Kombinacija i zamjena Mandalinića i Sliškovića je također bila jedan od dokaza da naš izbornik nema veze s trenerskim poslom te da je i na ovaj posao vjerojatno došao preko veze. Isto kao što je važno bespogovorno slušati hrvatskog nogometnog boga Zdravka Mamića dok si trener Dinama, moraš igrati kao da si na Playstationu usred igre 'Football manager'.

Tako i kod Gobca u rukometu. Ista pasta samo drugi sport. Zašto? Mamić se ne igra nogometa nego prodaje igrača. Gobac također. Njemu je važno uvaliti igrače i prodati ih, a rukometni bog na tome stijeće stotine tisuća maraka dok se mi, zajedno s Božom Sušecom, nerviramo i krivimo igrače.

Lino Červar svojim znanjem zasigurno nije bio najveći poznavatelj rukometa na svijetu, ali je imao nešto svoje, imao je nešto u sebi čime je znao motivirati igrače i zbog čega su igrači mogli biti opušteni i igrati opušteno. I rezultati su bez obzira na njegovo loše znanje imali Balića koji je znao udijeliti pokoji savjet, Mirzu Džombu koji je znao zabiti lagani gol, a ova današnja momčad se za svaki gol muči do zadnjeg atoma snage, a rezultat na kraju izostane.

Ako je uvjet da netko postane izbornik rukometne reprezentacije taj da se mora učlaniti u HDZ kao Lino i Goluža, onda dajte Džombi, Metličiću ili bilo kome drugome pristupnicu samo nas oslobodite ovog čovjeka.