Zna se kako nije vjernik, pa se snervano pitaju zašto u svoje svađe uključuje Boga. Boga koji nema ništa s tim, a ne znamo ima li išta sa Zokijem. Smirite se ljudi, Zoki kao i obično lupeta. Ma koliko njegova lupetanja često nisu od koristi Hrvatskoj, ipak prigodno zabavljaju Hrvate. A sam Bog je svjedok kako nam zabave i relaksacije treba. Kupovina 'vražje praćke' od Izraela moralno je doista  vrlo upitna, ali je istina kako je taj njihov sustav jedan od najboljih, ako ne i najbolji na svijetu. Početno je korištena američka tehnologija, ali značajno bolje nadograđena. Ako je vjerovati vojnim stručnjacima, Amerikanci su razvili nešto slično i skuplje, ali navodno, ne tako učinkovito kao što je sustav koji je nadogradio Izrael. E sad, prema Zokijevoj izjavi, ovaj put nije sporna kupovina od Izraela zbog evidentnog genocida koji ta zemlja provodi, već zato što svoje oružje prodaje Srbiji. Teško je dokučiti Zokijev tijek misli. Srbiji oružje prodaju i Njemačka, Francuska, Kina i Zokiju draga Rusija, pa nabavu iz tih zemalja ne smatra potrebnim zabraniti. Nije idiot, zna Zoki, kad bi bio tako principijelan možda bi jedino od Albanije mogli kupovati oružje, što, kako trenutačno stoji njihova ratna industrija, nije baš preporučljivo.

Ako razgovaramo o nacionalnim interesima, onda je jedino relevantno pitanje može li nas 'Davidova praćka' zaštiti u ovim totalno eskalirajućim vremenima, punim ratnih bubnjeva. Ako doista može, bolje od nekog drugog pa i skupljeg sustava, onda je jedino pravilo koje ima smisla:'Ća je interes ni sramota'. Jasno je to i Zokiju, ali se inati. To mu je priroda! Đe ćeš protiv prirode? Sve to otvorenih usta i šokirano slušala je predsjednica Sjeverne Makedonije, koja je došla po potporu i pomoć Hrvatske za konačni ulazak Sjeverne Makedonije u EU. Na to, Sjeverna Makedonija čeka više od dvadeset godina. Morala je promijeniti i ime, jer je dozvoljeno uvjetovanje, kako god se koja članica EU sjeti. Njoj je Zoki rekao kako nije važno ući u EU, uz 'mudri' dodatak kako je EU nadogradnja, ali svoju građevinu gradiš sam. Nazvao je ponašanje Unije prema Makedoniji 'gaslightingom', u prijevodu - 'zlostavljanjem', u čemu doista ima pravo. Nažalost, predsjednica je otišla iz Hrvatske prilično razočarana, uz nekoliko upitnika iznad glave. Čini se kako nije imala pojma kome je došla u posjet sa svojim molbama za pomoć. Zoki definitivno nije crkva u kojoj se moli, kao ni crkva koja ima ikakav utjecaj u Europi.

Za to vrijeme Plenki nam je svečano i ozbiljno najavio mjere njegove Vlade vezane za dramatične probleme s opskrbom nafte. Ne brinite, problemi su to kojima naša genijalna Vlada zna doskočiti. Ipak, djelovao je prilično zabrinuto tvrdeći kako se nalazimo pred najvećom energetskom krizom ove generacije. To je natjeralo Hrvate na masovnu navalu na benzinske pumpe. Kako najavljuju neki stručnjaci, moglo bi doći do nestašica. Ne zato što nema mogućnosti nabave nafte, nego zato što su oboreni svi rekordi u količini kupovine benzina, dizela, a poglavito plavog dizela. Ipak, najbolje u svemu je razmišljanje Vlade o kojem je govorio ministar Šušnjar. Istražuju načine kako zaustaviti benzinske ture u Hrvatsku. U prijevodu, treba spriječiti građane iz susjednih zemalja da kao ludi dolaze u Hrvatsku kupovati gorivo!? Što je sasvim logično, jer je trenutno skuplje od svih ostalih zemalja u okruženju. S druge strane, sve cijene energenata ova Vlada će držati pod kontrolom. Ma što to značilo. Poručio je jedino kako ništa ne može učiniti s plavim dizelom. Naime, na plavi dizel nema trošarina kojih bi se Vlada mogla odreći. PDV nije tema. Što se poljoprivrednika tiče, oduvijek su znali kako im neće biti lako u zemlji koja poljoprivredu ne doživljava važnom. U suprotnom, odavno bi država prestala s poticajima poljoprivrednicima po veličini površine koju 'obrađuju' i poticala bi količinu proizvedenog. Dakle, produktivnost. Ali tko bi se time bavio? Produktivnost ni u čemu nije tema. Zato je udio poljoprivredne proizvodnje u BDP-u Unije 30 posto, dok je u Hrvatskoj 10 posto. Nema veze, važno je da nam je Šušnjar zadovoljan. Ako je on zadovoljan, zadovoljna je i Vlada. Može li bolje?!

U Gradu su glavne teme pripreme za sezonu. Postavljaju se pitanja koja nekima nisu baš omiljena. Vrijednost za novac. Naravno, nije problem u visokoj cijeni, bilo smještaja, bilo hrane ako je turist zadovoljan kvalitetom onog što plaća. To nisu pitanja koja su samo dubrovačka, nego pitanja za cijeli naš turizam. Može li loša pizza koštati i više od 20 eura i hoće li biti onih koji su to spremni platiti? I platiti i osjećati se zadovoljno i vratiti se ponovno? Čak i preporučiti? Teško. Nema te 'Davidove praćke' koja oko toga može pomoći. Kad Švicarci koji su među najskupljim zemljama u Europi, naravno, uz isto takva primanja, u čudu pitaju: 'Što je s vašim cijenama?' Možda je jedno vrijeme išlo, ali teško i dalje. Oni koji se bave turizmom vjeruju kako će tržište samo izbaciti one koji 'pljačkaju' i dovesti stanje u normalu. Tržište će to sasvim sigurno regulirati, ali to je proces koji traje. Ili kako Mato kaže, slično je bilo u Italiji i trebalo im je četiri do pet godina da im se turizam vrati na staro. Oni su se 'opametili', a hoćemo li mi, to je još pod upitnikom. Uz sve to, Grad je uglavnom avio destinacija, što dodatno otežava problem, uz energetsku krizu, zbog rata s Iranom. Treba li Grad doista svojevrstan cjenovni reset? Vjerojatno da, ali uz uvijek istu priču koja je jednostavna. Vrijednost za novac. Lov u mutnom ili ona stara 'kako ćemo, lako ćemo', mogla bi nas puno koštati. Živimo u vremenima u kojima je glavna tema, u zemljama iz kojih nam dolaze turisti, štednja. U tome nismo baš najjači. Eto vas.