Ivo Gjaja, vijećnik zbog kojeg svakodnevno oplakujemo svoju netrpeljivost prema Mariji Deliji, dao je antologijsko objašnjenje i zaključio kako Dubrovnik mora biti regionalno središte jer u suprotnom nećemo biti prepoznati. To treba ponoviti: Dubrovnik neće biti prepoznat ukoliko nam gore netko ne kaže da smo regionalno središte. U suprotnom valjda Gjaja misli da ćemo utonuti u prosječnost općine Poezerje i da će nas ljudi tražiti na karti.

Matko Bupić je također iznio stav svoje stranke i baš poput Iva Gjaje prelijevao iz šupljega u prazno. No, dobro, njemu je bar stranka rekla da tako mora. Jer očekivati da će sjedište regije biti u Dubrovniku je ništa drugo nego politikantstvo, jer je za pretpostaviti da je ta ista stranka rekla za Splitske Laburiste da središte regije mora biti u Splitu.

Naravno, dogodila su se i prepucavanja na relaciji Bupić – Vlahušić. Očito je da na Sveučilištu plaća svakog mjeseca dolazi redovito jer profesor Matko nikako da shvati da se Zemlja, što radi HDZ-a, što radi SDP-a, nalazi u teškoj ekonomskoj krizi i da ne može servisirati niti hladni pogon, a kamoli financirati Pelješki most.  Taj most kojega Hrvatska izgraditi samostalno ne može, ali je s druge strane on izrazito  važan  faktor retorike velikom broju političara. Jedan od njih je i danas bio na Gradskom vijeću. Jedan od onih koji su Sanaderove planove o mostu čuli prije javnosti. Neki od tih Sanaderovih ljudi su također pokupovali parcele uz 'buduću' trasu mosta. I danas čekaju konkretizaciju tog  sna Iva Sanadera, kako bi se  kao i svi pošteni HDZ-ovci  okoristili o politiku. No, nisu oni krivi, jedino je Sanader kriv. Nitko drugi.

Ali to nije sve, ako kupite jeftinog političara, dobit ćete još jeftinijeg političara potpuno besplatno. Frana Matušića, dakako. I po njemu bi druga najnaseljenija županija nakon grada Zagreba, Splitsko-dalmatinska i njeni građani trebali gravitirati Dubrovniku. Tu bi dolazili na sud, prijaviti novorođeno dijete, ovdje bi se svih pola milijuna žitelja Splitsko-dalmatinske županije trebalo liječiti, pa skoro i Boga moliti.

Zašto je tome tako zna jedino Frano Matušić. On se danas bavi regionalnim ustrojem i financijskim razlozima, a zna se da on zna. Ispravak netočnog navoda svake godine košta državu više od pola milijuna kuna, s troškovima prijevoza, pa je razvidno da on zna kako se to radi. Zna kako Dubrovnik mora zadržati status središta i biti lokal patriot u trenutcima koji su teški za naš Grad, baš onako kako je to znao 1991. godine. Onda kada je po povratku iz inozemstva predsjedavao raznoraznim tvrtkama, kao što su Astra Dubravka, Vrtlar i naravno Dubrovkinja u kojoj je očito bio nijemi svjedok pretvorbe i privatizacije, i o kojoj nikad nije rekao pet riječi. Toliko o lokal patriotizmu.  O tom trgovačkom divu i mega tvrtki  koju je Dubrovnik imao i koja je rasprodana,  nikad nije rekao niti riječi. Ali zato zna što se događa u Riječkim tržnicama, tu je pravi znalac kao da se na Korzu rodio i odgojio. Zaboravio je kao pravi lokal patriot napomenuti da je upravo on dignuo svoju umjetničku ručicu kada se je Trgovački sud u Dubrovniku selio u Split.

I Olga Muratti,  kao da je onda kada se riješila stranačkih okova i prešla u nezavisne shvatila koliko je bilo dosadno  zastupati partijske stavove. No zaboravila je to i 'pribokala' zastupanje takvih stavova Franu Matušiću i kritizirala spominjanje Kukuriku koalicije, kakve u Dubrovniku više nema. Pozvala je na zajedništvo, a sve u duhu Dubrovačkog dogovora. Saborska zastupnica Bonačić je pitala prisutne gdje je bio patriotizam kada su hoteli odlazili u Čile, Srđ u Izrael te dok su se izmještale ispostave u mandatu HDZ-a.

Jak doprinos raspravi  dala je i Terezina Orlić. Njena Hrvatska gospodarska komora pokazala  se kao iznimno štedljiva, ekonomična i svrsishodna institucija. Gospodarstvo nam cvjeta, a ona kao ključan faktor kaže da smo izolirani i nikakvi te da ćemo potonuti ukoliko ne budemo središte. Gospođa Orlić nikako da shvati kako se sve ovo radi prvenstveno poradi birokratskog i multipliciranog državnog aparata, kojem i ona sama pripada. Ne može pilati granu na kojoj sjedi, ali svakako treba podržati one koji joj granu pilaju umjesto nje same.

A u biti nitko, ni pozicija, ni opozicija, ali ni nezavisni, nisu rekli meritum. Županije u ovom ustroju i sa sadašnjim ovlastima kao takve su nebitne, a u nekim slučajevima poput ovog  na jugu – neprirodne.  Današnji teritorijalni ustroj je preskup i treba ga mijenjati, no za to treba imati političku volju i provesti nužni preustroj, pa po cijenu gubitka izbora. SDP, nažalost to nema i teško da može ukinuti županije i općine koje egzistiraju samo radi radnog mjesta jednog načelnika i njegove tajnice.

Politikantstvo kakvo je danas prezentirano i u kojem nitko nije imao pravo na svoje mišljenje, nego samo stranačko,  je puko traćenje vremena za one uporne gledatelje koji su pratili njihova naklapanja. Režirano od strane lokalne županije kako bi  pokazali da nešto rade, pa onda rade razno razne inicijative i  deklaracije, ali nažalost samo prelijevaju iz šupljeg u prazno.

U Dubrovačkoj republici imali smo svoju autonomiju kojoj danas zbog svega onog što Dubrovnik jest nemamo potrebe težiti. Imamo tu autonomiju i nitko nam to oduzeti ne može. Kao drugi protokolarni grad Hrvatske i kao svjetski poznat Grad, ne moramo strepiti od toga da će nam Split preuzeti primat i ulogu.

U vrijeme bivše Općine Dubrovnik imali smo i svoju banku, i svoje tvornice, industriju, trgovinu i ogroman broj hotelskih kuća. Preustrojem i samo jednim zakonom izgubili smo sve što smo imali, prodali se strancima i danas smo gosti u svom domu. Možemo li za to okriviti politički sustav ili kazati da je prije bilo bolje? Vjerojatno ne, no da smo tada birali političare koji nisu bili lopovi, danas bismo možda imali sve što smo u međuvremenu izgubili. Nije nam za to kriv teritorijalni ustroj,  nego političari koji su danas ponovno podsjetili kako svake četiri godine u pravilu pogriješimo.

Veliki dio Dubrovačko - neretvanske županije gravitira Splitu, studenti studiraju u Splitu, rađaju se djeca u Splitu. I Korčula i Neretva gravitiraju više Splitu, nego Dubrovniku. Ovakav ustroj nije dobar i to znaju svi oni koji se grčevito bore, ne za dobrobit onih koji su ih birali, nego za sebe i svoje stranačke kolege.

I na kraju, pitanje preustroja se treba gledati kroz prizmu toga hoće li građani biti oštećeni takvom reorganizacijom? Neće, bit će im jednako loše, ali neka im bar bude satisfakcija da će preustrojem bar jedan birokrat kojega financiraju izgubiti posao.

I datum održavanja tematske sjednice je loš. Trebao je to biti prvi aprila jer sve je zvučalo kao jedna ogromna prvotravanjska šala.