Hrvatska vojska ovih je dana dokazala da je spremna za sve izazove modernog ratovanja – osim za gnojnu anginu, piše Mario Klečak u novim Kronikama povijesnih stranputica.
Dok ministar obrane ponosno najavljuje ''najmoderniju vojsku u regiji'', sustav je herojski pao pred upaljenim grlom jednog ročnika. I tako je, nakon svih strateških planova, NATO standarda i vojnih prezentacija, operaciju spašavanja vojnika izvela mama iz Pule, privatnim autom. Mladić se razbolio na obuci u Slunju, a vojska je zaključila da je najbolje rješenje pozvat mamu. Čovjek bi pomislio da je riječ o ekskurziji osnovne škole, a ne o sustavu koji bi jednog dana trebao branit državu. Majčin komentar bio je prilično očit: ''Vojska mi uzme dijete za rat, a kad se razboli zove mene''. Ali ne treba biti prestrog; možda taj sustav zbrinjavanja dolazi u drugoj fazi modernizacije, odmah nakon nabave novih vunenih bječava i toplomjera.
Veterani, djedovi današnjih ročnika, savjetuju Ministarstvu da ustroji sustav obuke vojnika tako da vojska bolesnog ročnika vozi u bolnicu, a ne da mama mora bit dežurna od kuće! Još samo fali da roditeljima dostavom počnu slat robu na pranje, jer ako nema doktora, nema ni pralja, a ni perilica. A opet, možda su stari ratnici i malo staromodni. Današnja strategija očito računa na to da roditelji budu logistička podrška: mama vozi u bolnicu, tata donosi antibiotike, baka kuha juhu, jer vojska ipak nije za mamine maze.
Sva sreća, toplo je pa nema previše boleština. Možda obuke neće bit po hladnijim vremenima? Ili će MORH zaključit, da je u slučaju ratne ugroze tijekom zime, bolje proglasit stanku.
Papa Lav XIV. odlučio je da njegova prva enciklika bude posvećena umjetnoj inteligenciji, što je samo po sebi pohvalno. Dvije tisuće godina nakon rasprava o istočnom grijehu, spasenju i vječnom životu, Katolička crkva sada ulazi u bitku s algoritmima i digitalnim prorocima.
Neki to tumače epohalnim smislom za humor, a neki jedinim načinom za spašavanje ovozemaljskog života. A poslije ćemo spašavat duše i vječni život…..
Naime, Papa upozorava da umjetna inteligencija preuzima proizvodnju tekstova, glazbe i videa te ugrožava kreativne profesije. Drugim riječima, umjetnici se boje da će ih zamijeniti računala, baš ko što su se davno nekad kočijaši bojali automobila. Razlika je samo u tome što današnji algoritam može napisati pjesmu, nacrtati sliku i sastaviti politički govor bez potrebe za kavom, honorarom ili sindikatom. Posebno je zanimljiva Papina osuda korištenja umjetne inteligencije u ratovima. Njemu je jasno da je jako loša ideja prepustit strojevima odluku o životu i smrti. Čovječanstvo je, naime, stoljećima pokazivalo zavidnu sposobnost da se ubija i bez pomoći računala, pa nema potrebe da tehnologija dodatno unapređuje tu disciplinu. A još niti nemamo podatke može li robot bit još veći idiot od šefa neke agresivne države.
A onda dolazimo do Hrvatske, zemlje kojoj bi umjetna inteligencija mogla bit najveća prijetnja u Europi. Procjenjuje se da bi AI u nas mogo zamijeniti čak 300 tisuća ljudi u administraciji. Algoritam ne traži stranačku iskaznicu, nije potkupljiv, ne zapošljava rodbinu, ne ide na dvosatnu marendu i ne treba ga uhljebit u općinu od 800 stanovnika. A to je već ozbiljna prijetnja nacionalnoj tradiciji.
Naša Vlada zasad, koristeći samo prirodnu inteligenciju, iznova dokazuje da ekonomska znanost u Hrvatskoj ide korak ispred ostatka svijeta. Dok se drugi muče s dosadnim teorijama o kamatnim stopama, produktivnosti i tržištu, naši su stručnjaci pronašli revolucionaran lijek protiv inflacije – povećanje poreza. Tako će u sklopu novog "antiinflacijskog paketa" porasti paušalni porez za privatne iznajmljivače. Za običnog neukog čovjeka to zvuči otprilike ko da vatrogasci gase požar benzinom. Ali očito obični ljudi ne razumiju visoku ekonomiju. Stoga je ministar turizma, često citirani Vladin stručnjak Tonči Glavina, umirio zabrinute građane objašnjenjem da će iznajmljivači taj dodatni trošak ko od šale pokriti s "nekoliko odrađenih dana više". Genijalno. Kad vam poskupi struja, radite više, nađite neki dodatni poslić; skupljajte boce po kontejnerima, kad vam poskupi gorivo, ponudite babi u susjedstvu za male pare ošišat travnjak. Jer problem je zapravo u tome što ljudi premalo rade da bi podmirili sva poskupljenja koja su nužna za pobjedu nad vražjom inflacijom.
Zato čudi da među skoro 110 tisuća malih iznajmljivača nema empatije prema nastojanjima vlade da pobjedi inflaciju, nego ćurliću ko tukci uoči Božića. A zapravo ne razumiju genijalno objašnjenje Vlade da se sve to radi - zbog inflacije. Jer, ako država poveća porez, zašto iznajmljivač odma mora povećat cijenu smještaja da pokrije porez, pa gost mora plati više, pa cijene i inflacija porastu? I što će onda Vlada nego objavit novi paket mjera protiv inflacije koji neki nazivaju savršeni ekonomski perpetuum mobile? Jer, kad bi sutra ne'ko predložio da se cijene goriva sruše dodatnim porezom na benzinu, vjerojatno bi i to prošlo kao inovativna reforma. A politički gledano, poruka je još zanimljivija. Ako stanovnici Dalmacije i nakon ovakvih "antiinflacijskih" poteza ponovno nagrade iste autore glasom na izborima, onda će se potvrdit da je jedina stvar otpornija od inflacije – vjernost biračkog tijela. Za one koji znaju da mi povijesno nismo Dalmacija; slična sudbina i nas čeka. Dapače, naš gradonačelnik je uvjerenja da je svako kratkoročno iznajmljivanje gospodarska djelatnost, pa bi zato trebalo uvesti porez na dobit, a ukinuti plaćanje paušala! Ne'ko mu je preko društvenih mreža predložio kako njegovim reformatorima preostaje samo jedan instrument; sve apartmane nacionalizirat, pa radničkoj klasi, našoj i gastarbajterskoj, podijelit stanove i svi problemi - riješeni.
A veliki demokratski reformator premijer Plenković, najavio je mogućnost povećanja broja saborskih zastupnika koje bira - dijaspora. Naravno, sve u duhu pravednosti i jednakosti, a činjenica da dijaspora već desetljećima uglavnom glasa za HDZ, potpuno je slučajna. Prema sadašnjem sustavu, hrvatski državljani bez prebivališta u Hrvatskoj biraju tri zastupnika. Premijer smatra da je to premalo za oko milijun ljudi koji žive izvan granica države. Doduše, na posljednjim izborima glasalo ih je nešto više od 41 tisuće, što je manje od pet posto. Ali broj aktivnih birača očito - nije važan. Posebno je zanimljiva rasprava o tome tko je zapravo dijaspora. Mnogi Hrvati koji su posljednjih desetljeća odselili tvrde da oni nisu HDZ-ova utvrda, nego upravo suprotno – da su zbog HDZ-a i postali dijaspora.
Još zabavnije postaje kad se spomenu Hrvati u Bosni i Hercegovini. Jedni tvrde da su dijaspora, drugi da su konstitutivni narod države BiH. Sportskom terminologijom to zvuči ko da ne'ko legalno igra za Dinamo i Hajduk u istoj utakmici, pa uredno prima premije od oba kluba.
A iz oporbe postavljaju jednostavno pitanje: zašto bi o porezima, školama, bolnicama i cestama, odlučivali ljudi koji žive tisućama kilometara dalje i porez plaćaju nekoj drugoj državi? A jedino zajedničko nam je što idemo u - istu crkvu.
