Novi premijer tako se prvi puta suočio s hrvatskom političkom realnošću koja još nije odmakla od četrdeset i pete u kojoj su ustaše, partizani  i četnici najvažniji akteri  današnjice zbog čega sve druge teme  samo povremeno  izlete na površinu, ali ih brzo šutne nogom neki od boraca za ostanak i opstanak ustaša i partizana uz svesrdnu pomoć četnika ili već kojih s druge ili treće strane barikade. U takvim okolnostima stanje u Hrvatskoj je i puno bolje od očekivanog. Živi se, gospodarstvo nam nije  razvijenije od onog u godinama u kojima u zapeli naši političari, al' sustav očito nekako  funkcionira. Koliko će još, to je drugo pitanje zbog čega je i doveden Tim Orešković  čemu je kumovala Mostova i/ili Božova upornost.

 I taman kad se činilo kako je Karamarko svjestan stanja u Hrvatskoj i da će maksimalno podržati 'slučajnog' premijera Tima i Božu u stvaranju stručne vlade,  on nije mogao odoljeti  pa je u Vladu doveo kontroverznog, u kulturnim krugovima potpuno nepoznatog povjesničara iz korpusa  takozvanog 'cvijeća hrvatskog naroda', na mjesto ministra kulture, dok za potpredsjednika Sabora stavlja drugog povjesničara 'bojovnika' koji ne čuje dobro. Problemi s Ministarstvom kulture tek bi mogli  eskalirati jer netko tko ima ambiciju određivati koja je umjetnost 'ispravna' opasno koketira 'izmima' za koje znamo kuda su čovječanstvo odveli. Zašto mi se čini da je nada kako bi upravo  povjesničari to trebali znati, potpuno beznadna.  

Zato je na mjesto  ministra branitelja Tomo doveo svog ratnog druga koji nije povjesničar, ali je  bez imalo sumnje bio častan i hrabar borac što su hvala Bogu bili brojni i brojni dečki na bojištu, ali sama ta činjenica  ih ne kvalificira za ministre, iako je u nas pitanje kvalifikacije za ministre vrlo rastezljivo i najčešće samo posljedica određene  političke akvizicije. Nesretni Crnoja   pod parolom, moje ime je moj program, odmah je izazvao totalni kaos s najavom registra izdajnika, ali je time i pokazao  koliko je odgovornosti na, s jedne strane  Tuđmanovoj amnestiji, ali  i više na Državnom odvjetništvu koje nije promptno i agilno radilo na procesuiranju svih onih koji su činili zločine i koje amnestija ne pokriva. Zahvaljujući tome zločinci u ime amnestije mirno šetuckaju  i stvaraju dodatne traume onima koji znaju što su činili, što onda podgrijava nastavak ustaško –partizanskog-komunjarskog  ratovanja, kao i prijetnje braniteljskim marševima.

Druga strana branitelja Crnoje ne razlikuje se puno od one brojnih branitelja koji su časno pošli u rat, ali su nakon toga iskoristili, što legalno, što  nelegalno, sve što su im hrvatske vlade kupujući njihove glasove omogućile. Onog časa kad ste umirovili mladog čovjeka od četrdeset godina dobili ste frustriranog nezadovoljnika koji uzima sve što može, i više od toga i smatra kako mu ratne godine moraju garantirati i utjecaj, i vlast, i novac, i moć. I zato ne čudi  što ispada da je u Hrvatskoj većina branitelja spavala pod mostom pa je stambeno zbrinjavanje obavezno uz brojne druge beneficije. Koliko je samo tih i takvih Crnoja koštalo državni i lokalne proračune? Svi su znali i svi su šutjeli o tome  jer ako se netko usudio pisnuti odmah je prozvan neprijateljem, komunjarom ili četnikom. Jasno je to artikulirao i sam nesretni Crnoj. 'Sve sam radio na najbolji mogući način'. Za koga?  'Za sebe!' Iskreno, onako iz duše je odgovorio.  Ona druga pak strana priče su, za razliku od galamdžija,  oni branitelji koji se 'nisu snašli' zbog čega imamo stravične brojke samoubojstva  i života na rubu siromaštva, ali i one koji ništa nisu  tražili, ni dobili, koji rade svoj posao, malo i nimalo pričaju o ratu boreći se sa svojim noćnim morama kako znaju i umiju.  

Kako god, taj smotani  Crnoja je proizveo još jednu maratonsku sjednicu od jedanaest sati, ovaj puta u Banskim dvorima. Jedanaest sati  su trajala 'uvjeravanja' između Karamarka, Boža i Tima oko slučaja ministra branitelja, pozivani su pravnici, pokazivali se mišići, navodno se spominjala  pobuna branitelja, pozivalo na razum. Rezultat?  Odluka nije donesena pa je najavljen nastavak za sutra. Jesu li moguće prijetnje  maršom branitelja  protiv (?), pravo je pitanje, protiv koga? Je li prijetnja da se branitelji mogu oteti kontroli realna? Naravno, gruda koju zavrtiš pretvara se u lavinu bez kontrole, od koje stradaju svi  pa i oni koji su se igrali grudama. Na sreću, branitelji iz šatora su odmah sutradan demantirali bilo kakvu mogućnost pobune zbog Crnoje, ako je kriv, ali su i  objasnili da  protesnim maršom na Vijeće za elektronske medije nisu oni uzvikivali fašistički pozdrav, već su to radili neki drugi koji su im se pridružili i koje nisu mogli kontrolirati. Čini se da su svi koji su bili na tom nesretnom prijetećem maršu, kao i svi koji su to gledali na televiziji, čuli skandiranje 'Za dom spremni', svi osim potpredsjednika Sabora, koji je očito gluh kao top jer u suprotnom, jasno je da bi se on kao potpredsjednik tog  časnog hrvatskog Doma, odmah ogradio od tog i takvog skandiranja. Ovako, što se može, mora mu doktor  Rainer naći otorinca. Možda je ozbiljna bolest u pitanju. E moj Tomo, crni Tomo.

Nastavak sastanka 'Timovog tima' oko ministra Crnoje završio je za 'samo' šest sati ostavkom koju je podnio sam Crnoja 'svojevoljno da ne bude uteg Vladi' pa je po svemu sudeći bilo dugotrajno nagovaranje Crnoje da sam odstupi. Čini se kako je on  apsolutni rekorder po vijeku trajanja mandata, među još nekoliko ministara kratkog vijeka u prošlosti, što je svakako bolje od druge varijante u kojoj smo se nagledali ministara koji su i zbog afera, ali i nesposobnosti, trebali trajati koliko i ovaj, ali su na našu nesreću  trajali cijeli mandat. Tako smo prošli prvu krizu Vlade prije nego je uopće Vlada počela raditi i odmah se pokazao problem s autoritetom premijera.  Teško je  rješavati  probleme, kojih će biti  i više i puno težih, balansirajući između dva ambiciozna političara koji se osjećaju pozvanim donositi odluke jer su te odluke 'političke', kao da sve odluke Vlade nisu političke. Jer kao vrhunski menadžer Tim zna da se problem, čim se pojavi, mora rješavati odmah i smjesta, brzo i bez otezanja, ali jednako tako zna koliko je važno predvidjeti probleme i prije nego se oni i dogode  te onda spremno reagirati.  Posljednji događaji nikako nisu bili  pod njegovom kontrolom. Sad će naučiti da političari samo donose probleme, ali  ih onda pod svaku cijenu izbjegavaju riješiti, zbog čega će njemu preostati samo, koliko toliko, štetu držati pod kontrolom. No, kako rekoše strani novinari nakon fantastične  utakmice u Krakovu gdje su naši dečki rasturili Poljake i izbacili Francuze - 'To mogu samo ludi Hrvati'.  U takvom slučaju ionako nikakva logika  ne pomaže. I zato, stay calm and govern on. Eto vas.