U našem Gradu, u kojem i kamen ima rodni list stariji od većine država, ne'ko je odlučio ubrzat povijest; pokušao je otvorit poklopac sarkofaga, pronađenog tijekom radova sanacije pločnika Poljane Marina Držića ispred dubrovačke Katedrale. Policija je, naravno, promptno reagirala: obavila je očevid i zaključila da se… nešto dogodilo. Još nije objavljeno je li otkriven i optužen Tomb Raider, mitski pljačkaš grobnica, koga u narodu već zovu - Ragusa Jones.

U nedostatku informacija, nagađa se da je nepoznati arheolog (statistički gledano) vjerojatno desničar, koji je prema slobodnoj procjeni kafičkih analitičara tražio dukate, prije nego Sveti gral, koji je realno precijenjen, a i teško ga je pretvorit u keš. A zašto se sumnja da je nepoznati arheolog vjerojatno desničar? Jer u Hrvatskoj i lopate imaju ideološki profil.                         

U međuvremenu, srpski mediji već su odradili svoj dio posla. Podsjetili su nas da je ispod svega toga raskopanoga zapravo - Bizant. Jer ništa ne potvrđuje nacionalni identitet kao dobro očuvan podrum iz 6. stoljeća. Očekuje se i komentar iz susjednih zemalja; ako se u sarkofagu pronađe išta vrjednije od prašine, postoji realna šansa da će uskoro biti proglašeno – srpskim.

​Svjetski ljubitelji sporta nestrpljivo očekuju nogometni Mundijal 2026. u SAD-u, Meksiku i Kanadi. Osobito se veliko zanimanje pokazuje za susrete na tlu SAD-a, gdje je trava zelenija, a stadioni tako veliki da gledatelji u zadnjem redu trebaju Hubbleov teleskop da bi vidjeli loptu. Svjetsko prvenstvo u SAD-u, Meksiku i Kanadi obećava nam nogometni spektakl, u kojem će sport bit usputna smetnja između dva bloka raznih reklama. Za sportske avanturiste iz privilegiranih zemalja, ulazak u SAD bit će jednostavan. Građanima onih drugih zemalja, za koje viza košta tri prosječne godišnje plaće, ostaje nedoumica hoće li prodat samo bubreg ili i komad jetre, kako bi ih samo pustili da izađu iz aviona. A onda ih, jednako ko i one što ne trebaju vize, očekuju ulaznice od više stotina dolara po utakmici i jednako toliko po hotelskoj noći.

I tako, dok nogometni treneri crtaju taktiku, diplomati crtaju granice, Trump opetovano proglašava pobjedu u Iranu, onaj sportski Iran je, u duhu vrhunskog sportskog vizionarstva, zatražio da njegova vrsta igra isključivo u Meksiku. Navodno, tamo je zrak nekako... manje "demokratičan". Ko mali znak pažnje, obećali su, navodno, za svih će otvorit Hormuški tjesnac.

Jer što je jedna nogometna utakmica bez malo globalne opskrbe naftom? Prava je šteta što na mundijalu nema i Izraela; kakav bi to taktički biser bio, kad bi se pobjednik u mogućem neodlučnom ishodu odlučivo rezolucijom UN-a, a ne penalima.

Legendarnog majstora borilačkih vještina, simbola akcijskih filmova i zvijezde kultne serije Walker, teksaškog rendžera Chuck Norrisa, stariji ljubitelji filmova često su na Googleu pretraživali, želeći znat pojedinosti o njemu. Kad bi na Googleu kliknuli na njegovo ime, ne bi dobili uobičajene rezultate pretrage. Umjesto toga, otvorilo bi se upozorenje da vi na Googleu ne tražite Chucka Norrisa, nego on - pronalazi vas. Ta šala savršeno je sažela internetski mit koji se godinama gradio oko njegova imena.

U prošli četvrtak, legendarni glumac je zaprimljen u bolnicu na Havajima, a njegova obitelj u petak ujutro je objavila da je preminuo. Mase njegovih fanova nisu htjele vjerovat da je umro, nego da je sam odlučio otići. Ali, istini za volju, četvrti jahač apokalipse bio je ipak brži. Neki koji su ga bolje poznavali usprkos svemu tvrde: preživjet će on i ovo! Drugi s pijetetom kažu; neka je zemlji lak- Chuck Norris!

Hrvatska vlada nam je, u naletu gotovo božanske empatije, regalala još 450 milijuna eura kroz deseti paket mjera. Mogli su ti skromni ljudi tolike solde potrošiti na nove Audije s masažnim kožnim sjedalima ili pozlaćene klamarice za svoje urede, ali ne, oni su odlučili mislit na nas.

I to nije sve. Od 2020. godine, Vlada je na nas potratila nevjerojatnih 9 milijardi eura. To je toliko para da smo, prema izračunima zlobnih ekonomista, dosad mogli pokrenut proizvodnju svega, od čačkalica do svemirskih brodova, voćem i povrćem nahranit pola Europe, i imat standard Švicarske. Ali zašto bismo mi sami zarađivali za skupu struju, naftu i plin, kad možemo od Vlade primat lemozinu? Uz to, još zamjeraju Vladi što nije angažirala one genijalce koji su državni plin prije nekoliko godina prodavali za jedan cent. Ti trgovački mađioničari bi vjerojatno cjenovno i naftu pretvorili u vodu, makar samo za probrane. U međuvremenu, dok naša Vlada krvari od muke da nam gorivo drži po priuštivoj cijeni, susjedi u Bosni, bez ikakvih vizionarskih paketa, toče ga za 20 centi manje. Na kraju su iz oporbe sastavili podsjetnik za one građane koji nisu ekonomski potkovani: Vlada uopće ne daje svoj novac, jer ga nema. Ona nam samo uzima mrvicu manje onoga što nam je prethodno uzela, pa nam to sad vraća, uz svečanu objavu premijera da je "situacija vrlo ozbiljna". Zadnji put kad je jedan premijer to reko, svršio je u Remetincu, ali pravnici govore da se nikome ne može sudit dva puta za istu stvar, pa će krive procjene vjerojatno godinama plaćat obični građani.
​