Nova pravila, koja stupaju s prvim danom nove godine, u startu su skuplja i tehnički drugačija. Nitko se nije potrudio objasniti što i zašto se mijenja pa je, već uobičajeno, krenula panika i trka s vremenom. Zbog manje povoljne prodaje viškova struje u mrežu, kućanstva će morati investirati u baterijske sustave kako bi solar ostao isplativ. To podiže početnu investiciju za nekih 30 do 50 posto. Generalno, takav sustav donosi potpunu samodostatnost. Ipak, najveći pad interesa mogao bi se dogoditi kod srednje klase vlasnika kuća koji nisu uspjeli ući u sustav do kraja 2025. godine jer nemaju dovoljno ušteđevine za skuplji sustav s baterijama. Kako bi se spriječila potpuna stagnacija, očekuje se da će država od 2026. godine morati povećati subvencioniranje. Hoće li doista, o tome pojma nemamo, kako je i red i u skladu s običajima hrvatskih političara. Možda jednog dana i oni nauče kako veliko nepovjerenje, koje u vlastitu državu imaju Hrvati, ima veze i s njihovim pravovremenim i transparentnim informiranjem. No, o tom potom.  

Godina koja nam odlazi nije baš bila godina za pamćenje po jako dobrom. Obilježena je groznim ratom u Ukrajini, koji ulazi u četvrtu godinu i strašnim ubijanjem i glađu djece u Gazi.  Doduše, Trump je po dolasku u Bijelu kuću obećao zaustaviti rat u Ukrajini za dva tjedna, ali poslije je zaboravio. Generalno, on je taj koji određuje dinamiku događanja, ovisno o tome kakve volje se probudi ujutro uz velike simpatije, pa i divljenje koje osjeća prema Putinu. Europa samo cupka za Trumpom i tu i tamo se dosjeti kako bi i sama mogla postati faktor. Ne zato što želi i ima kapaciteta, nego zato što ih Trump, ili ignorira ili ih stavlja na skalin niže od Bangladeša. Onda se brzinski sastanu kako bi se dogovorili kako dalje. Ali se ne mogu ni oko čega dogovoriti, osim kako će se opet sastati na novom setu dogovaranja. Kako stvari stoje, dosad im je najjači domet neodvojivi poklopac na plastičnim bocama. Jer to je građanima ipak prioritet pa možemo biti zadovoljni.

U nas je pak to bila godina ogromne inflacije, poskupljenja svega redom na dnevnoj bazi. Po svemu, teško će bolje biti u idućoj. Ipak, Vlada misli potpuno drugačije i naš je Plenki jako zadovoljan. Poput njega, i umirovljenici mogu biti zadovoljni. Štoviše, oduševljeno će primiti godišnji dodatak u visini: 'godina staža puta šest eura'. Lova do krova! Kad pomisliš kako su im umjesto toga mogli ponuditi 'slobodne dane', ispada kako su super prošli. Što se umirovljenika tiče, u njih je ionako pomirenost s onim 'daj što daš' ili 'bolje išta nego ništa'. Za razliku od 'penzića', saborski zastupnici su otišli na plaćene 'slobodne dane'. Kraj ovogodišnjeg zasjedanja obilježila je krika o 'Bačićevim zakonima'. Pri tom nitko nije temeljito proučio i ponudio suvislu i argumentiranu raspravu. Samo paušalne ocjene i galamu. Čini se da bi im dobro došla Viki. Kako god, i od toga se treba odmoriti pa su pošli na odmor.  

Za to vrijeme je blagdanska euforija potpuno  preuzela Hrvate. Svi jure i kupuju u totalnom bunilu. Kupuje se sve. I ono što treba, i što ne treba. Pošta je zatrpana paketima za koje se stoji u višesatnim redovima, kako bi se dočepali onog  naručenog. Pokloni za najdraže ili kalupi za kolače, sve je baš našlo svoje ushićene kupce. Dostavne službe ne javljaju se na telefon, ne stižu u zakazanim terminima i svi su snervani. Neću sad o tome kako parkiraju sa sva četiri nasred cest pa ti čekaj da obavi dostavu. Ma nema veze, ionako su gužve i bolje je ne ići autom nego, kako nam je omogućio Tomašević, biciklom. Uopće ne znam što je tim Zagrepčanima jer totalno ignoriraju bajkove postavljene diljem grada. Nije lako gradonačelniku Tomaševiću s tako neosviještenim građanima, koji nikako ne žele biti Skandinavci. Na zagrebačkom Dolcu, točnije ispred ulaza u zatvoreni dio Dolca koji je sad nova destinacija zelenog dijela ove tržnice, kilo svježeg kupusa za salatu platit ćete 4 eura. Moglo bi bit da ga je žena nosila pod kišom granata pa je to još i jeftino. Bakalar je između 70 i 90 eura. Isti taj bakalar u Italiji košta 53 eura. Kud sad vragu juriti u Italiju? S TV ekrana nas bombardiraju fenomenalnim ponudama za gadgete svih vrsta. Klinci točno znaju kakav mobitel žele i nema šanse uvaliti nešto drugo. Nema veze , može i na rate. Sjeća li se itko više koji je smisao blagdana pred nama? Božić je postao samo još jedan nastavak konzumerizma koji je započeo s 'crnim petkom'!

Konzumerizam je preplavio sve, od najmlađih do onih starijih. Peglaju se kartice, troši se kao da sutra ne postoji. Prema procijeni sindikata, blagdanska košarica, a tu govorimo o onom osnovnom, ove će godine koštati za trideset posto više. Ministar Šušnjar je uvjeren kako će koštati isto kao i lani. Ali dobro, on je baš u slavlju jer je četvrti put postao otac, pa ne može se valjda baviti cijenama. Da nam nema ministara iz DP-a, demografska obnova ne bi imala nikakve šanse. Čestitke ministru! Barem nešto je odradio kako Bog zapovijeda. Ipak, Božić je vrijeme za posvećivanje sebi i svojim dragima, nemojte si to oduzimati zbog stresa i jurnjave. Dajte ono najbolje što imate - ljubav, toplinu doma i pomaganje potrebitima. Svima nam je neophodno vraćanje smislu Božića jer to je ono najljepše što nam ispuni srce. I svima nam je jako, jako potrebno. Sretan vam Božić i sretna i berićetna Nova. Imajte se lijepo. Eto vas.