I tako, dok Milanović svaki svoj posjet Dubrovniku koristi kako bi svog prijatelja Andra Vlahušića dizao u visine, jasno pokazuje kako mu se na županijskoj razini ne sviđa reizbor novog, odnosno starog predsjednika Davora Penića.

No, istina je i da 70 posto županijskih organizacija ne podržava Davora Penića i da je on, gotovo poput HDZ-a, izvojevao pobjedu protiv svoje protukandidatkinje na način da je u ruralnim mjestima, ali i na Korčuli, dobio desetak glasova više.

Prvi pokazatelj kako će se u svom djelovanju susretati s vrlo jakom opozicijom unutar vlastite organizacije je i to što gotovo nitko tko ga je ranije podržavao nije prošao u Županijski odbor, odbor koji jedini ima pravo glasa.

Još jedna vrlo važna činjenica u reizboru Davora Penića je i detalj koji do sada u medije nije isplivao, a to je da izvještaj Davora Penića za prethodno razdoblje od četiri godine nije dobio potporu delegata na konvenciji u hotelu Lero, a što je presedan u povijesti SDP-a.

U gotovo isto vrijeme na mjesto predsjednika Gradske organizacije SDP-a Dubrovnik izabran je Mladen Gojun. Iako nije bio favorit središnjice, uže vodstvo stranke odlučilo mu je honorirati simpatije članstva, ali i javnosti, i dati mu podršku u nastojanju jačanja SDP-a u Dubrovniku.

Što se tiče ranije predsjednice Olge Muratti, vrlo je jasno kako je ona žrtvovana za moralni legitimitet stranke. Svima je bilo u interesu da referendum za golf na Srđu prođe na Gradskom vijeću. To je bez suradnje SDP-a i HDZ-a bila gotovo pa nemoguća misija. Olga Muratti je uz podršku članova Gradskog odbora svoje stranke otišla u Dubrovački dogovor te tako u konačnici otišla iz stranke. Ne svojom krivnjom. Glavni tajnik Igor Dragovan je na izvanrednom sastanku s članovima stranke jasno naglasio da je glavni cilj raspuštanja loš izborni rezultat.

Ako se uzme u obzir da je središnjica birala kandidate po anketi koju nisu niti anketari vidjeli, jasno je da je upravo središnjica izabrala nedovoljno dobrog kandidata koji je trasirao put neuspjehu lokalnih socijaldemokrata.

SDP na razini države komunicira isključivo s Vlahušićem, što je nedopustivo i zbilja perfidno, pa se možemo zapitati kakva je to poruka članstvu, ali i samom Mladenu Gojunu koji se u Dubrovniku u oporbi mora boriti i s pozicijom na lokalnoj razini, ali i sa svojim stranačkim drugovima u Zagrebu koji podržavaju politiku Andra Vlahušića.

 Ako se odvažimo prejudicirati o tome što obojica, i Vlahušić, i Gojun misle o ovoj 'pat poziciji,' sigurno je da ni jednom, niti drugom iz dva aspekta gledanja nije drag ovakav rasplet situacije. Vlahušiću je potreban SDP. Bez ideologije se mostovi ne grade, putovi ne otvaraju. I njemu bi bilo draže da Muratti vodi Vijeće, no više i vrapci s Markovog trga bruje kako je šefu Vlade drago da je predsjednik GV-a Račanov funkcionar kojeg je zadržao u 'trećesjećanjskoj' Vladi.

Nije tajna kako je Račan poštovao turističke stručnjake iz Dubrovnika, što su u to vrijeme bili i Pave Župan – Rusković, ali i sam Niko Bulić kojeg je tadašnji predsjednik Vlade ostavio na čelu Turističke zajednice Hrvatske.

Kontinuitet politike SDP-a Dubrovnik i treba biti ovakav. Teško je s nekim ići u koaliciju protiv koga si podizao prijave kao što su to radili 2009. godine Muratti i Dumančić kada su zbog afere ''Garaža'' podigli kaznenu prijavu protiv tadašnje gradonačelnice Šuice.

Također ne treba zamjeriti niti dijelu SDP-ovih članova koji su prihvatili pozicije te potom i imenovani u nadzorne odbore i upravna vijeća gradskih tvrtki. Oni su se odlučili za kontinuitet Andra Vlahušića koji je u isto vrijeme 'oteo' veliki broj glasova SDP-a, a na račun lošeg kandidata Nika Šalje. Ali bio je to i kontinuitet vlasti u kojoj je sudjelovao SDP.

Dok god se SDP u Dubrovniku kao oporba bude bavio sobom i svojom unutarnjom reorganizacijom, koja je očito nužna i sigurno da će iskustvo Mladena Gojuna poboljšati sliku koja je nastala lošim izbornim rezultatom stranke, u Dubrovnik će dolaziti raznorazni ministri i diviti se radu gradonačelnika Vlahušića i vlasti koju čini i HDZ.