Znam, znam .... mnogi nisu skloni slušat nikad objavljene pjesme onih pjevača koji su davno preminuli. Ima tu neke istine. Đe bi se to slušalo? Ko će to opet otpjevat kad je pjevač već davno preminuo?

Nemojmo se zavaravat. I danas su Oliverove izvedbe one uz koje slavimo, koje pjevamo k'o da su narodne pjesme. Pitam Vas 'ko može zaboravit „Galeba“, „Oprosti mi pape“.... Neću nabrajat dalje.

Meni je osobno „Ostavljam te samu“ jedna od najdražih. Jer, toliko govori o muško-ženskim odnosima, toliko je sjete i istine u njoj ugrađeno.

Veličina Olivera nije u hitovima nego u tome što je on, kako je stario, stalno pjevao neke pjesme koje su se tako savršeno podudarale i sa našim vlastitim starenjem. Toliko emocija, toliko razumijevanja kroz koju fazu života prolazi njegova publika. Zato je i bio najveći i najbolji.

Meni posebno drag zbog ljubavi prema običnom životu, želji da mu ljeto protekne bez napora i rada, ako je ikako moguće. Ljetu u kojemu ostaje samo more i barka. I ribanje.  

Da ne govorim o toj njegovoj ljubavi prema Vela Luci u kojoj je, ustvari, odrastao. Sve lijepo u životu tamo mu se događalo. I, većina nas ima tu ljubav prema „rojenoj vali“, prema mjestu veselja, odrastanja, prvih ljubavi.

Naravno da sam kao veliki pobornik Olivera kao umjetnika jedva dočekao da se objavi taj album i pozorno sam ga poslušao. Dapače, objava tih pjesama me zatekla na barci, na moru, u okolišu koji je tako vezan za Olivera.

Preslušavajući taj novi album, moram priznat da sam bio subjektivan. Premda sam čuo sve finece Oliverove „rašpe“, iako su sve pjesme na tragu onoga što smo od Olivera cijeli život slušali, ipak mi se jedna pjesma urezala u moždane. Pa sam je, sjedeći na barci, u toploj ljetnoj noći, u jednoj napuštenoj uvali, preslušavao i preslušavao. I nikako da se zasitim. I opet je slušam danas.

Radi se o pjesmi „Na dnu mora“ koju su u duetu izveli Oliver i Marijan Ban. Koliko šestica i sedmica – znaju oni koji sviraju o čemu govorim. Koji aranžman. I koji tako specifični glasovi.

Može li se uopće zamislit da Oliver i Marijan Ban pjevaju skupa neku pjesmu? Drugi rasponi glasova, druga emocija. Od Banovog sirovog glasa do meštrovog muzikalnog i umjetničkog.

U svoj poplavi emocija koju pjesma nudi ne treba zaboravit spomenut autore glazbe i stihova Tomislava Mrduljaša i Roberta Pauletića. A sve je popraćeno zadivljujućim spotom, samo blago erotičnom, naše glumice Ane Uršule Najev.

Remek-djelo! Sva čula su tako napojena.

Postavlja se pitanje „što dalje“? Olivera više nema. Ban se povukao i više ne pjeva. Samo načas mi padne na pamet da bi tu pjesmu trebao nasljedit, a 'ko drugi nego, Gibonni? I usput izvuć' Bana iz „penzije“. Tako bi se lijepo uklopila uz „Udicu“ i „Drvo“. Bila bi spomenik pjesništva i glazbenog izričaja našega podneblja. Nešto što daje dimenziju više. Nebesku!

Poslušajte je sa slušalicama, najbolje na barci u nekoj maloj i tihoj vali. Kad Vas ni'ko ne smeta. Štogod se dogodilo, ova pjesma ne smije ostat na preslušavanjima na youtube kanalu. Mora živjet sa publikom. Sve drugo bi bilo grijeh.

Uz suglasnost svih, ovo bi samo Ban sa Gibom i Nikšom Bratošem mogli dignut na isti nivo. Iako ... bez Olivera je to jako teško.

Dubrovačko njorgalo

PRENESENO S INTERNET STRANICE www.njorgalodu.com, uz suglasnost autora 

...