Prije četiri godine svečano je otvoren Pelješki most, spomenik hrvatskom suverenitetu, kineskoj brzini i europskim soldima.
Građevinski pothvat stoljeća, ali i dokaz da Hrvati, kad već sami ne mogu, barem znaju angažirati one koji - mogu. Danas se pokazalo da je most, poput hrvatske politike, dobio brojne pukotine, puno prije isteka jamstva. Ministar Bačić umiruje naciju: nema razloga za paniku, pukotine su samo na zaštitnom sloju. Drugim riječima, most je zdrav, samo mu se koža guli. Svi se sjećaju, kako su kineski radnici gradili danju i noću i u Koroni. Toliko brzo, da ih hrvatski nadzor nije mogao pratit. Jer dok Kinezi već stavljaju likadinu na novi pilon, naši nadzornici još traže hlad za jutarnju kafu.
Jedan od zanimljivijih trenutaka gradnje ipak nije bio izlijevanje zadnjega kamiona betonjere u most, nego ugradnja takozvane Domovinske krunice u vrh jednog od pilona Pelješkog mosta, na visini od 100 metara iznad mora. Dvojica domaćih inženjera uspjela su, tako-rekuć gerilski ubacit nebesko pojačanje, prije nego što su ih Kinezi pretekli novom lavinom betona. Jedan od njih je poslije ganuto izjavio, kako će o tome pričat unucima. Danas ga zlobnici pitaju, zašto krunica nije spriječila pukotine? A za pravo je namjera domaćih stručnjaka bila, isključivo, zaštita od groma.
I fakat, prema dostupnim podacima, nijedan grom nije pogodio most. Ali eto, u narodu sto vragova, pa više vjeruje vlastitim očima nego službenim priopćenjima. Zato predlažu da Kinezi sagrade novi most, odmah pokraj staroga. Ovaj postojeći mogao bi ostat za pješake, trkače, bicikliste i romobiliste, a možda i za političare koji su nas godinama uvjeravali da je svaka kritika neprijateljski čin. Ne vide oni k'o mi u svemu simboliku. Kad se pojave pukotine, ne popravljamo sustav, nego zaštitni sloj. A onaj ispod njega? Njega ćemo, k'o i vazda, prepiturat novim slojem optimizma i svečano otvorit - još jedanput.
Uhićenje Željka Keruma, koje on opisuje kao politički progon, ponovno je u prvi plan izbacilo njegovu već legendarnu konobu ''Pršut'' u jednom od Kaštela. Mnogi su pomislili da je riječ o marketinškoj kampanji, kakvu ne bi smislio ni najbolji PR stručnjak. Uobičajeno je otvorit restoran uz reklame na društvenim mrežama, a ne uz policijsku pratnju i udarne vijesti.
Prije afere s građevinskim dozvolama na poljoprivrednom zemljištu i zatvaranju ranča ''Kerum'' od građevinske inspekcije, konoba je bila poznata po domaćoj kuhinji, pristojnim cijenama i gotovo kultnom statusu među gostima. U zemlji u kojoj je objed često veći od apetita, to je bilo gastronomsko čudo. Naravno, nije falilo ni lokalnih legendi. Jedna od njih kaže, da se za posebne goste posluživala feta pršuta sa Kerum-ova čela; jedinoj dasci za posluživanje, koja usput dijeli političke lekcije. Je li to istina? Vjerojatno nije. Ali dobra priča u Splitu, vazda je valjala barem koliko i dobra marenda. Posebnu težinu cijeloj priči dalo je to, što je Kerum priveden bešćutno tijekom koncerta u Vela Luci, i to u lisicama, a nakon jednog dana provedenog u pritvoru, ponovno je bio na slobodi.
Kad je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen zadužila našu bivšu gradonačelnicu da se pozabavi migrantskom krizom u španjolskoj enklavi Ceuti, mnogi su se zapitali radi li se o ozbiljnom političkom potezu ili o još jednom europskom eksperimentu u kojem nitko zapravo ne zna, što će se dogodit. Kao povjerenica za Mediteran, gđa. Šuica je sasvim logično dobila zadatak održavati kontakte s Marokom, tražeći, da kako god znaju migrante povuku s teritorija Španjolske.
Neki internet ratnici koji ne znaju kako svijet funkcionira odma su zaključili, da Ursula nije baš svjesna kakav joj je kadar stigao iz Hrvatske. Uostalom, ni sama Ursula nije završila u Bruxellesu zato, što je bila nezamjenjiva u Berlinu. Europsku komisija mnogi analitičari doživljavaju kao prikladan dom za političke veterane, koje se kod kuće više ne smiju ostavit bez nadzora. Ali ovaj put, dogodilo se nešto neočekivano. Sama najava da će naša gđa. Šuica riješit migrantsku krizu, izazvala pravi stampedo mladih i svega željnih Marokanaca, koji su istog dana izgubili svaki interes za Europom. Deboto svih 60 tisuća okrenulo se, nazulo peraje i otplivalo natrag prema Maroku, brže nego što je ona prebrojala utopljenike u Ceuti, ukorila ljevičarsku vlast u Španjolskoj i time moguće uzrokovala krizu španjolske vlasti. Ako je vjerovat toj verziji događaja, nijedna ograda, patrolni brod ili Frontex, nisu bili ni približno učinkoviti k'o sama pomisao na europsku administraciju. Ako se ovakav učinak nastavi, povjerenica gđa Šuica, mogla bi postat novo tajno oružje Europske unije. Umjesto silnih milijardi eura za zaštitu granica, dovoljno bi bilo poslati njezinu sliku, funkciju i službeno priopćenje.
A domaća publika napokon bi mogla shvatit, da je cijela njezina politička karijera ipak rezultat posebnog talenta, a ne puke sreće. Uostalom, 'ko bi se usudio posumnjati u njenu izjavu prije izbora za EU parlament, kako ni'ko ne može bit veći Hrvat ili Hrvatica od nje i njezinih stranačkih kolega? Satiričari danas uopće ne moraju bit ni smiješni ni duhoviti; trebaju samo prepisivat političke događaje - kronološkim redom.
Našem gradonačelniku fakat ne daju mira. Prvo mu je građevinska mafija zaprijetila radi, restriktivnog GUP-a, a još ne prestaje ni hajka na njega sa Facebook grupe Spasimo male obiteljske iznajmljivače. Oni mu doduše ne prijete ugrozom života, nego samo malo nervozno reagiraju na njegovu hrabru najavu amandmana, kojim bi se ukinula postojeća rješenja za iznajmljivanje stanova u stambenim zgradama, ako ti stanovi ne promijene svoju namjenu i postanu ono što već sada stoji u pravomoćnim rješenjima - apartmani. Ako ćemo cjepidlačit; apartman na francuskom i engleskom znači – stan. Pa kažu, ako ćemo već cijepat dlaku, neka se Grad izjasni, vrijede li ista pravila za gradske nekretnine k'o i za njegove građane?
Jesu li dubrovačke zidine građene da bi turisti plaćali skupe ulaznice kako bi njima šetali, ili su građene da brane grad? Je li Knežev dvor građen za muzej i koncertnu dvoranu, ili za sjedište vlasti i dom Kneza? Jesu li Lazareti građeni za koncerte, restorane i kulturna događanja ili kao karantena? Je li Austro-Ugarska vojarna u Vukovarskoj građena, da bi gradska tvrtka Dubrovačka baština tu iznajmljivala komercijalno deset soba i apartman? Je li Arsenal građen kao restoran ili za gradnju i održavanje brodova? I na finimentu bliska povijest: je li studentski dom građen za studente, ili za turiste, kongrese, zabave i ugostiteljsku djelatnost, pitaju oni?
Ma bi li ovo vragu palo na pamet?
