Nakon ulaska u Europsku uniju Hrvatska ima priliku povući velike svote novca iz strukturnih fondova. Kao što se može vidjeti na primjerima prijašnjih proširenja, npr. Španjolske i Portugala, ulazak je prilika za radikalna poboljšanja na javnoj infrastrukturi koja mogu imati velikog utjecaja na ekonomsku konkurentnost i kvalitetu življenja. Nažalost, piše Emerson, čini se da Hrvatska gura Europsku komisiju u jedan vrlo skup i neizvjestan projekt, izgradnju Pelješkog mosta. Na izgradnju mosta kojim bi se zaobišlo devet kilometara bosanskohercegovačke obale koja na tom mjestu presijeca Hrvatsku potrošilo bi se, piše on, navodno nekoliko stotina milijuna eura. Hrvatska želi što prije pristupiti Schengenu i u tom smislu riješiti ovaj problem, navodi on.

Trilateralnim razgovorima između EU-a, Hrvatske i BiH nastoji se pronaći rješenje koji bi se zaobišlo zaustavljanje na ulazu i izlazu iz Neuma. Jedno od rješenja je cestovni koridor kroz teritorij BiH. Za bilo kakvo rješenje koje će uključivati koridor potrebna je dobra volja vlasti u Sarajevu, a ona će svakako tražiti ustupke. Jedan od njih svakako je status luke Ploče. Most bi bio vrlo skupo rješenje, posebno jer bi morao biti vrlo visok kako bi se omogućio nesmetan promet brodovima u Neum u slučaju da BiH odluči tamo sagraditi posve novu luku, ali i iz razloga što pomorski zakoni garantiraju nesmetanu plovidbu. 

Emerson smatra da na ovoj točki argumenti za izgradnju mosta postaju posve nerealni i svoje temelje nalaze u nacionalističkoj politici koju EU nastoji iskorijeniti. U ovoj situaciji Europska komisija je zatražila studiju izvedivosti kako bi ispitala sve opcije, a njeni rezultati bi trebali biti predstavljeni 22. rujna. Čini se da i u Europskoj komisiji različito gledaju na izgradnju mosta, zaključuje Emerson. Na jednoj strani nalaze se oni koji su odgovorni za provedbu Schengena i drugi koji smatraju da bi most bio skupo bacanje novca. 

Originalni tekst možete pronaći ovdje.