Svakodnevno živimo život koji se zasniva na korupciji i političkoj podobnosti. Ulazi se u stranke kako bi se ostvario društveni proboj, obavljaju se pozivi kako bi se dijete upisalo u škole ili na fakultete, zovu se ljudi da srede građevinske i ine dozvole.

Ali ne samo to.

Klijentelizam i korupcija su toliko ukorijenjeni da se traže veze tamo gdje veze ne trebaju.

Recimo, sređuju se krediti iako čovjek sve uvjete za dobiti kredit ima, ili se vuku veze za proći ispit gdje samo treba naučiti. Ne govorimo sad o ispitima na Građevini ili na Medicini već se to radi i po pučkim školama dakle tamo gdje za naučiti gradivo ne treba znati logiku izgradnje mostova, već je ipak samo potrebno zagrijati stolicu i naučiti.

Ali evo, iako tako živimo, sad ćemo se čuditi cijepljenju preko reda, iako u neslužbenom hrvatskom Ustavu, onom verificiranome od strane palanačkih 1990.-ih godina, uglavljeno kako je to država za 200 bogatih obitelji.

Što se tiče samog cijepljenja izvan određenog protokola, jasno za to postoji odgovornost osobe koja se cijepila i one koja je to odobrila. Mjera jednima i drugima je kazneni progon. Ali, hoće li netko kazneno progoniti rektora Sveučilišta u Zagrebu Damira Borasa ili šefa Hrvatske gospodarske komore Luke Burilovića?

Pitanje je retoričko. Naravno, u ovoj zemlji teško je takvo što očekivati kao što je teško zamisliti da bi mjesto ravnateljice Klinike za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević" mogla izgubiti Alemka Markotić koja je prekoredno cijepila 84-godišnju majku.

Doduše, radi se o majci koja ima niz kroničnih bolesti, ljudski je tu Markotić i shvatiti. No, njezin obrambeni gard je neprihvatljiv, ali tu nije bolje niti očekivati od osobe koja znanosti pretpostavlja svoje glinene bogove pa krši mjere koje je postavila tako što čita molitve na misama, što je u suprotnosti sa znanosti koja nas jedino od ove bolesti može spasiti, što je sad ipak druga tema.

U svakom slučaju, to cijepljenje preko reda ponovo je izbacilo na površinu društvenu prljavštinu, slabosti koje se provlače s koljena na koljeno, kao što poplava izbaci na površinu pocrkale štakore, tako nas je i protekcija uz cijepljenja ponovo podsjetila tko smo, odakle smo i kuda idemo.

Ali nemojmo se čuditi. Lako je sad govoriti o etici i moralu, ali naprosto treba znati da ovdje pravda nikad nije niti stanovala. Sad se radi o zdravstvu pa su neke stvari očitije nego inače, ali vrlo je to jednostavno.

Naše društvo ne može bez privilegija i protekcija, to su nam dječje boginje od pamtivijeka pa je čak i pod cijenom imunizacije stanovništva zdravstveno pitanje pretvoreno u ono političko. Korona će proći, ali ta kuga, koja je samo podebljana promjenom sistema prije 30 godina, odavno nas je pokorila i ponizila.