'

Kockar

Autor: dubrovackidnevnik.hr Autori fotografija: ilustracija
Svi mi imamo neke hobije, razbibrige. Neki ih zovu i dangubice, neki terapije za liječenje kronične svakodnevice, a od nekih, vještiji i praktični, uspiju čak i popravit' svoj kućni budžet. Sjetio sam se jednoga Draga, što nije im'o hobi. Hobi je im'o njega.

Taj Drago je bio strastven čovjek, čija je neizmjerna strast bila usmjerena na kockanje. Privlačila ga je svaka vrsta kocke i u njoj je nalazio i bit svoga postojanja, a ostatak životnih činilaca, bio mu je tek - usputan.

Piše: Mario Klečak

U početku se je kladio na brojeve, ono, sedam od tridesetšest, na kioscima i za sitnu lovu. Onda je munjevito svlad'o sportsko-matematičke znanosti, pa je pogađ'o ishode utakmica. A nakon tega je poš'o i korak dalje, pa je uspio ono što ostali nisu; igrat' se u pravoj kockarnici za strance. Novo doba, donjelo je moderne i svenarodne kladionice, bez kojih se život više nije mog'o zamislit'. Bio je uvjeren, da je sreći napokon stavio soli na rep.

Od tad' je Drago sanj'o sretni čas, kad' će mu, neki veliki dobitak, rješit' mnoge probleme i izvući ga iz bijede u koju je sve više tonuo.
Tu i tamo, poneki manji dobitak podgrijav'o mu je nadu, da će mu se jednoga dana, sreća sigurno osmjehnut'. Razrađivao je sisteme do duboko u noć i sanj'o dobitne kombinacije, a sutradan žurio da uplati zadnji solad i uzbuđeno ček'o, da sreća zakuca na njegova vrata..
Odavno je prod'o auto pokojnoga pape. I televiziju, stereo i video i sve vrijedno što je im'o, a sebe je uvjerio, da će sve to jednog dana, kad mu se naposljetku posreći, ponovo kupiti. I to, još bolje i novije. A svojoj dobroj ženi je obeć'o čupavu bundu, kojoj se od vjenčanja potajno nadala. Bila je to tiha, trpeća ali i bolešljiva žena, koja nije često iz kuće izlazila.

I autić mali joj je obeć'o, s otvorenim krovom. I naravno, novu televiziju. Onu tanku za na zid. Sve će joj kupit'  i izvući ih iz bijede, koju im je sudbina samo privremeno namjenila. 
U tom iščekivanju, iznenadna bolest  bila je brža, i u zoru jednoga dana, Drago je naš'o voljenu ženu u skalama- kolpanu. Pozv'o je hitnu pomoć i otpratio je u bolnicu, usput je hrabreći, da će sve biti dobro. Drž'o je u rukama njenu slabu i obješenu ruku, gled'o je i nježno mazio, dok je ona, blijeda i nakljukana ljekovima pomalo tonula u ništavilo. A onda je žurno skinuo vjenčani prsten s njenog prsta i otrč'o u kladionicu, sa zadnjom nadom. Samo neka Bog da, da ona ozdravi. Kupit' će on njoj još bolji prsten!

 

Popularni Članci