''Oni nisu isti, oni su Laburisti. Oni su bave politikom čistih ruku.'' Nažalost, Dubrovački dnevnik u posjedu je presude koja dokazuje kako je Matko Bupić ipak taj koji se ne bavi časnom politikom i koji je lagao čak i u izravnom prijenosu sučeljavanja kandidata na Dubrovačkoj televiziji. Kasnije je priopćenjem za javnost pokušao opravdati nečasne radnje iz 2002. godine, odnosno opravdati svoj nemoralni čin kojim je od tvrtke Astra Dubravka naplatio 133.145,20 kn kuna naknada za članstvo u Nadzornom odboru, dok su radnici tvrtke 16 mjeseci bili bez plaće. I to je taj Bupićev ''časni obraz'' koji ga razlikuje od drugih kandidata, koji prema njegovom mišljenju ne bi trebali ići u utrku za tu ''časnu funkciju.''

Priznanje iz  Bupićevih usta

Kad je Pero Vićan Matka Bupića javno prozvao zbog ovog nemoralnog čina, kandidat Laburista rekao mu je kako ne govori istinu, pa se i sam nakon dva dana, pod pritiskom medija, očitovao o ovoj temi. Priznao je kako je od 11. ožujka 1993. do 29. prosinca 2001. obnašao dužnost člana najprije Upravnog, a potom Nadzornog odbora tvrtke Astra-Dubravka d.d.

''Kadrovska politika HDZ-a dovela je do urušavanja i konačnog propadanja i ove, nekada vrlo uspješne tvrtke. Predsjednik Nadzornog odbora u više mandata bio je i „provjereni“ kadar, gospodin Frano Matušić, pa i on, ukoliko se ukaže u Gradu, može itekako potvrditi ove navode i razjasniti što se sve točno događalo u i oko tvornice boja Dubravka,' pojašnjava Matko Bupić.

''Krajem 2001. godine tvrtku Astra-Dubravka d.d. zajedno sa svim njezinim obvezama i potraživanjima kupuje, isključivo zbog atraktivnog zemljišta na kojem se pogon nalazio, tvrtka PGM Ragusa d.d. Ne želeći sponzorirati i novog vlasnika svojim radom, zahtijevao sam isplatu svojih potraživanja na ime naknade za rad u Nadzornom odboru. Kako se vlasnik oglušio na moj zahtjev, 5. srpnja 2002. podnosio sam tužbu Trgovačkom sudu u Dubrovniku,'' priznao je Bupić javno.

Sud je donio presudu prema kojoj je tvrtka Astra-Dubravka d.d. u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe dužna isplatiti 64.650,00 kn sa zateznim kamatama. Izvansudskom nagodbom od 30. siječnja 2004. s tvrtkom utvrđeno je ukupno potraživanje zajedno s kamatama i sudskim troškovima u iznosu od 133.145,20 kn te isplata u četiri obroka. ''Dana 9. lipnja 2004. isplaćen mi je posljednji obrok ukupnog dugovanja od 133.145,20 kn,'' kaže Bupić.

Radnik Dubravke: Pohlepan čovjek i lažni borac za prava radnika

Našoj redakciji javio se bivši radnik Dubravke, ogorčen nastupom i lažima Matka Bupića tijekom sučeljavanja. 'Prisiljen sam obavijestiti javnost o istini koja se skriva. Tvornica Dubravka je na kraju zatvorena, a mi radnici našli smo se na cesti. Procesom pretvorbe i privatizacije na poznati hrvatski način zbog gubitaka tržišta, ratnog stradanja i lošeg rada Nadzornog odbora tvornica je propala. Vlast nam je u nadzorni odbor dekretom postavila lažnog borca za pravdu i radnike, gospodina Matka Bupića, koji je tada bio jedan od čelnika stranke. Nismo dobivali plaću, niti smo imali ikakvih primanja, niti su nam uplaćivani doprinosi,' rekao nam je bivši radnik Dubravke, koji je želio ostati anoniman.

''Frano Matušić i Matko Bupić našu su tvrtku blokirali u trenutku kada je ista ta tvrtka nama dugovala 16 plaća. Možete li zamisliti što je to značilo za jednu radničku obitelj' – pita se jedan od otpuštenih radnika i dodaje kako je upravo tužba dotadašnjeg predsjednika Nadzornog odbora Frana Matušića i profesora Bupića bila jedna od ključnih razloga da tvrtka na kraju i prestane s osnovnom djelatnosti.

Bupića u njegovoj namjeri zadovoljenja osobne koristi, dok su radnici gladovali, nije spriječila čak ni odluka Skupštine Društva kako će se naknade za Nadzorni odbor isplaćivati zajedno s plaćom djelatnicima.
Ovaj radnik Dubravke tvrdi kako su upravo članovi Nadzornog odbora svojim lošim vođenjem uništavali ovo društvo, da bi stavili točku na ''i'' kada su tražili i naknadu za loš rad.

Jedini član nadzornog odbora koji nije tužio tvrtku bio je Tomica Brajak. On je sukladno statutu, ali i zbog socijalne osviještenosti odustao od traženja naknade za malo manje od četiri godine rada. Bupić i Matušić su tako lošim nadziranjem društva, a postavljeni od svojih stranaka, godinama zanemarivali obveze, a pritom koristili prava tih funkcija.

Tako je dvadesetak radnika te tvrtke završilo na zavodu, ili u mirovini, a sukrivci su danas ili na listi za Županijsku skupštinu ili su pak kandidati za gradonačelnike.

' Iz svega iznesenog razvidno je da moje potraživanje nema nikakve veze s isplatom odnosno neisplatom plaća radnika, te da su sve moje tadašnje aktivnosti u tvornici boja bile usmjerene na zaštitu prava radnika. Interpretacije koje je iznio upravo gospodin Vićan na sučeljavanju kandidata puki je pokušaj zlonamjernog dezinformiranja javnosti,' zaključio je svoje priopćenje za javnost o ovoj temi Matko Bupić. 

Politika 'časnih ruku' o kojoj Laburisti toliko pričaju u ovoj predizbornoj kampanji podrazumijeva i obećanje svojim biračima kako se ovakva briga za privatno i zaborav javnog neće više događati. Koliko je napad na Bupića neutemeljen, neka procijeni javnost, ali i sami Laburisti. Nadamo se da ovaj put neće reagirati divljanjem i nasrtanjem na novinare čije im pisanje ne ide u prilog.

OBLITI PRIVATORUM, PUBLICA CURATE!
 

Redakcija Dubrovačkog dnevnika