U IME LAŽNOG MORALA 2. Dajte sina u nogometaše da ne bude peder
-Ne!!! Zaboravi doktora! Upisat ćemo ga na nogomet. -Kakav sad nogomet? -Nogomet, nego što. Reci, kad si čula za nogometaša pedera? -Pa ne mogu se sjetiti. -Ne možeš se sjetiti zato jer ih nema.
Ako napišeš par riječi u favor LGBT zajednice ili progovoriš protiv Crkve, izneseš drugačije mišljenje od dogmatičnih, odmah te okarakteriziraju kao agresivnog aktivista koji širi sada popularnu netrpeljivost prema katolicima. Pripišu ti pripadnost isto tako agresivnom crveno-homićkom lobiju koji napaćenom hrvatskom narodu želi nametnuti zapadnjačku dekadenciju. Kada se pozoveš na papu Franja, onda si opet kriv jer populistički prenosiš njegove stavove i izjave.
Nakon što smo mjesecima gutali govna o starom udbašu Perkoviću, zatim stavljali da bi skidali, pa vraćali da bi iznova lomili dvojezične table u Vukovaru, u studenom će neminovno u žiži interesa javnosti biti diskriminatorni refrerendum udruge 'U ime obitelji'. U prosincu ćemo na puku semantiku iz državne blagajne spiskati 50 milijuna kuna.
Istovremeno, ministar Arsen Bauk najavljuje Zakon o životnom partnerstvu koji će u proceduru do kraja godine. Partneri u istospolnim zajednicama prema ovom zakonu imat će sva prava koja ostvaruju i heteroseksualni parovi u bračnim zajednicama, uz iznimku što im se neće dozvoliti posvajanje djece. To je za Hrvatsku još uvijek veliki zalogaj. No, osigurat će im se sva druga materijalna prava, a u zajedništvo će stupati na svečani način, najavio je Bauk. To znači i dodatni vjetar u krila ekonomiji. Rađa se jedno novo tržište za agencije koje se bave organiziranjem vjenčanja, fotografe, svadbene bendove, d.j.-e, cvjećare, hotele, restorane....
Adam je prvi počeo
Čega se zapravo boji Željka Markić i njeni križari pravednici? Što bi se dogodilo kada bi istospolnim parovima dozvolili usvajanje djece? Ne bi li oni bili jedanko dobri roditelji i svojoj djeci pružali istu količinu ljubavi i skrbi? Bilo bi malo zbrke u vrtićima i školama, ali i to bismo brzo prevladali.
-Dušo, tatu ti vidim, a mama nije stigla?
-Učiteljice, mama je ovaj gospodin odmah do njega.
-Opa mišu, pa imaš zgodnu 'mamicu', šteta je što igra za drugi tim.
Ta djeca bi jedine traume mogla imati od društva koje ne bi bilo spremno prihvatiti da Marko ili Lana nemaju mamu i tatu, nego dvije mame, tate ili roditelja 1 i roditelja 2.
Nije li homoseksualizam star koliko i čovječanstvo? Adam je uzeo jabuku od Eve. No, kada je skužio da ga je Eva zajebala, odlučio je igrati pametnije. Kada mu je sljedeći put došla čvrsto je odlučio da više neće grlom u jagode. Umjesto Evine jabučice uzeo je bananu u Mateja.
-Bog s tobom, Adame. Jabuka?
-Ne gnjavi Evo, nisam ti od voća danas.
-Ma uzmi budalice, krasne su.
-Ne moraš se trudit Evo, već sam odbio Avu. Maloprije mi je pokušala uvalit neke crvljive jabučetine. A i te tvoje mi se čine pomalo prezrele.
-Ne budi budalast. Zmija mi ih je dala. Baš su sočne i slatke. Tko zna gdje ih je ta droljetina nabavila.
Nevoljko, Adam ipak uzme i zagrize. Ostalo je u Bibliji. No, evo što tamo ne stoji.
Par dana nakon što se prašina slegla evo Eve opet, ovaj put s jagodama. Za njom stiže i Matej s bananama. Adam se kratko zamisli pa ipak posegne za Matejovom bananom.
Istinita priča. Garant.
Što to brak zapravo predstavlja, je li zaista garancija za poštovanje, ljubav? Statistika govori porazno. Broj vjenčanih i razvedenih parova u siječnju ove godine gotovo se izjednačio: sklopljeno je tek 669 brakova, a pravomoćno su okončana čak 602 razvoda. Mora da je to zavjera pedersko-lezbijsko-transseksualna. Odu ljudi u pedere i lezbe.
Obitelj jedna, nas dvoje, djece 0
U braku sam preko 10 godina. Dodajem tome još šest godina prebračne zajednice. Kada smo supruga i ja počeli živjeti zajedno tu negdje sam se prestao ispovijedati. Postalo mi je naporno. Naime, trebao bih svaki put izraziti kajanje što konzumiramo našu ljubav. Nije dolazilo u obzir.
Nekoliko godina nakon što smo izravnali stvar pred Bogom i stupili u bračni odnos u stan nam dolazi svećenik u redovni božićni blagoslov. Vidim odmah s vrata da je blago iznenađen. Okreće se oko sebe, ne vidi okićen bor. Osim nekog skromnog aranžmana na stolu u trpezariji i božničnog filma, ako je TV bio upaljen, ne bi čovjek ni rekao da je u Ipšića blagdansko vrijeme.
Mora da je promislio: 'Jeboga opet sam upao u krivi stan, moram počet više pazit'. No, ipak ne kaže to.
-'Jesmo li svi tu?', pita umjesto, nadajući se valjda da ćemo mi sada reći: 'Nismo!' i otvoriti vrata sobe iz koje će istrčati čopor dječice razdragane što vide svećenika. Ako takve ima.
-'Jesmo, malo nas je al' smo tvrdi likovi', rekao bih mu najradije, ali ipak ne kažem. Kažem nešto kao nismo još, ali hoćemo, dat ćemo već naš doprinos jačanju demografskih procesa. Nije zadovoljan. Pita nas gdje nam je soba i može li je vidjeti. Zanimalo ga je ima li mjesta za kolijevku i je li krevet na pravom mjestu. Puštamo ga unutra. Skida ručni sat koji se u njegovoj ruci u trenu pretvara u visak. Počne s njime mlatarati preko kreveta, pa prema ormaru, pa opet nasuprot prema ormariću s TV-om. Napravi par đireva, sat se ponaša normalno, nema trzaja ni egzorcističke trešnje. Nitko nije počeo govoriti starim grčkim ni ništa slično. -'Sve je u redu', kaže i stavlja sat nazad na ruku. Da me pitao rekao bih mu i sam da je sve u redu.
Izmoli on svoje. Mi ga u stopu pratimo, mumljamo očenaš i sve redom. Onda on prsne svetu vodicu od koje ostaju fleke po laminatu, mi mu tisnemo kuvertu, kao što je običaj. Mali od limuzine je pokupi i spremi u torbu. On nama tisne najljepnicu protiv uroka. Ona gdje lijepo piše datum proizvodnje i rok upotrebe.
Izdržao sam do idućeg popisa stanovništva.
Kako je počelo, ako ovi nastave lupat po referendumima koji nam ne daju naprijed, a pod uvjetom da se odlučimo ne imati djecu, možda nam oduzmu pravo da svoju zajednicu zovemo brakom. Zato sam protiv.
Dajte sina u nogometaše
'Ja sebi ne mogu dopustiti da budem homoseksualac, ne mogu dopustiti ni da moj sin bude takav' (Otto Barić, 2002.)
'Radio sam u nekoliko momčadi i spreman sam zakleti se da u njima nije bilo homoseksualaca' (Luciano Moggi, 2008.)
'Ni u mojoj reprezentaciji ne bi bilo mjesta za homoseksualce! Ne mogu zamisliti takvog tipa da ide glavom na kopačku, više ih zamišljam kao baletane, tekstopisce ili novinare' (Zdravko Mamić, 2010.)
Ni 'Rodija se sin' se više ne pjeva s istim žarom i veseljem. Jer, što ako....Homofobija je infiltrirana u sve pore našeg društva. Strah od drugačijeg je razumljiv, ali ne i opravdan. Najveća je sramota ako su sin ili kćer gay. Manja je gnjavaža ako se drogiraju, ako ukradu, pronevjere ili izvlače novac iz državne tvrtke. Samo da ne igraju za drugi tim, da nisu na krivoj strani, da ne cuclaju frulicu ili pušu u mandolinu. Gdje ćeš veće stramote.
-Sin nam je peder. Sad je priznao.
-Božeeee, zašto baš naš? Statistiku ti jebem, pa glasao sam DA na onom usranom referendumu. Ne može bit. Ma jesi sigurna?
-Što ja imam bit sigurna? Eno ti ga u sobi, sve viče: Mama, ne mogu više, ja sam peder! I susjedi su ga već sigurno čuli.
-Jesi li ti znala za ovo?
-Nisam, kunem ti se. Gdje bi znala? Oooo, Bože!
-Ubit ću ga! Da se nije mogao suzdržati od tog pederisanja možda bi se i izvukao.
-Mislim da ti to ne ide tako. Nije ti to ko onaj vic što ga stalno pričaš.
-Sranje. Što ćemo sad?
-Što mene gledaš. Ti si završio fakultet. Smisli nešto.
-Eh, jebi ga sad ženo. Završio sam ekonomiju u Mostaru, taj ispit nismo imali. Da sam znao da će nas ovo zadesit upisao bih nešto drugo.
-A da ga vodimo u doktora!?
-Odlično, reci mu da se obuče. Idemo iz ovih stopa. Gdje su mi ključevi?
-Čekaj, ali u kojeg? Opće prakse, psihijatra, uho-grlo-nos, proktologa, kirurga...?
-Ne!!! Zaboravi doktora! Upisat ćemo ga na nogomet.
-Kakav sad nogomet?
-Nogomet, nego što. Reci, kad si čula za nogometaša pedera?
-Pa ne mogu se sjetiti.
-Ne možeš se sjetiti zato jer ih nema.
-Jesi siguran? Nekako mi nije za nogomet. A tenis?
-Aaaa, ne znam oni su mi malo sumnjivi u onim hlaćicama.
-Rukomet? Odbojka?
-Ma je li, hoćeš ti da mu bude bolje ili da se još više propederiše.
-A dobro onda. Idem mu reći da se spremi. A ti odi u dućan i kupi mu neku majicu i šorc. Znaš kakav je i da neće u bilo čemu iz kuće, a kamoli na teren.
-Ok. Nađemo se kod auta.
-Sveti Ante, samo da ovo upali!
-Nogomet ženo, nogomet!
Petar Ipšić
U IME LAŽNOG MORALA Zašto se 750 tisuća Hrvata toliko boji lezbi i pedera?