Znate kakva su današnja djeca – puno pametnija od nas. Nisu naučili ni sva slova, a već imaju vlastite YouTube kanale na koje postavljaju svoje video uratke. Mnogi od njih – a da im nitko nije pokazao – znaju dizajnirati i napraviti web stranicu.

Takav je i osmogodišnji dječak Vito. Iako su mu roditelji sa sela došli u Gruž i znaju samo downloadirati vreću patata s ormara na pod i instalirati luk u zemlju, njemu je Dreamweaver prijatelj od malih nogu.

Zaigra se Vito tu i tamo s programom za izradu web stranica, i sve nekako klizi samo od sebe, kao da u genetskom kodu ima zapisanu tehniku izrade. Ima nekoliko mjeseci da je napravio predložak, nije ju skroz završio, ali ju je već dignuo na internet da vidi kako izgleda. Kao inspiracija su mu poslužile stranice marketinških agencija.

Vidio je tako Vito da te marketinške agencije imaju nekakve slogane, pa je i on šutnuo jedan takav u gornji desni ugao – Samo je san stvarnost - to je dječak napisao, jer mu se ponekad čini da ogromni krokodili koje sanja, nisu ništa drugo nego jeziva stvarnost.

U desni gornji kut – vidio je to na nekim blogovima – postavio je sat s vremenom u Zagrebu, ali i sat koji pokazuje vrijeme u Londonu. Što dijete zna što je Greenwich, pa je mali Vito krivo postavio vrijeme u Londonu. Umjesto jedan sat manje od vremena u Zagrebu, dječak je stavio dva sata manje.

U izborniku je napisao – iako uopće ne zna što to znači – agencija za integrirane medijske strategije, medijsko planiranje, zakup medija, odnose s javnošću i nove medije, a da ipak sve ne bude tako ozbiljno u nekakvim odraslim tonovima, mali Vito je dizajnirao psića i postavio ga na sredinu web stranice da leži na slovu A, jedinom slovu od čitave abecede koje zna.

Na dnu je ubacio – vidio je da se to tako radi i na drugim web stranicama – svoje ime, adresu, e-mail i broj telefona.

Nije to na kraju bila bogzna kakva poslovna stranica, jer nije imala nijedan link, a kamoli podstranicu, a osim par riječi u izborniku, nije detaljno ni opisivala čime se točno bavi, na koji način, koje su joj reference niti kojim je sve klijentima radila medijske i druge analize. Ali mali Vito za te odrasle budalaštine nije previše mario – njemu je izrada ove stranice bila najobičnija igra s Dreamweaverom, kao što su se prijašnje generacije igrale partizana i Nijemaca.

Međutim, jedan dan zazvonio je Vitu mobitel – jer je svoj broj ostavio napisan na stranici - a na zaslonu je bio nepoznati broj. Vito, kao svaki mali radoznali dječak, javio se na telefon ne razmišljajući previše o nepoznatom broju.

-Dobar dan!

-Dobar dan! – odgovori Vito.

-Jesam dobio marketinšku agenciju? – upitao je glas iz slušalice.

Vitu se lice ozari. Stranica radi, promisli.

-Jeste – odgovori Vito zaigrano.

-Slušajte, ovdje lobist MOL-a Jozo Petrović. Vidim po vašoj web stranici da je vaša marketinška agencija vjerojatno najbolja i najkompetentnija na tržištu.

-Naravno – odgovori mali Vito smijuljeći se.

-Vidite – kaže Jozo Petrović – volio bih kada biste za moju tvrtku Peritus Savjetovanje d.o.o. napravili medijsku analizu i usluge savjetovanja na energetskom tržištu.

-Može – odgovori Vito nastavljajući igrati dječju igru.

-Mi bismo vam za te usluge na papiru platili 2500 eura mjesečno, pa dok dur, dur.

-Sviđa mi se to dur, dur, MOL, MOL, ja idem na flautu u muzičku školu – reče Vito.

-Onda smo se dogovorili – reče Jozo Petrović i napuni džepove malenom Dubrovčaninu.

Sad ćete reći da je ovaj scenarij nemoguć, ali on se zaista dogodio. Novinarka Nacionala Orhidea Gaura otkrila je da je lobist MOL-a Jozo Petrović plaćao usluge savjetovanja i medijske analize tvrtki Drimia u vlasništvu Ane Karamarko, supruge Tomislava Karamarka.

Tvrtka Drimia ima web stranicu gdje je u gornjem desnom uglu napisan slogan – Samo je san stvarnost, a u lijevom uglu – vjerovali ili ne – postavljen je sat ispod kojeg piše London, ali s krivim vremenom – umjesto jedan sat manje nego u Zagrebu, kazaljka pokazuje da je u Londonu dva sata manje nego u glavnom gradu Hrvatske.

Ispod svega toga je izbornik u kojem stoji agencija za integrirane medijske strategije, medijsko planiranje, zakup medija, odnose s javnošću i nove medije, ali tu ne postoji nijedan link kada se klikne, nijedna podstranica, odnosno ne piše ništa čime se točno tvrtka bavi i na koji način, koje su joj reference i kojim je sve klijentima radila medijske i druge analize.

Na sredini web stranice tvrtke Drimia u vlasništvu Ane Karamarko je nacrtan psić, koji leži na slovu A, dok su na dnu stranice ispisane adrese, e-mail i broj mobitela.

Priznajte, da se zovete Jozo Petrović i da želite napraviti medijsku analizu energetskog sektora, te da surfate internetom u potrazi za najboljom agencijom, tvrtku Drimia – obzirom na nevjerojatnu neozbiljnost njihove internetske stranice -  biste zaobišli u velikom luku.

Nikakvih linkova nema na toj stranici, nikakvih referenci, nikakvih detaljnih opisa o tvrtki i uslugama, a ne zna se ni tko stoji iza stranice – tu su samo psić koji bezbrižno leži na slovu A i krivo napisano vrijeme u Londonu.

Pomislili biste, simpatična stranica, ovo je radio neki osmogodišnjak za domaći zadatak iz napredne informatike, ali ne bi vam palo napamet s njima radili ozbiljnu analizu energetskog sektora.

Ali lobistu MOL-a psić na slovu A i krivo vrijeme u Londonu nimalo nije pokolebalo – on je desetke, prema posljednjim podacima stotine tisuća eura ulupao u firmu koja ne zna ni koje je vrijeme u Londonu, a kamoli išta o energetici.

Na naše pitanje je li njegov prijatelj Petrović masnu lovu platio tvrtki -  koja nema pojma napraviti digitaliziranu web stranicu s psićem na A i krivim vremenom u Londonu  - da se odustane od arbitraže u slučaju INA-MOL, Tomislav Karamarko nam je odgovorio da ne budemo smiješni.

- Što smo ono rekli? Rekli smo poljoprivreda, energetika, reindustrijalizacija, što smo još rekli, digitalizacija i tako, jel... pa nabrojali smo 4 plus digitalizacija. Što smo ono još rekli?

Maro Marušić