Uvijek sam se pitao kako se osjećaju oni kojima nakon prvotnog šoka koji izaziva prometna nesreća, krpanja u hitnoj i zbrajanja štete praćene neizbježnim projekcijama na ionako krhki kućni budžet, fotografije s mjesta sudara završe na svim gradskim portalima, u dubrovačkom slučaju na svih 18.

Dok su me vozili u hitnu nazvao sam u redakciju i još u šoku promrmljao: 'Bila je prometna, motor i kombi, na Kuku, brzo zovite Mariju za detalje. Šaljem fotografije. Tisuću klikova ne gine.' Naravno nisu nazvali nikoga niti su objavili fotografije pa je tako i meni propalo iskustvo da vidim svoj slupani motor na portalima.

Nitko drugi od novinara sa ostalih 17 portala nije naišao, čak ni Željko Tutnjević. I kao da se nije ni dogodilo. Za moju prometnu nesreću znamo jedino ja, čovjek u koga sam se zbubao, njegovi nadređeni, par očevidaca, drug policajac, jako drag, koji je radio očevid, njegova kolegica u košulji plavoj, doktorica na hitnoj, gospođica u osiguravajućem društvu, uža obitelj i prijatelji. Čak ni na fejsu ništa o tome. I to ti je moja nesreća u nesreći.

Zahvaljujući trenutku nepažnje (rekla mi je draga gospođa u osiguravajućem društvu da je to bila klasična prometna) i nedovoljnom razmaku, gotovo anti-kapitalistički i protu-ino-investicijski 'ušao' sam glavom u stražnji prozor kombi vozila jedne hotelske kuće. Pričam nekoliko dana poslije s čovjekom kojeg prvi put vidim, a koji radi u hotelu druge hotelske kuće. Vidi da šepam na jednu nogu pa me pita što mi se dogodilo. Kažem mu da se strmopizdio s motora i ukratko mu opišem što se dogodilo. –'Dobro je da se nisi zalijepo u ove moje, oderali bi te, a ne bi se ni okrenuo.'

Kad imate valjanu fiksnu liniju riskirate također da vas u 2 i po ujutro probudi neki gastarbajter iz Australije ili Čilea koji se prekontao s urama pa misli da je u Kroacija kasno popodne. 

No, to nije tema ove kolumne. Tema su telefoni, oni fiksni, kućni. Čvrsto sam držao, već godinama, da ne služe ničemu. Ničemu dobrom. Ili te, obično u najnezgodnijem mogućem trenutku, traže 15 minuta vremena za ispitivanje javnog mnijenja, kojekakve ankete ili vam žele prezentirati nove, revolucionarne formule isto tako novih i nimalo provjerenih proizvoda. Ili iz telekomunikacijske kuće imaju neku novu super bagatela, ulta jeftinoza ponudu na sve pozive u BiH i ostatak regije, ali samo ako kupite godišnju pretplatu na HBO. Jer oni misle na svoje korisnike. Eto, baš su me danas zvali sa sličnom ponudom. S gustom sam im rekao da sam korisnik konkurencije.

Kad imate valjanu fiksnu liniju riskirate također da vas u 2 i po ujutro probudi neki gastarbajter iz Australije ili Čilea koji se prekontao s urama pa misli da je u Kroacija kasno popodne. Ili vas u pet ujutro budi neki mrtvi pijani bećar. Pri povrtaku sa svadbe odlučio se ogrebati kod ljubavnice, ali je pogriješio predbroj. A znate što promislite kada u te ure zazvoni telefon? Smak svijeta nije, jer bi vas nedvojbeno probudila neka buka ili roncanje kroz ulicu. Dakle, ili je djed u snu prestao disati ili vam je dijete završilo na policiji. Stoga slobodno  možemo zaključiti da su fiskni telefoni potpuna gnjavaža i da nikome više ne trebaju.

Ili iz telekomunikacijske kuće imaju neku novu super bagatela, ulta jeftinoza ponudu na sve pozive u BiH i ostatak regije, ali samo ako kupite godišnju pretplatu na HBO. 

Ipak, kako sam radi gorespomenute, i nezabilježene, prometne nesreće morao preležati tjedan dana dok mi splasnu otekline na koljenima i potkoljenicama uvjerio sam se u suprotno. Telefoni su zakon, a evo i zašto.

Dok sam tako ležao doma, gutao neofene i gledao hororce svakog jutra bi me netko obradovao. Ako bi mi htjeli nešto pokloniti, a bilo je takvih, pustio bih ih da pričaju. Ako bi pak od mene samo tražili vrijeme, a ništa bi ne bi htjeli dati zauzvrat, onda bih se izvlačio obvezama i pomalo razbio monotoniju.

-Gospodin Ipšić, željeli bismo vam uzeti 10 minuta i predstaviti vam našu tvrtku. Naime, mi smo novi na tržištu i ako biste nas htjeli poslušati vjerujem da vam neće biti žao. Bavimo se....

-Uff, vrlo rado gospođice, ali upravo sam stigao na aerodrom. Letim za 30 minuta, imam neki simpozij u Beču, znate ja sam morski biolog, a oni su vam čudna svita, gori su od glumaca, a ja još moram i kartu podići.  

-Oh, ništa onda, čut ćemo se drugom prilikom. Oprostite na smetnji. Želim vam sretan put, svakako. Pozdravite mi delfine i kornjače.

-Hvala vam, baš ste ljubazni, kažem joj s kauča odjeven u istu pidžamu u kojoj sam bio jučer. I prekjučer.

U utorak su me zvali iz neke agencije koja se bavi istraživanjem tržišta. Kako nam je tržište u banani čudi me da imaju više uopće što istraživat. Ne trebaju nama dijagnoze i dr. House, netko treba već nazvati hitnu i ekstra sposoban tim kirurga. Ali, trčao sam pred rudo. Nije bila riječ o istraživanju bilo kakvog tržišta, već onog političkog – prave hrvatske estrade.

-Dobar dan, gospon Ipšić?

-Samo trenutak. (pauza od 20 sekundi koju prekida glas s druge strane)

-Jesam dobio stan Ipšić?

-Jeste, jeste, nego trebao sam provjeriti ima li koga doma. Taj sam. Kažite.

-A-ha. Dobro. Recite nam, imali li 30 minutica za nas?

-Zavisi. Što dobijem zauzvrat?

-Pa...(pauza)...pomoći ćete nam puno ako sudjelujete u anketi o  društvenim i političkim preferencijama.

-Aaaa, je li to ona top lista, tko je popularan, a tko nije ovaj mjesec?

-Pa da, može se i tako reći.

-Koja je Severina?

-Nema Severine. Samo su političari.

-Ima li narodnjaka?

-Ima, i narodnjaka, seljaka, sve glavne stranke, svih šest HSP-a, i ove nove kao što je Orah.

-Ajde dobro. Pucajte!

-Evo, najprije ćemo s krenut s osobama. Prvo pitanje glasi: Ocijenite Zorana Milanovića s ocjenom od 1 do 5.

-Tko je taj?

-Zoran Milanović. Premijer!?

-Mnmmn, neeee, ništa mi to ne govori.

-Predsjednik Vlade!?

-Neeee. Ček, jel to onaj bahati? El bahati?

-Da! To je taj!

-Pa što ne kažete odmah.

-Eto, znate mi moramo to službeno tako odraditi.

-Tri!

-Što tri?

-Tri. Ocjena je tri.

-U redu. Pitanje broj dva: Kako biste ocijenili rad predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka?

-Tomislava Kara...koga?

-Buljo! Kevina jama!

-Aaaa. Dva! Ne!  Isto tri! Svi su mi za tri. Stavite svima tri.

-Paaaa, dobro, ako tako želite.

-Čekajte, još samo Jospović. On nam je posebno.

-To je onaj glazbenik?

-Taj je.

-Ništa ne govorim o njemu. Pa da mi ZAMP pošalje račun jer mi je glas 'leluja' od tableta pa ćete reći da sam pjevao neku od Dujmića ili Thompsona jer me je još i 'stislo'. Zbogom!

To su primjeri situacija u kojima se možete malo zabaviti. I ako ste propustili koji poziv, ne brinite. Sigurno će vas zvati netko drugi. Kod nas je više anketa nego zaposlenih.

U petak sam bio najveće sreće. Dobio sam tablete za podizanje imuniteta na prirodnoj bazi, jednogodišnju pretplatu na lovački časopis, komplet tava od inoksa, poulgodišnji kupon na određeno sredstvo za čišćenje masnih naslaga i mogućnost sudjelovanja u nagradnoj igri čija je glavna premija automobil marke Škoda.

No, ima i onih firmi koje vas zovu i nešto vam žele pokloniti. A ništa ne traže zauzvrat. Zvuči nevjerojatno, ali je istinito. Zapravo, uglavnom morate doći na neku večeru, besplatnu, gdje će vam njihov stručni tim predstaviti super zdrave anatomske madarace i kušine, a možete osvojiti i turističko putovanje. I to u pravu turističku zemlju, ne u neku u kojoj se puca.

Tako sam u ponedjeljak dobio kremu za vene, krletku za kanarinca, hranu za kanarinca, kanarinca, privjesak za ključeve sa svjetiljkom, dječju ilustriranu Bibliju – džepno izdanje, sabrana djela Paula Coelha.

U utorak sam dobio uni-voćnu cijedilicu za limun i naranče, set čaša od 3 dl, podmetače za te iste čaše, hranu za mačke – 1 kg i naočale s dioptrijom. Nemam ni dioptriju ni mačku, ali nikad se ne zna.

U srijedu sam dobio pola kila kreme za suhu i ispucalu kožu. Dobio sam i onaj mini usisivač nove generacije. Kaže gospođa da koma dobro kupi one beštije što žive u kauču i jastucima. Dobio sam patkice za kadu, set kuhinjskih krpa i rezač patata, kao i, s malim zakašnjenjem, DVD filma 'Pasija'.

U četvrtak nisam dobio ništa jer mi nije radio telefon. Psmtr.

U petak sam bio najveće sreće. Dobio sam tablete za podizanje imuniteta na prirodnoj bazi, jednogodišnju pretplatu na lovački časopis, komplet tava od inoksa, polugodišnji kupon na određeno sredstvo za čišćenje masnih naslaga i mogućnost sudjelovanja u nagradnoj igri čija je glavna premija automobil marke Škoda.

Zauzvrat, sam moram otići na četiri besplatne večere s prezentacijama vunenih proizvoda i garniture za spavaće sobe. Ne moram ništa kupiti, a možda osvojim putovanje u Tursku.

Život je lijep, kad si doma i imaš telefon.