Zna se samo da će Andro Vlahušić, kojega su se riješili neizglasavanjem proračuna, ponovno na izbore, a zna se i da HDZ tvrdi kako će preuzeti odgovornost za vlast u Gradu, iako kriju ime Vlahušićevog protukandidata. Očekuje se kako će na izbore i SDP, samo se ne zna s kime, kao i Laburisti, Srđ je Grad, možda i ORAH i neke druge, nove, tek osnovane stranke ili liste. Ne zna se ni s kim će Ragužev HSS. Ne zna se ni što će i kako će Vićan.

Svi nešto čekaju, kombiniraju, a do tada šute, a prava je istina da vjerojatno vrlo dobro znaju točno i što čekaju. Anketari raznih agencija i naručitelja ovih dana ispituju javno mnijenje Dubrovčana, a rezultati su navodno jako loši po njih, a dobri u korist Vlahušića, što nije toliko čudno s obzirom da je tek prije godine i pol dana pobijedio s podrškom od 62 posto birača.

Androva kampanja za Dubrovnik

Andro Vlahušić, nakon što je razriješen dužnosti gradonačelnika, krenuo je u kampanju najavljujući svoj program koji nije nepoznat. Razvoj i povećanje prihoda Grada temelji na pribavljanju novca od turista i imovine. Poziva se često na Papu Franja i njegove izjave o tome kako društvo mora svima osigurati osnovne uvjete za život, kao što su osnove svih početaka, posao i stan. A to nije komunizam, nego pravednost. Poziva se Vlahušić i na poznatog ekonomista Pikettya koji smatra da se nejednakosti u društvu mogu smanjivati samo oporezivanjem bogatih.

U tom duhu Vlahušić je zaratio s DPDS-om, agencijama zbog naplate Pila, Lukšićima kojima je Franjo Tuđman gotovo pa poklonio Atlas, hotele, nekretnine i zlatnu koku, žičaru. Pokrenuo je niz tužbi za povrat imovine, kao što je jedna od najvećih u Hrvatskoj, ona protiv Babinog kuka. Sve te Vlahušićeve borbe nedvojbeno su imale dobar cilj, ali nisu dobro završile uz pomoć hrvatskog pravosuđa i sudova.

Zašto drugi šute?

I dok Vlahušić otvoreno javnosti jasno i glasno podastire svoje izborne planove, njegovi protivnici šute kao zaliveni. Već tjednima nema ih ni za vidjeti, ni za čuti. Šuti SDP. Šuti Vićan. Šute Laburisti. Šuti Srđ je Grad. Šuti i HSS. Šuti čak i HDZ koji zna da ne smije predugo šutjeti, pa su se u pauzi šutnje Marko Potrebica i Blaž Pezo obratili građanima kako bi im rekli da se ništa ne brinu zbog svih gubitaka nastalih zbog pada proračuna. Sve će oni to, kad dođu na vlast, građanima vratiti.

Svi oni jako dobro znaju zašto šute i što čekaju da se dogodi, kako bi konačno progovorili. Vlahušićeva pravomoćna presuda zbog slučaju u kojemu je Pero Vićan posudio novac od Denisa Orlića, a kasnije mu ga i vratio, vrlo brzo bit će poznata. Onda će svi govoriti o 'pravomoćno osuđenom gradonačelniku'. No to nije dovoljno za srušiti prednost od prije godine i pol dana, a posebno zbog toga što je Vlahušić s istim slučajem ušao u prošle izbore i opet pobijedio znatnom većinom.

Oni čekaju zapravo nešto drugo. Nešto na čemu su radili godinama. U što su uložili sva moguća sredstva utjecaja. Nešto za što su se jedino mogli barem malo uhvatiti u kompleksnoj proceduri vođenja Grada i nešto što su po svemu sudeći tempirali za siječanj 2015. Pitanje je samo dokle seže količina utjecaja na institucije pojedinih ljudi iz sjene i prema čemu su usmjereni svi potezi pravosudnih institucija Republike Hrvatske. Jesu li one doista neovisne ili su dio najprljavije igre koju gledamo od devedesetih.

Dubrovnik mora pasti

Grad s velikim proračunom, unosnim nekretninama i baštinom, potencijal je daljnjeg razvoja, doduše zahvaljujući uglavnom turizmu. Dubrovnik je zbog svega toga svijetla točka gospodarski mračne i besperspektivne Hrvatske. Dubrovnik nije samo bogatiji potencijalnom od ostatka Hrvatske, on je također i brend, drugi protokolarni grad, ali u novoj Hrvatskoj i simbol stvaranja Države na temeljima Domovinskog rata.

Dubrovnik je i simbol poslijeratne privatizacijske pljačke, zbog koje danas, u novoj državi koju je platio krvlju, nema ni svoje hotele, banku, ni sve druge naše 'Dubrovkinje,' koje je bogati Grad nekada imao.

Ali i bez toga, Dubrovnik mora pasti! Pao je Vukovar, pao je Josipović, past će i Vlada, osvojena i Europa dvaput, a u cijelom kotačiću važnih pobjeda, tvrde neki, HDZ-u nedostaje još samo Dubrovnik. Dubrovačko – neretvanska županija već šest godina stabilno je HDZ-ovo područje sigurnih pobjeda, ali bode oči u kartama koje se prave nakon izbora taj neosvojeni grad, Dubrovnik. Mora pasti, oružja se neće birati.

Prljava kampanja

Šutnja svih onih koji namjeravaju biti vlast u Dubrovniku za samo malo više od mjesec dana zapravo je gromoglasna. Nakon što su srušili proračun jednog Dubrovnika i bacili ga u prijevremene izbore, (ne)odgovorni političari trebali su svaki dan građanima argumentirati zašto su to napravili i što žele raditi bolje. Ali oni to ne rade, nego samo šute i šute.

Vlada Republike Hrvatske izbore bi mogla raspisati već ranije u ožujku, a oni koji su srušili vlast, u namjeri da je baš oni osvoje, nisu u stanju građanima obznaniti niti ime kandidata i ljudi koji bi trebali biti vlast. Teško im je zbog toga uopće vjerovati da znaju što rade ili još važnije, što su Dubrovniku i građanima Dubrovnika napravili.

Možda ne znaju što rade i što su napravili, ali im stvari postaju jasnije upravo zbog anketa koje ovih dana pokazuju koji vjetar u Gradu puše i okreće li na buru ili jugo.

Ono što je sigurno je to da je ova gromoglasna šutnja Vlahušićevih protukandidata itekako varljiva. Kad dočekaju to što im je zadnja slamka spasa, svi će odjednom, istog dana, neki iz istog pera PR-a, naglo progovoriti. I govorit će vrlo glasno i jasno. Sasvim sigurno, bit će ovo jedna vrlo prljava kampanja za Dubrovnik. Uživajmo u šutnji koja neće još dugo trajati.