Što je to OECD?

Ova skraćenica se, od prije nekog vremena, sve češće spominje u našim medijima. Ali, onako stidljivo. Nitko to ne komentira na internetu. Mi se, kao narod, više bavimo ustašama i partizanima.

Za one koji ne znaju OECD je skraćenica znači Organization for Economic Co-operation and Development (u prijevodu: Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj). Kad čujem o toj organizaciji, ja, koji sam odrastao na Alanu Ford-u, ne mogu se ne sjetit Ministarstva za rude i izgubljeno vrijeme.

Sve češće se članstvo u toj organizaciji navodi kao vanjskopolitički cilj Republike Hrvatske.

Kako i kada se ta težnja za članstvom postavila kao cilj naše države? Stvarno ne znam. Iako sam pretražio sve poveznice na internetu, nema baš jasnog traga kad je to postavljeno za cilj, tko je o tome glasovao, tko je bio „za“, a tko „protiv“. Ipak, tu treba samo uključit zdrav razum. Ništa više.

Kad bi bilo koga od Vas koji ovo čitate netko pozvao da budete dio nekoga odabranoga društva, za očekivati je da bi se Vi (sami sa sobom i ako ste ozbiljni i trezveni) upitali vrlo jednostavno pitanje: „Imam li ja ili netko od moje familje od toga neku korist?“.

Jer, članstvo u bilo kojemu klubu sadržava i neke obaveze: plaćanje članarine, podršku u nekim dvojbenim situacijama, solidarnost (čitaj: novac) s drugima itd.. Na primjer, ako Vas pozovu da budete član odbojkaškog ili nogometnog kluba trebali bi očekivat da – s vremena na vrijeme – platite dio troška autobusa za putovanje igrača. Ili, da sudjelujete u plaćanju marende igračima na putu. Dobro. Ako imate solada nije problem. Ali, što dobivate zauzvrat? To je ključni kriterij kod odluke da li ćete se pridružiti tome društvu ili klubu. Da li se Vaša investicija može jednog dana, na račun članstva u tom klubu, „vratiti“.

Što je svrha OECD-a?

OECD je osnovan 1961. godine kao organizacija koja promovira „ekonomski razvoj i svjetsku trgovinu“. Trenutno broji 38 država članica. Kao dodatno obrazloženje svrhe postojanja ističe se posvećenost demokraciji i tržišnom gospodarstvu, nudeći (pazite ovo!) „usporedbu iskustava u politikama, tražeći rješenja zajedničkih problema i koordinaciji domaćih i međunarodnih politika svojih članova“.  

Ukratko, prikupljanje i obrada podataka iz raznih država članica i predlaganje zajedničkih ciljeva. Koji su, usput, obavezni za sve države članice. Da se razumijemo, da ne bude zablude, svaka država koja želi postat članica toga kluba, plaća skupu godišnju članarinu.

Da pojednostavim, plaćanjem članarine svih država članica, omogućava se gomila „fotelja“ za izabrane predstavnike država članica, koji će tamo (u Parizu! Vidite li kakve poveznice sa nekim političarima?) sjedati, sastajati se, piti šampanjac i jesti kamenice ili kavijar i odlučivati o sudbini svakoga od nas.

Što „naši“ kažu? Što nam to članstvo u OECD daje?

Pažljivo sam pratio sve ove godine izjave naših političara, ali i onih iz OECD-a, koje su prednosti članstva u toj organizaciji.

Navodno su „ključne“ prednosti članstva (zajedno s mojim komentarima):

1. PRIVLAČENJE INVESTICIJA jer članstvo predstavlja „certifikat kvalitete“ koji bi trebali biti jamstvo svim inozemnim ulagačima da se kod nas poštuju visoki standardi borbe protiv korupcije i zaštite tržišta. O čemu mi ovdje govorimo? Zar pristupanje EURO zoni i Schengenu nije bilo dovoljno za sigurnost investicija? Kada smo tome pristupali, svi su nas uvjeravali da su ti koraci „ključ“ pristupanju svim najboljim ekonomijama. Ne vidim baš da su se nakon pristupanja EU i Schengenu strani investitori „ubili“ od investicija u Hrvatskoj. Osim par ukrajinskih peradara koji bi uništili domaće peradare i okoliš. O kakvom jamstvu za inozemne ulagače govorimo kada kažemo da se borimo protiv korupcije kad su nam donedavni ministri (ne neki mali činovnici!) osuđeni ili ih se upravo sudi zbog korupcije?

2. MALI TROŠKOVI ZADUŽIVANJA – navodno će se poboljšati rejting države, a i sama država ali i domaće tvrtke će se moći lakše i povoljnije zaduživati na međunarodnim financijskim tržištima. Kreditni rejting naše države je već vrlo visoko kod svih međunarodnih agencija i o tome samohvalu slušamo već godinama od strane Vlade. Velikih domaćih tvrtki, kojima bi se navodno pomoglo da se povoljnije zadužuju, takoreći više nema. Sve su već pokupovali stranci osim par njih. Ali, pitam se da li iza ovoga stoji i želja da strani bankarski kapital još više uđe u našu državu u kojoj više takoreći nema domaće banke. Konačno, čemu nas gurate u zaduživanje i zašto ga reklamirate? Zar ne možemo sami pomalo, bez zaduživanja? Ili trebamo biti zadužene sluge?

3. POBOLJŠANJE ŽIVOTNOG STANDARDA – navodno nam nude najbolje svjetske prakse u zdravstvu i obrazovanju. Zar ta njihova „najbolja praksa“ ne pokazuje da svaki građanin zdravstvene i obrazovne usluge u tim državama treba platiti po tržišnoj cijeni? Da li to znači da siromašni bolesni neće moći dobiti najbolju zdravstvenu zaštitu ili siromašni talentirani neće moći dobiti najbolje obrazovanje?

4. DUBINSKU REFORMACIJU JAVNE UPRAVE, PRAVOSUĐA I POREZNOG SUSTAVA – radi se o floskulama koje slušamo i doma već desetljećima. Od kad su se uveli kompjutori, poduplao se broj činovnika, umjesto da se smanjio. Običnom čovjeku je već odavno dosta plaćanja visokih poreza za plaćanje činovnika koji su, čast izuzecima, lijeni i bezobrazni na svojim radnim mjestima.

Pa kako stojimo u pregovorima o članstvu za OECD?

Prije tjedan-dva nas je posjetio glavni tajnik OECD-a, gospodin Cormann, koji je bio nazočan na sjednici Vlade, a posjetio je i predsjednika Sabora. Iz njegovih usta su „ispadali bomboni“ o naporima Hrvatske za pristupanje OECD-u. Javno je govorio da smo postigli „fantastičan napredak“ i slično. Ali, upućeniji kolege novinari, koji imaju informacije „s izvora“, su mišljenja da smo dobili „po nosu“. Da nismo niti blizu članstvu (ja bih rekao: Bogu hvala) zbog neispunjavanja zadanih kriterija.

No, što je još gospodin Cormann rekao? Na primjer, pohvalio je Hrvatsku rekavši da BDP po stanovniku u Hrvatskoj iznosi 81% prosjeka država OECD-a dok je isti BDP prije 10 godina iznosio 62%. Ja iz toga mogu zaključit da smo, SAMI, BEZ OECD-a, za 10 godina sustigli skoro 20%-tno povećanje BDP-a. Posljedično, BDP se može povećati i bez OECD-a. Ne treba nam za to članstvo.

Što nam OECD preporuča? Bolje rečeno, na čemu OECD inzistira (u nas doma!)?

Traže tzv. srednjoročnu fiskalnu održivost. Što to znači? Kako sami navode, treba „proširiti poreznu bazu“ kako bi se generirali prihodi države. Prevedeno, oporezovati svakoga što više i prikupit što više novca državi (birokraciji). Dakle, sugeriraju dodatne ili i dodatne i veće poreze.

Nadalje, traže smanjenje stavki na koje se primjenjuje snižena stopa PDV-a. Je li to misle i da treba povećat stopu PDV-a na dječju hranu i pelene? I sve ostale proizvode koji su ključni za siromašno stanovništvo?

Sugeriraju ukidanje mjera subvencioniranja energenata te mjera ograničavanja cijena hrane za ranjiva kućanstva. Ljudi moji, oni žele da samo bogati prežive, a siromašni....? Neka ti siromašni crknu.

Naravno, nisu se ograničili samo na generalno povećanje poreza nego traže i širenje poreza na nekretnine NA SVE VLASNIKE KUĆA I STANOVA.

U listu zahtjeva (ne zamolbi nego ZAHTJEVA) su uvrstili i povećanje zakonske dobi za odlazak u mirovinu. Mi sve to šutke prihvaćamo, a nedavno je u Francuskoj mobilizirana garda radi prosvjeda oko produljenja zakonske dobi za odlazak u mirovinu.

Na tu listu zahtjeva dodaju i povećanje „radne participacije“ majki s malom djecom. Znači li to skraćenje porodiljnog dopusta?

Osobito je interesantan zahtjev za uvođenje, pazite ovo, „politika privlačenja stranih radnika“!? Kod nas u Hrvatskoj narodu je već „puna pipa“ stranih radnika, a kamoli da napravimo politiku njihovog dodatnog privlačenja.

Naravno, češu se gdje ih najviše svrbi, inzistiraju na prodaji državnih poduzeća. Što mislite imaju li naši građani solada za kupit dionice tih poduzeća ili bi ih kupili stranci? Oni bi rado kupili Hrvatsku elektroprivredu i hrvatske vodne izvore. I, onda bi nam ti novi vlasnici postavljali cijene struje i vode po svojemu nahođenju. Na našim vlastitim prirodnim dobrima.

Inzistiraju i na napuštanju fosilnih goriva, iako njihova vodeća članica – SAD – i njihov aktualni predsjednik Trump zastupa politiku „drill baby drill“. Oni bi „bušili“ i prodavali, a nama bi „prodali“ smanjenje ovisnosti o automobilima i razvoju biciklističkih i pješačkih staza (kako gospodin Cormann traži). Gradnja auto cesta bi trebala prestati. Taman kad bi trebala, konačno, doći do nas u Gradu.

I tako dalje i tako dalje.

Obrana nacionalnog interesa

Tako bi razni bjelosvjetski hohštapleri htjeli „nacrtati“ život u nas doma. I, usput bi naplatili članarinu da nam prodaju statističke podatke i da bi se par naših (ma neću reći kako ih ja nazivam) imenovali zamjenicima predsjednika, podtajnicima. Kako bi isti sjedali u Parizu i debatirali kako svijet treba izgledati, usput naplaćujući ogromne plaće, troškove putovanja, dnevnica i tko zna kakvih još prinadležnosti.

Pretvorba i privatizacija su bile sitnice. Radilo se o prodaji pojedinog poduzeća. Prihvaćanje ovakvih zahtjeva te, navodno, „ugledne međunarodne zajednice“ predstavljalo bi veleizdaju.

Naravno da su svakoj državi na svijetu potrebne reforme, ali ne na način da nam svjetski moćnici, uz potporu lokalnih slugu, „crtaju“ život i pravila na kojima je ovaj naš hrvatski narod opstajao stoljećima. I to uz preteške povijesne prilike.

Hajdemo radije dati nekoliko nacionalnih „super-mirovina“ onima koji su zainteresirani za te fotelje da nas prestanu gurat u takve asocijacije i klonimo se ovih „dobronamjernih“ savjetodavaca iz svijeta. Sasvim su nam dovoljne obveze koje smo prihvatili kao članica Europske zajednice, NATO-a, Schengena i EURO prostora. Nemojmo prodati suverenitet, to nam je jedino što nam je preostalo.

Lokalno

Posljedica eventualnog pristupanja Hrvatske u OECD je i sloboda kupovanja nekretnina svih državljana zemalja koje su članice te organizacije. Na primjer, jedna od članica je i Kolumbija.

Po čemu je Kolumbija poznata? Hajde recite što Vam pada na pamet? Onako, „na prvu“. Pa, ako pristupimo OECD-u svaki državljanin svih članica, pa i Kolumbije, će moć slobodno kupit nekretninu na Stradunu. Je li Vam to drago?

Dubrovačko njorgalo

PRENESENO S INTERNET STRANICE www.njorgalodu.com, uz suglasnost autora