Festival jednoumlja je svršio. Posred analnog otvora mlade države koja stremi demokraciji. I to, bez kondoma. Bilo je brzo i grubo, analno, ali kako treba, misionarski, bez velike predigre. Onako kako najbolje znamo. Stavili su nam ga kao Ivo Gregurević Eni Begović ispod klavira u 'Čarugi' Rajka Grlića. 

Treći nacionalni referendum u hrvatskoj povijesti. Na prvom smo se rekli DA samostalnosti, na drugom smo ušli u europsku obitelj, kojoj smo od pamtivijeka i pripadali, slažu se i 'crveni' i 'plavi'. Na trećem smo rekli NE svemu tome. Otišli smo u močvaru, u pripizdinu Bogu iza nogu. Tamo gdje postoji samo jedna ulica, sve kuće su s desna, nema apoteke, škole ni vatrogasnog doma. Nema ni ćirilice ni poštanskih brojeva, a poštu raznosi vuk Jure. Kad je on na godišnjem tu je međed Boban. Do sela je vodio most. I njega smo srušili. Pička mu materina pederska.

Još značajnije time i poraznije, ovo je bio prvi referendum koji su inicirali sami građani. I nismo našli ništa pametnije za izboriti? Mininalnu plaću ili nešto što bi osiguralu veću socijalnu sigurnost ili građanske slobode? Ma ne, što dobro pofudrane briga za te tričarije? Zaštitimo brak, tako da licemjerni katolici koji švrljaju okolo mogu mirno spavati sigurni da Marko i Janko iz susjednog stana to ne mogu u istim uvjetima.

Dan poslije. Ništa se bitno nije promijenilo. Osim što je većinska zombi nacija manjini poručila da se jebe i da nam ne maše time ispred nosa. I što smo spiskali 50 milijuna kuna koje nemamo da bi produbili svoju homofobiju.

Bolje bi bilo da smo novce potrošili na organiziranje jedne prave gay parade kakvu Europa nije vidjela. Na čelu povorke bi Željka Markić mahala balonom. Do nje bi Tomislav Karamarko nosio transparent 'Zoki, volim te'. U drugom redu Nikola Dobroslavić, Matko Bupić, Josip Bozanić, Želimir Puljić, Mate Uzinić i mali ministranti. Iza njih Stožer za obranu Hrvatskog Vukovara. Thompson i Dario Šimić drže se za rukice kao Adam i Eva. Vuku Noinu arku. Iza njih sva djeca kukuruza. Pederi i lezbe bi bili sa strane i izvikivali poruke podrške. 

-'Rezultati nisu iznenađenje, možda su razočarenje', rekao je nakon objave rezultata predsjednik Ivo Josipović. S druge strane, član organizacijskog odbora referenduma Ivan Munjin tvrdi da je referendum pokazao kako se Hrvatska budi. Upravo suprotno. Hrvatska se nije probudila, a sudeći prema klimi nije izgledno ni da će tako skoro. Nakon kaloričnog nedjeljnog objeda nacija je opalila sovu i ševu pa ostala doma. Ako smo već dali te novce, onda se drage braćo i sestre bar mogli imati toliko poštovanja i maknuti guzice, otići do svog birališta i zaokružiti za ili protiv. Ovako, niti četvrtina građana Hrvatske, uz podršku šutljive većine, odlučila je o diskriminaciji manjina. Spavaj mirno Hrvatsko, brak je siguran, a za drugo ćemo se snaći. Bar do sljedećeg divljanja švicarskog franka. A vi dragi Hrvati koji ste glasali za diskriminaciju kada sljedeće nedjelje povedete žene u šetnju slobodno možete nastaviti hodati metar ispred njih. I nema tog pedera koji će vam zbog toga prebacivati.

Što je sljedeće? Pederi i lezbe će morati nositi trake oko ruke da svi lijepo vide tko su i tko im je ćaća. I 'režimski mediji' i 'jugoboljševici' će nositi trake s natpisom 'izdajice'. Ivice Granići ove zemlje će konačno moći umiriti svoju komunističku paranoju. Bar će znat kad mu pederčina ili komunjara prilazi s lijeva. S desna je siguran. S traga? Za to postoji psihijatar.

Hoće li se Željka Markić i njeni umobiteljaši sada povući? Pa, bilo bi to pošteno. Dobili su što su tražili i sada komotno mogu u lijepi Honduras, rekao bi Balašević. Ne treba nam ni razglednica. Neka se tamo drže za ručice i mumljaju molitve u ime obitelji. Jer obitelj treba svaku zaštitu.

Večeras kad je Ivo legao kod žene u krevet, probudio je. –'Ženo, jebo te Bog, jesi li čula rezultate? –'Jesam, 2:2.' –Ma, ne to, jesi čula za referendum?' Poslala ga je u kurac. –'Diži se, otvori bocu, dogodio se festival demokracije!' –'I, što onda?', pita ga. –'Kako što? Markićevci i Karamarkićevci su nam zacimentirali brak zavazda'. –'Ajde, ne trabunjaj više i ajde spavat. I sutra hoću razvod'.

Petar Ipšić 

Prije: 

POZDRAV OD ISELJENE HRVATSKE, IZ UGANDE Domovino, ideš u kurac!