Vladi stručnjaka na čelu s Tihomirom Oreškovićem izglasano je nepovjerenje. Tomislavu Karamarku presudila je afera Konzultantica, HDZ je uvjeravao da može skupiti dovoljno ruku u Saboru, no bezuspješno.

Neefikasnost ove Vlade vidjela se od samog početka. Naime, sa svim važnim odlukama se odugovlačilo, što se može vidjeti na primjeru imenovanja novog šefa SOA-e kojeg se biralo dva mjeseca.

Riječ koja se zasigurno najviše puta spomenula u Mostovoj predizbornoj kampanji, ali i postizbornom previranju bile su reforme, no od tih reformi građani nisu vidjeli apsolutno ništa. Ono što se moglo vidjeti u Mostovom šestomjesečnom neuspješnom sudjelovanju u vođenju države su spora i neefikasna imenovanja državnih služnenika te beskonačno dugo odlučivanje o svim važnijim pitanjima. Nisu se pobunili ni protiv HNS-ovog ignoriranja Zakona o sportu.

Jedine 'reforme' koje su provedene ili zapravo bolja riječ bi bila čistka koja se provela dogodila se na javnoj televiziji. S obzirom na situaciju u Saboru natječaj za glavnog ravnatelja HRT-a poništen, a 'javna televizija' naravno ne može odabrati novog ravnatelja dok ne bude poznato koja će politička opcija doći na vlast.

Možda ne bi bilo loše prisjetiti se što UNESCO-va definicija javnog medijskog servisa nalaže 'Javni servis je stvoren za javnost, javno je financiran i javnost ga nadzire. On nije komercijalan niti državan, slobodan je od političkog upletanja i pritiska komercijalnih sila. Javni servis informira, obrazuje, ali i zabavlja slušatelje i gledatelje. Tek uz osiguran pluralizam, programsku raznolikost, uredničku neovisnost, primjereno financiranje, odgovornost i transparentnost, javni servis može služiti kao temelj demokracije', nažalost prema svemu sudeći hrvatska realnost je daleko od ovog ideala.

Nadalje Vlada stručnjaka koja je trebala biti neopterećena političkim kontekstom od početka se susretala s razim problemima. Jedan od prvih problema bio je 'stručnjak' Mijo Crnoja koji je, zbog svoje barake, ekspresno napustio Vladu. Drugi stručnjak oko kojeg se podigla prašina je ministar kulture Zlatko Hasanbegović sa svojim skandaloznim izjavama koje nije vrijedno ponavljati, a tek stručnjak za obrazovanje Predrag Šustar koji je uspio podignuti Hrvatsku na noge te udružiti građane u borbi za bolje obrazovanje i zalaganje za nastavak cjelovite kurikularne reforme.

Svi ti stručnjaci, osim što su potrošili šest mjeseci života hrvatskim građanima, nisu uspjeli napraviti ništa da bi se u Lijepoj našoj živjelo bolje. U državi je trenutno 269 198 nezaposlenih što je doduše manje u odnosu na zadnjih nekoliko godina, no pravo pitanje je koliko se mladih radno sposobnih ljudi u zadnjim godinama iselilo iz Hrvatske. Dok je broj nezaposlenih (naizgled) manji, inozemni dug nezaustavljivo raste te iznosi preko 56 milijardi eura, svaki deseti građanin radi za minimalac, svaki peti građanin je siromašan, a njih preko 320 tisuća je blokirano, više od 50 tisuća zaposlenih ne prima plaću, a umirovljenici preživljavaju s mizernim mirovinama.

No te brojke se rijetko spominju zadnjih dana jer ipak nacionalni ponos brani nogometna reprezentacija u Francuskoj. Zašto se zamarati situacijom u državi kad je ipak nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu. Bolje se obući u kockice i navijati za Vatrene, pokazati zajedništvo u 'bojanju' Eiffelovog tornja u hrvatske boje, prepucavati se zbog Mamića, Šukera, Čačića, orjunaša, huligana i ostalih 'nogometnih' aktualnosti.

Razumljiva je razočaranost zbog svega što se dogodilo posljednjih mjeseci, okretanje glave od problema i uživanje u predstavi hrvatskih reprezentativaca. No isto tako bilo bi i više nego poželjno kad bi s istim žarom kojim navijaju za Vatrene odlučili ustati protiv lošeg upravljanja državom te kad bi iskoristili svoju građansku odgovornost i pokazali otpor nekompetentnim političarima.