cijene mjesečne parkirne karte s devet na 15 eura. Zbog toga bi prosječan građanin možda izvrijeđao donositelja odluke na društvenim mrežama. U slučaju GUP-a ulozi su mnogo veći. Potencijalni gubici mjere se u stotinama milijuna eura, a riječ je o ljudima koji, kada štite kapital i buduće investicije, često ne biraju sredstva.
I prošlogodišnji izbori pokazali su koliko građevinari vole gradonačelnike. Pojedini kandidati sjedali su s građevinarima po kafićima i, u zamjenu za donacije u kampanji, obećavali im sve i svašta. To je golemi kredit koji jednom, kada dođeš na vlast, treba vratiti.
Nitko ne voli posjedovati veliku parcelu u zelenoj zoni koja nikada neće postati ništa drugo nego šikara. Ti ljudi takvo zemljište ne kupuju kako bi kampirali u grmlju. Kupuju ga kako bi ga oplodili i na Dubrovniku ponovno zaradili milijune eura.
Kada im netko na tom putu zasmeta, postoji mnogo načina da ga se ocrni u javnosti. Svi smo svjedočili koliko je cijeli Grad prošle godine brujao o jednom popisu Dubrovčana. Imena su se na taj popis dodavala kako je kome odgovaralo, kao da je riječ o telefonskom imeniku.
Ako takav oblik difamacije ne uspije, uvijek se može pronaći neki pijun i pripremiti ga za kandidaturu za gradonačelnika. Do izbora je otprilike tisuću dana. Uz dobre PR stručnjake i snažnu medijsku podršku, u tom se vremenu može ispolirati i prosječan kandidat, koji bi poslije pozorno slušao one koji su ga doveli na funkciju.
Zato možemo biti zadovoljni što gradonačelnika čuvaju profesionalci. Zaštita mu vjerojatno ne bi bila potrebna kada bi bio spreman ispunjavati želje ljudima upitnih moralnih vrijednosti i prilagođavati urbanističke planove njihovim interesima.
No problem je u tome što Mato Franković nije pod policijskom zaštitom zato što je saborski zastupnik, nego zato što je gradonačelnik Dubrovnika.
U tom smislu nije pod zaštitom samo Franković. Pod zaštitom smo svi mi, jer se štite institucija gradonačelnika, gradski prostor i pravo građana da o budućnosti Dubrovnika ne odlučuju ljudi koji raspolažu kapitalom, vezama i prijetnjama.
Najgore je što već godinama u Gradu postoje ljudi koji su se ovdje infiltrirali i koji iz sjene pokušavaju upravljati Dubrovnikom, a da zapravo ne znamo tko su, što su ni odakle dolaze. Znamo samo da su moćni, opasni i spremni učiniti mnogo kako bi zaštitili svoje interese.
