Dubrovački zimski festival uplovio je ove godine u novi koncept u kojem su kućice uklonjene sa Straduna, a umjesto njih su postavljeni stolovi. Kao što je poznato, ugostitelji su se prethodno žalili da im kućice na Stradunu 'uzimaju posao' pa im se ne isplati ostavljati otvorena vrata preko zime. Grad Dubrovnik im je izašao ususret i ustupio im izlazak u 'prime' prostor, najslavniju ne dubrovačku nego i hrvatsku ulicu,  ali pod uvjetom stvaranja ponude koja će građane dozvati u Grad. Čini se kao koncept koji nema greške – Grad će organizirati događaj, a ugostitelji će svojom gastro ponudom privući ljude. Pa, ipak, na Dubrovačkoj večeri dogodila se pogreška.

Naime, zamišljeno je da će Grad osigurati nastup klape Kaše koja će pjevati najpoznatije dubrovačke pjesme. Kad klapa ne bude pjevala, sa zvučnika će se puštati najpoznatiji hitovi Tereze, Mila, Trubadura... Zamišljeno je da će se na stolovima građanima nuditi dubrovačke delicije. I sve se to danima reklamiralo na mrežama.

Ishod svega toga zamišljenog je taj da su Kaše zaista pjevale dubrovačke pjesme i išle 'od stola do stola'. Kad Kaše nisu pjevale,  puštali su se Tereza, Milo, Trubaduri... Jedino što se na stolovima na Stradunu nisu nudile dubrovačke delicije. Brojni sugrađani prilazili su ugostiteljima i pitali koja je to posebna ponuda koju nude tu večer, na što je većina odgovorila kako imaju standardnu ponudu i kako ne postoji nikakav dubrovački meni niti dubrovačke delicije. Na pitanje postoji li itko tko nudi ono što su prethodno reklamirali na mrežama, odgovoreno je da 'to čine samo oni pri vrhu Straduna'.

A 'ti pri vrhu Straduna' je buffet Škola koja se jedina ili među malobrojnima, potrudila barem ponuditi sarđele, riblju paštetu i domaće masline. Doduše, ima prostora za diskutirati oko toga koliko je 17 eura promotivna cijena za kuglu paštete, 4,5 srđela i nekoliko pečenih maslina, ali njihovi stolovi su, naravno, bili popunjeni do zadnjega. Da su se i ostali jednako potrudili, ili barem ponudili ono što su danima reklamirali, vjerojatno bi i za njihovim stolovima ljudi sjedali i jeli. Ovako su govorili da je 'to bila samo reklama i slikavanje' i da 'nemaju oni ništa'.

Ideja je bila dobra, što pokazuje broj ljudi koji je pristizao u Grad, autobusi su bili dobro popunjeni. No, razrada je bila loša, pa su se mnogi od njih ubrzo vraćali doma. Zbog toga se stvorio dojam kako 'nije bilo puno ljudi'. Bilo je ljudi, no nisu se tu puno zadržavali. Možda je muzika mogla biti glasnija, možda je klapa trebala početi pjevati i prije, možda je bilo prostora da se neke stvari bolje odrade, no ono što ljudima obično zasmeta je kad su prevareni. Najaviti i reklamirati gastro ponudu koje potom nema nije samo nekvalitetno odrađivanje posla, nego ružna prevara. Koja bi vjerojatno mogla demotivirati građane na dolazak u Grad, čak i ubuduće, kad se bude radila neka kvalitetnija priča. I pritom će opet najveću štetu trpjeti – upravo ugostitelji na Stradunu. Možda bi jedna od stavki budućih natječaja trebala biti i aktivno sudjelovanje ugostitelja u događanjima koje organizira Grad, umjesto da ih reklamiraju, a onda potom ignoriraju.

A kako je moguće drugačije, pokazuje primjer ekipe s Trga oružja. Tu istu večer, stolice i stolovi ispred Revelina su bili puni. Svojim primjerom pokazuju kako je moguće privući ljude – kvalitetnom 'street food' ponudom, domaćim jelima, zaista promotivnim cijenama. Bez obzira na buru. Bez obzira na floskule poput 'to je unutar zidina pa je ljudima teško doći'. Bez obzira na 'ljudi idu i na druga adventska događanja po gradu'. Bez obzira na 'moglo se još bolje okititi'. Oni su sasvim lijepo iskoristili ovih 10-ak dana otkako nije pala ni kap kiše.

Dragi ugostitelji sa Straduna, stavite se malo. Vaša pozornica je najljepša ulica na svijetu. Ista ona od koje tijekom najvećeg dijela godine ubirete ozbiljne prihode. Vratite joj nešto! Vratite nešto i njenim građanima u vremenu kad, nakon turističke vreve, opet postaje njihova. I kad je Dubrovnik malo manje destinacija, a puno više Grad. Vratite mu barem dio onoga što vam daje.