-'Nakon mjesec dana na Lošinju čitam vijesti po internetu i isprva sam bio zbunjen. Naime, s jedne strane – prije svega Turističkoga saveza Srbije i hrvatskih medija koji njihova priopćenja prenose bez provjere – ide priča o drastičnom padu posjeta turista iz Srbije Hrvatskoj. Pažljivijim čitanjem, međutim, čovjek shvati da je riječ samo o organiziranim aranžmanima. Po mnogo pouzdanijim podacima autobusnih tvrtki i beogradske autobusne stanice izlazi da imamo značajan porast putovanja u Hrvatsku, pogotovo na Jadran, a i broj i popunjenost avionskih letova to potvrđuju,' piše Vasić za tportal.hr.

Tu sad dolazimo do neizbježnih priča o tome je li turističko putovanje iz Srbije u Hrvatsku avanturizam; da šta zlosretne Srbijance u Hrvata čeka; da kako su se proveli i da šta o tome hrvatski pisci komentara i blogova na internetu misle. Prema ovome posljednjem kao i obično sam ravnodušan, jer me dokoni anonimni komentatori nikada nisu zanimali; to je margina, poput srpskih ekstremno-desničarskih internetskih sajtova na kojima se čitaju ogorčene jeremijade o 'nacionalnoj izdaji' onih koji odu u Hrvatsku na odmor. Iz nekih putopisa od ovoga ljeta dade se doznati da se neka baba u Pakoštanima užasnula zbog beogradskih registarskih tablica i da je predložila da ih se skine i skloni. Da je to rodno mjesto Ante Gotovine i već u tom pravcu. Da je netko, međutim, upitao gen. Gotovinu šta o tome misli, uvjeren sam da bi odmahnuo rukom, ali babe o tome ne misle.

Prilog TV-a B92 iz 2011. o dolascima gostiju iz Srbije u Dubrovnik

-'Ljetujem u Hrvatskoj od 1966. redovito: što Brač, što Lošinj. Autom sam išao na Brač 2003., ali smo napravili račun i skontali da nam je jeftinije i udobnije ići avionom Zagreb ili Beograd-Split i Split-Zagreb (ili Beograd). Auto je postao jednostavno preskup. Isto vrijedi i za Lošinj (ima dobar avion Beograd-Pula i natrag). Nikada nisam imao problema zbog beogradskih 'rega' vozeći se u Zagreb i natrag; malo neverbalne komunikacije i to je sve, ali sve manje i toga', zaključuje Vasić u kolumni.

Priče o tome da srbijanskim turistima prijete kojekove ugroze uvelike su pretjerane. Dobro: ima mjesta gdje će se uvijek naći neka budala koja živi u 1991. i ne kuži da je čovjek iz Srbije u Hrvatsku došao upravo stoga što joj nije nanio zlo u prošlosti; oni koji jesu, u Hrvatsku niti dolaze, niti im na pamet pada; oni to smatraju nacionalnom izdajom.

Zato mi nije jasno zašto hrvatska država i vlada ne poduzmu malo više na tu temu; zašto ne počnu objašnjavati zalupanim šovinistima da puste na miru ljude koji su – svim upozorenjima srbijanskih desničarskih medija i stranaka usprkos – riješili da neke svoje teško stečene eure potroše baš u Hrvatskoj. Kakva su vremena – svaki eurić dobro dođe, pa bio i srpski. Pritom će vam svaki konobar sa uzdahom reći (a to slušam od Daytona) da su Srbijanci i Bosanci vazda bili najbolji gosti, kad je o potrošnji i napojnici riječ.