Vražji Jozo Petrović konzultant MOL-a koristio je usluge Ane Šarić kao konzultantice za komunikacije i marketing prije dolaska Karamarka na vlast, štoviše, dok još nije bila ni Tomina zakonita supruga. I što sad? Je li to takav krimen? Mogao bi biti, ako ništa onda zbog toga što se kod nas slučajnost ne priznaje čak ni kao mogućnost. S druge strane tko je mogao Ani Šarić zabraniti da konzultira koga hoće i kako hoće te tako zarađuje svoj kruh svagdašnji. Doduše, Tomo je godinama prijatelj s rečenim Jozom, a problem je nastao kad je  HDZ odjednom odlučio kako treba izaći iz arbitraže  s MOL-om jer će ona kao loše završiti po Hrvatsku.  Most tada počinje spominjati obiteljske veze, dok Petrov ide dalje  tvrdeći kako je traženje izlaska iz arbitraže izdaja nacionalnih interesa. To je bila tek najava onog što će se dogoditi ovih dana nakon izlaska  Nacionala  s pričom o poslovima Ane Karamarko. Totalni kaos. Žestoki Mostov zastupnik Bulj raspalio je po Karamarku nimalo biranim riječima, na što je HDZ poslao svog Mikulića da razvali po Bulju i Mostu pri čemu su se koristili i podaci koji običnom saborskom zastupniku Mikuliću ne bi smjeli biti dostupni.

Te arbitraže su  čudne  i opasne, baš tako kako i zvuče,  moćno i opasno. Brrr arbitraža... Čim čujem arbitraža, sva  protrnem. Mi smo isto imali arbitražu, opasnu i tešku. Andro je tvrdio da  će grad otići u bankrot ako bude nepovoljna za nas, a mogla bi biti, dok su drugi tvrdili da ćemo dobro proći.  Andro se htio nagoditi  dok je HDZ tražio da se pričeka odluka. Ni jedni, ni drugi nisu znali kako će završiti. Ispalo je relativno dobro, ali moglo je i obratno jer odluka arbitraže je konačna. Ni jedan pozitivan ili negativan parametar nije  garancija pozitivnog ili negativnog ishoda. I jedni i drugi mogli su se samo moliti da ne ispadne pogubno. Andro nije imao živaca čekati najgore pa je htio prije finala riješiti muku. HDZ je imao više živaca. Ništa drugo nisu ni jedni, ni drugi imali.

Čini se da je slična priča i s ovom arbitražom. Možda je bolje nagoditi se, ali možda je gore nagoditi se. Možda je bolje mirno čekati ishod, ali možda je upravo to puno gore. Isti taj strah uvukao se i u MOL. Prije nisu bili spremni ni na kakvu nagodbu, a sad bi ipak nagodbu. Jer mogli bi dobro proći, ali mogli bi i gadno 'popušiti'. Jer, ma što Karamarko i Božo pričali, ni jedan, ni drugi ne znaju i ne mogu gatati ishod. Mogu se samo nadati. Što ako arbitraža loše završi po Hrvatsku? Je li onda Božo radio protiv nacionalnih interesa? Ili obratno? Ipak netko mora odlučiti. Je li to Most ili HDZ?

U normalnim okolnostima takve odluke mora donijeti Vlada zajednički, odnosno, ako su podijeljeni u mišljenjima onda je premijer taj koji mora presjeći i odlučiti. On i snosi odgovornost za sve odluke Vlade. Kako okolnosti nisu  normalne, onda umjesto zajedničke odluke imamo zajedničko otvaranje fronte. Ima li išta oko čega se mogu dogovoriti i nakon toga  'delati' kako im poručuje Bandić? Ipak ima, eto Predsjednica i Premijer su se dogovorili kako će tajne službe voditi Markić, što je onda i Vlada odlučila i poslala u saborski odbor na prihvaćanje. Onda su dečki iz koalicije na vlasti, čija je Vlada  poslala odluku, glasali protiv odluke svoje Vlade dok je oporba  izglasala šefa tajnih službi. Tako nešto nije se nikad u povijesti dogodilo, ni u Hrvatskoj, ni u bilo kojoj državi. Da oporba odluči o imenovanju šefa tajnih službi dok vladajući glasaju protiv odluke svoje Vlade.

Za to vrijeme Predsjednica se obratila naciji i poručila da je dosta bilo ustaša i partizana, ali i Vladi da je vrijeme da zasuče rukave na što su joj oni odgovorili kako oni nisu ti koji zazivaju ustaše jer su sasvim jasno rekli da  ni ustaša, ni partizana u Banskim dvorima nema?! Pa koji su onda?

Što se tiče rukava, neki su ih jako zasukali kako bi mogli golim rukama pridaviti suparnika iz koalicije i šire, naravno, ako baš zatreba.  S druge strane nije ni predsjednici lako. Pritišće  Europa, pritišću Amerikanci i nekako joj ne vjeruju da je sasvim nevina. Ministra Kovača su sprašili ko balavca sve kako bi Hrvatska naučila lekciju i prestala biti svadljiva, ksenofobična i tolerantna prema divljanjima s puno elemenata fašizma. Je li još na vrijeme, može li se poludjelog duha vratiti natrag u bocu?

 Novinari su se isto proslavili, jedna uvažena novinarka je javljajući se ispred Banskih dvora priopćila naciji kako ona eto zna malo više od drugih pa je iz vrlo ozbiljnog izvora saznala da Amerikanci nisu primili ministra Kovača zato jer je Vlada za pomoćnika rečenog ministra imenovala jednog diplomata koji je  'persona non grata 'u SAD-u. Ni krivog, ni dužnog je prozvala čovjeka koji je trenutno veleposlanik u jednoj velikoj zemlji i koji ima besprijekorni CV. I nikom ništa. Poslije je State Department zapanjeno odgovorio da taj diplomata nije ni na kakvoj listi, a kamoli na navedenoj. Njena TV kuća se nije ispričala. Pa što ima veze, u ovoj zemlji ionako svi lupaju što god im padne napamet, od državnog vrha, saborskih zastupnika, svećenika do lokalnih političara. Novinari su se samo uklopili.

Ođe se ovaj puta ne radi o arbitraži nego o šefici ili šefu Kinematografa,  šefu Orkestra i taksistima. Uvijek neki problemi s taksistima. Njihov šef Miletić optužuje  naše političare za primanja mita. Naravno, kako to kod nas već biva, bez imena i točnih podataka. Što ne bi i Miletić lupetao ako mogu svi ostali. Ako je išta od rečenog istina onda u toj priči nedostaje Državno odvjetništvo. Jer onda je to jako, jako ozbiljno i ne smije biti izrečeno samo tako, kao pričica. S druge strane pitanje šefa orkestra i ideja o Šiši liči na potpuni mazohizam. Pa zar opet totalni rat u orkestru? Dragi naši vijećnici, ne kažem da vam treba afrička šljiva, ali antisklerin stvarno ne bi škodio.

Bilo kako bilo odgledali smo još jednu predstavu u režiji naših političara. Perovi i Androvi se nisu pojavili pa je kvorum ovisio o Olgi i Gojunu. O sudbo kleta, opet ih neke nevidljive niti spajaju. Njih dvoje su taj kvorum držali minutu ili dvije, malo promislili pa ipak  odlučili kako neće oni davati HDZ-u kvorum. I tako se Vijeće nije održalo zbog obružavanja. Gotovo isto kao i u Saboru. E sad, hoće li dundo Pero rušiti Mata s mjesta predsjednika Gradskog Vijeća to je drugo pitanje. Ali, zašto bi to činio? Pero je već prošao  nekoliko saziva Vijeća i uvijek je imao problema i neslaganja s oporbom i vlasti, zapravo najviše onda kad je bio u  vlasti. Ima li razloga ikome više davati bezrezervnu podršku? Druga stvar je ako ima, ali u suprotnom, njemu, odnosno njegovoj stranci puno je komotnija pozicija jezičca na vagi. I komotnija, i korisnija. Nije Pero od jučer, stari politički mačak sigurno ima neku kartu u rukavu. Ali, kao i uvijek dosad izvući će je tek onda kad on to odluči.  Eto vas.