Dvaput je dvaput!

Autor: Vjera Šuman Autori fotografija: Igor Soban/PIXSELL

Svi mi u Hrvatskoj znamo kako se ponašati kad autom pođemo u Deželu. Brzinski vezujemo pojas, sklanjamo mobitel, pazimo na ograničenje brzine i vozimo po pravilima, bez iznimke. Zašto? Jer su nas naučili. Uhvate li te u nekom od tih prekršaja, raspale ti kaznu zbog koje se možeš odmah vratiti doma. Ništa od bilo kakvog planiranog trošenja, shoppinga ili ručka. Ni slučajno ne pali čak ni 50 eura gurnuto u saobraćajku. S prezirom ti pišu kaznu. 

Moj znanac, opečen takvom kaznom, kaže – ''ne pada mi na pamet ići u tu 'fašističku državu. Oni namjerno masakriraju nas Hrvate''. Ma koliko to bolno bilo za 'balkanski mentalitet' po kojem pravila, sasvim logično, služe isključivo kako bi se kršila, bez greške su ih svi 'naučili' čim su prešli granicu. Ispada kako su jedino visoke kazne djelotvorne, što je poučak kojega smo naučili u Deželi. Jednako kao što su Slovenci naučili da kad pređu u Hrvatsku, mogu divljati po cesti koliko hoće. Pa mnogi od njih to i rade. Zato je 'specijalna akcija' u srijedu bila dan kad je naša policija pojačano nadzirala promet u cijeloj Hrvatskoj. I to ne samo tako. Dignuli su dronove, kao da je počeo rat, kako bi uhvatili možebitne prekršitelje. Sve to u periodu od 10:00 ura ujutro do 16:00 poslijepodne. Poslije toga je 'akcija' završila. Zato se i zove akcija. 

U tom periodu samo potpuno neinformirani i/ili digitalno nepismeni motoristi pretjecali su aute s desne strane, pričali na mobitel, stiskali gas na relacijama gdje je ograničenje brzine i radili sve uobičajene prometne prekršaje koji su, ionako, samo za one neupućene. Za one koji ne koriste blagodati Viber grupa. Jer sve ostale kontrole, bilo one fizičke, bilo radarske, ionako provjeravamo na Viber zajednicama. To je zato što smo mi uvijek 'spremni'. Doduše, povremeno se oduzme auto nekom recidivistu pa dođe na naslovnice. Ministar se zadovoljno smješka i ne želi komentirati jer, zna se. Policija samo radi svoj posao. O dugotrajnim suđenjima za teška ubojstva koja su izveli pripiti, nadrogirani ili bahati vozači svojim automobilima, nema smisla lamentirati. Samo obitelji onih kojih više nema, znaju koliko ih takva suđenja dodatno traumatiziraju. Ali tako funkcionira sustav. 

Kad već spominjemo Sloveniju, zbog nedavnog tragičnog ubojstva u Novom Mestu, koje je izvela grupica Roma, koja već dugo terorizira to pitomo mjesto, pale su ostavke. Njihov premijer je tražio i dobio ostavku ministra policije i ministrice pravosuđa, jer ih smatra posredno odgovornima za zločin, koji se boljim radom policije i ozbiljnijim kaznama dosadašnjim počiniteljima, možda mogao izbjeći. Kažem, možda, jer doista je nemoguće prevenirati sve zločine, ali ako se u nekoj zajednici stalno ponavlja nasilno ponašanje, onda se očekuje kvalitetna reakcija rečenih ministarstava. Srećom, mi takvih problema nemamo. Ni jedan ministar po zapovjednoj odgovornosti, u nas nema odgovornosti. Jer nije, brate mili, on izazvao sukob. Logično. Kod nas se ostavke daju, točnije, moraju dati, kad završe u istražnom jer je korupcija, koja je inače sasvim uobičajena, izašla u medijima ili ih istražuje europsko tužiteljstvo. Stvarno ti 'Sloveneri' pretjeruju. Zato ih je bolje izbjegavati i ni slučajno se, ne daj Bože, nekom greškom, ugledati u njih.  

Kako ovdje nemamo nikakvih ozbiljnih problema, jer je sve lijepo i dobro, svi sretni i zadovoljni, sasvim logično je baviti se opet ustašama i partizanima. Brojenjem jasenovačkih žrtava na skupu samoprozvanih stručnjaka za to povijesno područje. „Ali, ne kolega, nitko tamo nije ubijen, stradali su od virusa i bolesti.“ Drugi  mu objašnjava - „možda je i bilo pokoje ubojstvo, zbog pretjerano nervozne reakcije čuvara na bezobrazne istupe ili divljanje pojedinaca. Ali, sve skupa je zanemarivo i ovi koji izlaze s velikim ciframa ubijenih, jednostavno su sve izmislili. I mi se, dragi kolega, moramo zapitati zašto oni to izmišljaju i za čiji interes?!“ I tako su ozbiljnu raspravu i istraživanje o Jasenovcu odradili u Saboru, veliki 'stručnjaci' za taj dio naše povijesti. Dio povijesti koji je, kako se čini, bez razloga proglašen strašnim stratištem Židova, Muslimana, Srba, Roma i nepoćudnih Hrvata. A dečki na skupu u Saboru znaju kako je to sve obična izmišljotina. 

S druge strane veliki borac protiv 'zabranitelja' svih vrsta, Tomašević, zabranio je jedan koncert Thompsonu. Prvi može, ali sljedeći dan, drugi koncert ne može?!  Zato što je dvaput, dvaput! Logično. Usput je priopćio, ako Thompson otpjeva Čavoglave, onako kako pjeva, onda više nikad neće nastupiti u Zagrebu?! U raspravu se uključio Plenki sa suvislim pitanjem zašto ne zabrani oba koncerta, nego jedan može, drugi ne može. Pa nam je objasnio kako Thompson to pjeva preko trideset godina i nikome to nije smetalo. Ako Tomaševiću smeta nek zabrani oba. Sasvim smisleno. Jedino što je Plenki, što je razumljivo, jer je više gladan nego sit, smetnuo s uma kako se ta pjesma ne izvodi u tom obliku od Domovinskog rata na ovamo, zato što je Tuđman bio zabranio dio 'Za dom' kao i pripadajući 'Spremni'. Ponovno se pojavljuje integralna verzija u posljednjih 15 do 20 godina. Kako god, baš je super što se opet vraćamo najvažnijim hrvatskim temama,  Thompsonovanju i našim već uobičajenim ideološkim podjelama. To je zato što je sve drugo toliko dobro, da bolje ne može. Naš Mato je tu upetljao i Breninu 'Jugoslovenku', pa su brojni neznalice guglali tu pjesmu u kojoj se opisuje ljepota žene, koja je, što drugo, doli Jugoslavenka. Pjesma iz vremena tadašnje države. A svi mi pravi Hrvati znamo kako 'Jugoslovenke', da ga kruniš, nisu mogle biti 'lepe', a kamoli lijepe. Jednako kao što znamo da je to sigurno neka 'njihova' podvala. 

U Gradu je sve kako i treba biti nakon završetka  glavne sezone. U politici je sve mirno i nema nikakvih problema. Stranački izbori u HDZ-u prošli su očekivano, dok SDP zasad ni ne planira izbore. Čemu uopće izbori kad ionako nije sigurno ima li stranke uopće?! Bitno je da imaju najvažnije. V.d. predsjednicu. Ostali ljudi, van politike, koji su se dobro naradili u sezoni, odmaraju, neki još završavaju poslove, dok neki ne rade ništa nego kradu Bogu dane. Obično juniori onih koji su se naradili pa onda i zaradili. Ti neki, najvjerojatnije juniori, pucali su iz nečeg što stanovnici Mokošice zovu 'topovima'. Naravno, usred noći kako bi probudili i prestrašili što više ljudi, malih beba i tako redom. Zašto pucaju? Iz obijesti, ludila, bahatluka ili dosade sasvim je svejedno. Bunovni i uznemireni ljudi zovu policiju, ali kad patrola stigne, ništa ne pronađe i ne zna se đe se i što dogodilo. Dobro, to je razumljivo. Đe ćeš pronaći izvor ovog divljanja, kad je sve  prošlo? Ipak, kako se cijela stvar ponovila nekoliko puta, u zadnjih desetak dana, onda baš nije jasno kako nikom u policiji nije palo na pamet pripremiti 'zamku' ili preventivno poslati patrolu. Svi su navikli na pucanja iz svih 'oružja' kad igra Hajduk ili repka, ali ovo je neki novi običaj. Je li došlo vrijeme da najveće dubrovačko naselje dobije stanicu policije? Nije Mokošica neki poseban problem, ali uvijek je bolje prevenirati nego gasiti požare. To s pucnjavom iz raznoraznih oružja, ne samo u Gradu, uzima sve više maha. U vrijeme Juge takvi običaji bili su manje, više tipični za Srbiju. Ljudi iz Hrvatske govorili su kako se tamo neki primitivci u Srbiji ne znaju zabaviti bez pucnjave. Vrag me odnio ako nije zarazno. Eto vas.  

Popularni Članci