Bila je to prekrasna bajka i pozitiva koja te nekako neprimjetno uvede u blagdansko vrijeme. Vrijeme u kojem su pokloni pod borom bili puno, puno skromniji, ali su donosili više uzbuđenja i radosti jer su bili dugo željeni. Ima li išta što današnje generacije dugo žele? Dobro, bilo je to i vrijeme kad se u Trst išlo po bakalar, ali i živi smo se čudili kako iz svake butige sviraju božićne pjesme, u potpuno okićenom i čarobno osvijetljenom gradu. Kao da su dva dana do Božića. A bio je tek kraj listopada. To su, barem za nas Hrvate, bili tek začeci nečeg što će se kasnije nazvati konzumerizam. U nas je bor na Trgu bana, pardon, tad Trgu Republike, okićen tek dan ili dva prije Božića. Tu i tamo u nekom izlogu su sramežljivo svijetlile dvije ili tri bumbete uz natpis: 'Sretna Nova!' Božić nije bio u tim natpisima, ali mi smo ih čitali kao da piše 'Sretan Božić i Nova godina!', što je još jedan dokaz kako  je sve u očima promatrača. Sad je odlazak na Orašara postao 'must have', iako neki poslije zapanjeno s čuđenjem otkriju kako se radi o baletu. Pomalo, 'bu došlo', reko bi Zagorec.  

Da je sve u očima promatrača, vidljivo je i iz reakcija na Trumpovu pobjedu. Ljudi moji, ohanite, ma koliko se američka politika odražava na cijeli svijet, ništa značajnije se neće promijeniti. Izrael će i dalje ubijati civile u Palestini, dok će Putin nastaviti udarati po Ukrajini. Sve dok se jednom ne dogovori mir. Na kraju i nakon silnih i strašnih smrti i razaranja, uvijek dođe mir, mir u kojem se oplakuju tolike besmislene smrti i užasi rata, bez kojeg ova naša vrsta ne zna i što je još gore, ne može živjeti. S Trumpom i Muskom ili bez njih.  

Američka kampanja možda jest uzor našim političarima, ali je naša ipak mrcu više europska. Tako da nema direktnih prozivanja u smislu da Dragan Primorac kaže Zokiju da je glup ko stup, pa čak ni Zoki, ma što mislio, nije to na takav način rekao Primorcu. No, tek smo na početku pa se možda još može očekivati i direktnijih uvreda. Zasad, ma koliko se činilo da se opako vrijeđaju, Zekanović je u tom smislu, još uvijek neprikosnoven. 

 Za razliku od ushićenog Bartulice, Europska unija opet je 'iznenađena i uvrijeđena'. Jedno je sigurno - morat će mijenjati svoje politike 'piškit ću, kakit ću' i u odnosu na NATO proračun, ali i u svojim politikama unutar same Europe, politiku proširenja novim članicama, kao i svoju vanjsku politiku. Jesu li to u stanju, je li Europa spremna stvarati čvrstu i autentičnu politiku štiteći prije svega europske građane, pa zašto ne sa sloganom  'Europa prije svih'?! Jer ozbiljnost i opstanak Unije ovisi upravo o odlučnosti i sposobnosti mijenjanja,  jednako kao i beskonačne i uglavnom besmislene, dobro uhljebljene Bruxellesove administracije.  

Istina je voda duboka, davno je pri uhićenju izrekao jedan bivši Sanaderov ministar. Čini se kako će se u tom smislu raspravljati na idućim lokalnim izborima u Gradu. Vikica je neki dan u Saboru podsjetila na tunel o kojem je još Andro sanjao i pričao, na čemu u naših političara uglavnom stvari završavaju. I ima ona itekako pravo, to je projekt, ako stvarni projekt uopće i postoji, koji bi itekako temeljito promijenio zagušenost prometovanja u Gradu. Ne vidim ni jednog razloga da se o njemu ozbiljnije ne razgovara. Sasvim je svejedno tko se prvi sjetio i zašto nije nikad ozbiljno promišljan u smislu projektiranja, ali u nas sve nekako čudno zapinje. Jednako kao i čuvena 'brza cesta' do Zračne luke. Dvadesetak, pa i više godina to je u planu, pa nije još, pa onda možda jest. Trasa koja je nakon dugogodišnje agonije predložena, nije prihvaćena zbog devastiranja Omble. Sad je tišina. Nitko ništa ne govori, nema prijedloga nove trase, ništa. Opet ćemo malo o tim 'snovima' prije sljedećih parlamentarnih izbora. Dotad, veži ga tu. Možda bi svim političarima u Hrvatskoj, pa tako i u Gradu, ma koje političke opcije bili, trebalo više vizije i odlučnosti za promjene. Tu nema mjesta svađi ili prepucavanjima. I zašto ne u skladu s Trumpovom parolom, 'Grad prije svih'? Eto vas.