Kad se u obzir uzme razdoblje od 1. siječnja do kraja srpnja, Dubrovačko-neretvanska županija je ove godine ostvarila porast od 12 posto u dolascima i 13 posto u noćenjima u odnosu na isto razdoblje lani.

No, sve se više uvažava stav kako uspjeh sezone ne treba mjeriti 'prebrojavanjem' glava nego potrošnjom gostiju. Nakon što su stigli turistički podaci kako se u Hrvatskoj u srpnju bilježi blagi pad broja gostiju, počele su se povlačiti teorije o krahu sezone i postavljati pitanja – jesmo li postali preskupi, kakva nam je ponuda i nudimo li onaj dobro poznati 'value for money' odnosno vrijednost za novac. U svemu tome se počelo povlačiti i logično pitanje, a to je koliko gosti troše. I pojedini dionici u dubrovačkom turizmu požalili su se kako gosti 'ne troše kao prije', kako hotelski kapaciteti usred sezone nisu potpuno popunjeni, kako ima i praznih vila i apartmana, kako se sad puno češće hrane po apartmanima hranom koju kupuju po butigama i trgovačkim lancima, a ne po lokalima. Dio njih tvrdi kako je Ryanair doveo 'lošije' goste, dakle goste niže platežne moći koji žele uštedjeti na svemu, pa možda i na onome na čemu nužno ne bi trebali.

GOSTI TROŠE KAO I LANI, ALI VIŠE U PREDSEZONI

Kako bismo provjerili ove podatke, Dubrovački dnevnik je analizirao broj izdanih fiskalnih računa u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u sektoru smještaja i pružanja usluge hrane i pića. Vrijedi pri tom spomenuti kako je uvid u stvarnu potrošnju gostiju nemoguće provjeriti, kad se uzmu u obzir nefiskalizirani računi kojih u ugostiteljstvu i turizmu ne manjka, a i nemoguće je razgraničiti što je od toga potrošnja lokalnog stanovništva, a što gostiju. Uostalom, gosti koriste i ostale usluge kojima se službe i domaći, poput usluge taksija ili frizera, no kao službeni pokazatelji se uglavnom uzimaju stavke pružanja smještaja odnosno usluge hrane i pića koje ipak prvenstveno koriste turisti.

U prvih sedam mjeseci u Dubrovačko-neretvanskoj županiji izdano je 11.552.248 računa u spomenutim sektorima, a u istom razdoblju lani 10.211.779, što je porast od 13,13 posto. Taj postotak jednak je i zabilježenom rastu broja turista u odnosu na lani, što je jasan pokazatelj kako turisti ove godine zapravo troše jednako kao što su trošili i lani. Kad se govori o vrijednosti izdanih računa, u prvih sedam mjeseci lanjske godine su izdani računi u vrijednosti nešto većoj od 332,5 milijuna eura, dok je ove godine ta vrijednost dosegla nešto više od 372 milijuna eura, što je porast od oko 15 posto. Međutim, vrijednost izdanih računa nešto je nevjerodostojniji podatak od broja računa jer u obzir treba uzeti i tekuću inflaciju te porast cijena.

Promatrajući po mjesecima, porast  broja izdanih računa tj. potrošnja gostiju zabilježena je u svakom pojedinom mjesecu ove godine u odnosu na lani, a najsnažniji je upravo u predsezoni, dakle travnju i svibnju, dok je ta razlika u špici sezone bitno manja. Porast potrošnje u predsezoni je oko 22 posto.

'SIGURAN SAM KAKO SLIJEDI SJAJNA POSEZONA'

Kakva su im iskustva 'na terenu' upitali smo i dubrovačke ugostitelje. Vlasnik bistra Bacchus, Vedran Tršić, govori nam kako je njegovo iskustvo da je ova godina ipak bolja od lanjske, i po broju posjetitelja, ali i po potrošnji.

„Sezona je ukupno bolja nego lani. Krenula je ranije nego lani, već krajem ožujka. Uslijedili su odličan travanj i svibanj. Potom je uslijedio lipanj u kojem je zabilježen slabiji rast gostiju, vjerojatno i zbog Europskog nogometnog prvenstva koje se tad održavalo u Njemačkoj. Dakle, tad je jedan dio gostiju nedostajao. I ove godine se dogodila srpanjska rupa. U kolovozu su tradicionalno stigli gosti slabije platežne moći, to je tako svake godine. Tad su najveće temperature, najveće gužve i najviše cijene, sve ono što bolji gosti zaobilaze“, govori nam Tršić dodavši kako je sasvim siguran da će uslijediti odlična posezona, dakle rujan i listopad.

Tvrdi kako je u pred, ali i posezoni bolja potrošnja gostiju, pa i zbog same vrste posjetitelja za koje kaže kako su bolje platežne moći od onih koji dolaze u samoj špici sezone.

„Mi radimo jednu specifičnu priču, a to su doručci. Danas ćemo ih možda imati 30-ak, a znali smo ih u predsezoni imati po 50. To su jednostavno različiti gosti, s drugačijim budžetom, navikama i životnim standardom“, kazao je Tršić.

NUDIMO LI VRIJEDNOST ZA NOVAC?

Jedan dubrovački ugostitelj, koji je htio biti anoniman, nema optimističnu prognozu kad je riječ o hrvatskom, pa i turizmu na krajnjem jugu Hrvatske.

„Moj stav je da idemo u krivom smjeru – od gostiju koje privlačimo, preko cijena, do ponude. Po meni čak nije problem ni sam Grad, jer on je najvrjedniji i logično je da je sam centar skuplji od ostatka. Problem je što su Korčula, Pelješac i Primorje postali skuplji od Grada“, govori nam dubrovački ugostitelj.

Smatra kako će doći do pada potrošnje, a kao uzrok vidi nesrazmjer cijene i kvalitete koja se nudi.

„Mnogi su neopravdano podigli cijene, za koju ne nude uslugu koja bi trebala biti na nekoj razini. Razlika je između ugostitelja koji plaćaju najam za prostor i onih koji uslugu nude u vlastitom prostoru. Također, razlika je i radi li objekt samo tijekom sezone ili cijelu godinu. Troškovi su u tim situacijama bitno drugačiji pa bi onda trebale biti i cijene“, govori nam ugostitelj koji napominje kako se ni na dubrovačkom području, kao ni u ostatku Hrvatske, više ne nudi vrijednost za novac pa smatra kako će to doći na naplatu u nekom budućem razdoblju. Kako kaže, ne pomaže ni činjenica što je u Europi recesija.

„Taj pad je po meni neminovan i smatram kako će se dogoditi, najvjerojatnije već iduće sezone. Gosti gledaju uštedjeti na svemu, prije su, karikiram, jeli pet dana u restoranima, a dva su kuhali u svojoj smještajnoj jedinici. Sad se taj odnos promijenio, sad pet dana kuhaju u apartmanu ili vili, a dva dana jedu vanka“, kaže nam ovaj ugostitelj.

Slaže se kako u špici sezone stižu gosti koji ostvaruju slabiju potrošnju.

„U kolovozu dolaze gostiju najslabije platežne moći, no sezona u Dubrovniku više ne traje tri, četiri mjeseca nego sedam, osam mjeseci. Ja uvijek podvlačim računicu na kraju godine i gledam kakva je bila sezona. Sezona je zasad bolja nego lani, travanj, svibanj i lipanj su bili odlični, u srpnju i kolovozu nam je bila slabija potrošnja nego lani, ali za nekih pet posto slabija. To si mogu priuštiti“, izjavio je dubrovački ugostitelj.

'ALARMANTNO SMO UPOZORAVALI DA SE NE IGRA S CIJENAMA'

Predsjednica Županijske komore Dubrovnik Nikolina Trojić kaže kako se ove godine u turističkom smislu nije dogodilo baš ništa vanredno, ništa što turistički analitičari već nisu predviđali u kontekstu Dubrovnika, ali i ostatka Hrvatske.

„Poanta priče jest ta kako je na sezonu utjecalo Europsko nogometno prvenstvo, ali su utjecale i Olimpijske igre koje su donijele tu srpanjsku rupu. To smo znali i najavljivali već u veljači. Govorilo se kako je u Njemačkoj, ali i Velikoj Britaniji recesija, stoga smo alarmantno upozoravali ljude da se ne igraju s cijenama i povećanjem te kako moraju imati određenu dodanu vrijednost kako bi mogli opravdati povećanje. U suprotnom se događa zakon tržišta – kad se prijeđe određena točka porasta cijene, počinje se smanjivati potražnja jer gosti više ne mogu podnijeti taj porast. Zbog toga se nekim pružateljima usluga dogodio značajan pad i trebali bi analizirati kako je do toga došlo te mijenjati politiku poslovanja“, govori nam Trojić.

Napominje kako su svi oni koji su zabilježili pad potražnje do 30 ili 40 posto, a takvi dionici u turizmu postoje, trebali to navrijeme primijetiti i onda shodno tome i reagirati.

„Ne možemo kukati kako nam netko nešto nije dao. Mi smo na slobodnom tržištu, a na slobodnom tržištu treba vidjeti i predvidjeti trendove te im se navrijeme prilagoditi. Mi se ponašamo kao da je turizam nešto što mora rasti, ali se turizam ponaša kao svaka druga djelatnost i potpada pod zakonitosti tržišta. Odgovoran subjekt dakle mora voditi računa o trendovima kako bi opstao. U posljednjih 15 godina smo imali situaciju konstantnog rasta koji se događao i zbog nekih vanjskih utjecaja zbog kojih smo postali kolateralni dobitnici; konkurencija je imala određene krize, požare, u pandemiji smo se dobro snašli... Imali smo tu konstantnu uzlaznu putanju zbog čega se stvorio prividni dojam kako turizam ne može ništa drugo nego rasti. No istina je da svaka gospodarska grana ima svoje ciklično kretanje – nekad pada, nekad raste, nekad stagnira“, upozorava Trojić.

Slično tvrdi i kad se radi o cijenama, no kako s poskupljenjima i snižavanjem cijena ipak treba oprezno.

„Ne znači kako cijena vazda mora rasti. Ona nekada može i pasti, ali ne znači kako će zauvijek ostati niska i kako neće ponovno rasti. No, treba voditi mudru politiku cijena. Nisam za to da govorimo kako smo skupi. Mi miritamo biti skupi, ali pri tom moramo biti kvalitetni. Onaj koji nešto što je loše pokušava skupo prodati, na kraju će platiti dvostruko. No, nažalost, platit će i cijela destinacija. Dakle, politiku cijena treba voditi jako oprezno i pametno, ne dizati cijene naglo, pa i zbog toga što ih je onda kasnije jako nezgodno spuštati“, poručuje Trojić.

Pojam skupoće konstantno se provlači kroz teorije o turističkoj sezoni, u posljednje vrijeme posebno u kontekstu Hrvatske, a oduvijek posebno u kontekstu Dubrovnika. No, skupoća je širok pojam. Turisti imaju različite preferencije, različite profile i različitu platežnu moć. Ono što je za nečiji špag nedostižno, za nečiji drugi je gotovo svakodnevica. Međutim, nijedan gost, bez obzira na platežnu moć, ne želi davati određenu svotu novca za uslugu ili proizvod za koji je procijenio kako to ne mirita. U tom smislu je možda ovo pravi trenutak za razmisliti kojim smjerom želimo da turizam ide – u smjeru skuplje destinacije koja njeguje i uslugu na visokoj razini, što Dubrovnik uz dodatna poboljšanja lako može ostvariti jer već ima prirodnu ljepotu, čisto more, iznimno vrijednu baštinu i bogato iskustvo vezano uz turističku i ugostiteljsku djelatnost, ili u smjeru destinacije koja ne nudi visokokvalitetnu uslugu, ali je onda i propisno vrednuje nižom cijenom. Jedini smjer koji se u nijednom scneariju ne može ostvariti jest nerealno podizanje cijene uz spuštanje kvalitete usluge, što gost lako prepoznaje, a onda i kažnjava.