Od Nove godine na snagu je stupio kontroverzni Zakon o upravljanju i održavanju zgrada. Puno se već govorilo o iznajmljivanju apartmana turistima u zgradama i potrebnim potpisima koje će trebati skupiti od ostalih stanara kako bi se iznajmljivač mogao nastaviti baviti ovom djelatnošću. Zakonodavac, osim priuštivim stanovanjem, pravda donošenje ovog zakona i mirom u zgradama odnosno činjenicom da turisti u apartmanima proizvode buku i nered.

No to je samo jedan od zakonskih članaka. Drugi se obrušava na postavljanje klima uređaja i satelitskih antena na pročelja zgrada. Pa kaže da se na pročelja zgrada koja gledaju na ulice i trgove neće smjeti postavljati klime i satelitske antene. Kazne za izvođače radova su između 5 i 10 tisuća eura, a za vlasnike stanova koji se odvaže na taj kriminalni čin su od tisuću do pet tisuća eura.

Može čovjek biti cijepljen booster dozom na estetiku, pa ipak će se složiti da su klime po zgradama užasno ružne. Ako u takvo pročelje gledaš duže od pet sekundi sigurno će te zaboljeti oči i zapjevat ćeš Laufer: „ Ne daj mi da vidim, ovo nije svijet za nas“. No, tko bi u čitavoj priči rekao da zakonodavac mari za estetiku prostora?

Ružna bespravna domovino

Godinama, pardon desetljećima hrvatskim gradovima, selima, obalama, proplancima i dolinama niču zdanja za koja nitko nije tražio građevinske dozvole. Miješao se beton, salijevale su se ploče, dizali katovi, širila potkrovlja, gradile vile i kućerde, sve pod motom – motika versus statika – stotine tisuća bespravnih zdanja naraslo je diljem Lijepe naše, da je čak i Antun Mihanović morao iskočiti iz groba i prepraviti svoje legendarne stihove.

Ružna bespravna domovino

Gradili smo te dok smo pili

Stare krave ostavismo

Da bi sada sretni bili!

Mila, kuda si bespravna

Mila si nam ti jedina

Mila kuda si nam ravna

Mila kuda si krivina

Teci beton, cement teci

Nit' ti nosivi zid silu gubi

Sinje more svijetu reci

Da Hrvat iznajmljuje i dangubi

Dok mu balkon sunce grije

Dok mu bura kupe vije

Dok mu turiste suteren krije

Dok ga inspektor Porezne ne prebije

Malo smo skrenuli s teme, ali vi ste moji pametni čitatelji, pa ste shvatili što želim reći – kako je sada zakonodavcu važna estetika odnosno to da se klime ne smiju postavljati po zgradama kad je jučer - umjesto da bageri sve sravne sa zemljom - dopustio legalizaciju ultra ružnih bespravnih građevina? Znači veći je problem klima uređaj na legalno izgrađenoj zgradi nego čitava bespravna kuća? I još će taj bespravni graditelj dobiti bonus. Prvo mu je zakonodavac legalizirao zdanje, a sada će mu ostaviti mogućnosti daljnjeg najma kuće turistima – jer, jel te zgrade su najveći problem? – i još će ga pri tom proglasiti domaćinom. Genijalno da ne može genijalnije.

No vratimo se mi na srž naše priče, a to je estetika. Rekoh već, klime na pročeljima zgrada ružne su kao Ciudad de Deus u Rio de Janeiru, ali što se dobiva njihovim micanjem kad je i sama zgrada na kojoj se nalaze čista nakaza. Najbolji primjer je glavni grad Ružne naše. Zagreb je pun ružnih zgrada, kada čovjek malo bolje promisli, tamo apsolutno ništa nije lijepo, pa kad već pričamo o Milka Babović umjetničkom dojmu, predlažem da se u Zakon o održavanju i upravljanju zgradama uvrsti članak koji predlaže rušenje čitavog Zagreba. Zagreb je uz Berlin i Varšavu najružniji grad koji sam vidio u životu. Ali glavni gradovi Poljske i Njemačke imaju alibi – u Drugom svjetskom ratu sravnjeni su sa zemljom, a s druge strane (bojišta) bomba jedva da je vidjela našu prijestolnicu, što hoće reći da je Zagreb jedan od najružnijih gradova svijeta, ako ne i najružniji. Ako su već problem klime na pročeljima zgrada Zagreba jer kvare estetiku kako onda sam Zagreb nije problem?

Ako su satelitske antene na zgradama problem jer bodu oči kako bespravna satelitska apartmanska naselja po obali nisu nego se još za nagradu legaliziraju?

Turisti ne mogu, ali zato su tu psi, saksofon i Njonjo

Ovaj Zakon o upravljanju i održavanju zgrada jedan je od najluđih u čitavoj hrvatskoj povijesti ludih zakona kojih nikada nije nedostajalo. Kao hoće se urediti da stanari žive mirno i u skladu. Jebo vas pas u pasjem položaju na pročelju zgrade, pa zašto onda pse niste uvrstili u zakon? Čuj ne mogu turisti u zgade, a mogu psi i mačke. Ovaj moj susjed ima pit bulla i rotvajlera. Da s mirom mogu zapaliti ispred vrata morao sam proći obuku samoobrane ako me krvoločne beštije zamijene za ručak. Psi zapišavaju moju pepeljaru, ostavljaju po stubištu nagazne mine – kao da hodam Varšavom 1944. – po noći kao vokal Cannibal Corpsea laju na Jupiter i Pluton, ostavljaju posvuda dlake više i od muškarca koji taman kreće u proces ćelavosti – ali tim kompleksašima vlasnicima ne trebaju potpisi susjeda.

Onaj drugi susjed po cijeli dan drži rastvorene prozore još otkako su u koroni Ivica Đikić i Igor Rudan savjetovali osobe treće životne dobi da provjetravaju kuće. Ali zaboli mene što mu je temperatura u kući kao u Yakutsku, mene muči što po cijele dane sluša Sabor, a nagluh je, pa pojača da čuje što Njonjo trabunja, a ja taman krenuo na popodnevnu meditaciju. Pokušavam se opustiti, ali to je nemoguće uz Njonjovu mantru. Ni njemu ne trebaju potpisi susjeda za slušanje Sabora, problem su turisti koji uopće ne borave u apartmanima i klima uređaji na pročeljima zgrada.

Naravno, nisu samo moji susjedi problem meni, nego i ja njima. Kriza srednjih godina me natjerala da se okušam u sviranju saksofona. Problem je što sam za sviranje instrumen(a)ta talentiran isto kao gay za vožnju relija. Tulim ja tako tulim po cijele dane kako bih napokon uhvatio onaj legendarni dio Careless Whispera od Georgea Michaela, pilam tjednima i mjesecima, ali na kraju džordžmajklovske balade proizveo sam jedino u nekoliko stanara tinitus. Pa da ne bi čovjek došao s onim pit bull terijerom i rotvajlerom i natjerao me da pojedem saksofon, pa se popišao i posrao po meni uz Njonjov monolog iz Sabora.

Da skratim priču, nema po zgradama ni care whispera, ni careless whispera, ni nemarnih, ni marnih šaptača, zgrada je po prirodi gradnje jedna velika psihijatrija koja najbolje funkcionira kada se nitko ne upliće u njeno funkcioniranje. Zakon o održavanju i upravljanju zgradama ne samo da neće donijeti mir, nego će proizvesti dodatni nemir. Psihijatrija će se nastaviti na još veću potenciju. Svađat će se oko potpisa za apartmane, a u slobodno vrijeme nemarni šaptač psima, slušač Njonja i svirač saksofona bit će još luđi, jer neće imati klimu da ih hladi.

Kontate poantu – u Zagrebu i drugim dijelovima Ružne naše u sljedećim godinama imat ćete Varšavu i Berlin.