Ne morate biti meteorolog da shvatite da ovih dana 'dere' južina u našem Gradu. Kad okrene na jugo, iz mišje rupe izlaze svakakvi i laju i na jugo i na sve što im se prethodno nađe na putu. 

Pročelnik Dinko Mirić nije čovjek od kiše i juga, ali je jučer i on lajao. Kada kiša pada, otežano se radi, a gle čuda nešto se i radi u ovom našem Grad. A izbora nema na vidiku. Istina, nadoknađuju se radovi koji se nisu okončali u svibnju lanjske godine, a ljudi su tek počeli zaboravljati onaj 'zbandani' mikroasfalt što je dušu dao za razbiti glavu i pasti s motora.

No, nije pročelnik Dinko Mirić junak ove priče. Danas su sve događaje zasjenili momci iz 5. D. Jedan je iz gimnazije, drugi s fakulteta, a treći na svom radnom mjestu u Županiji smišlja uspavanke koje recitira na Gradskom vijeću. Zajedničke su im tri stvari; nisu obožavatelji Pera Vićana, oporbeni su vijećnici u Gradskom vijeću te u životu nisu podigli ništa teže od ožice. 

Jesu li relevantni zboriti o svemu što im padne na pamet?

Jesu, dakako. Recimo, oni su osjećaju kao prvi pozvani prozivati Pera Vićana i onoga tko ga je zvao da jede na večeri od Kandelore, i to s visokim uzvanicima. Brinu se oni o tome što bi se dogodilo da ne daj Bože Pero poludi i eventualno uhvati kojeg s Markovog trga za vrat. Oporbeni vijećnici se brinu za zdravlje političara iz pozicije, pa na taj način mjere kalorije Peru Vićanu. Jer on je kao pravomoćno osuđeni političar pristupio u društvo ljudi moralne kategorije.

Nije poznato je li cijenjeno društvo s današnje konferencije za medije inače bdije nad sjedištem društva Dubrovačko Primorje popularno zvanog 'Baraka', s prevencijom u slučaju da koji visoki uzvanik samoinicijativno ne dođe u posjet osuđenom Vićanu. Recimo, ne daj Bože da čelnik oporbe Karamarko dođe u Baraku, Bupić, Gjaja i Miošić odmah bi poput živog štita stali ispred Toma i Pera da to zaustave.

Novinari naše redakcije pitali bi se jesu li snage raspoređene ispred Perove tvrtke, ali gle čuda,  nisu bili tamo, jer ovo društvo nije pozvalo one medije koji nemaju neko mišljenje o njima.

Zoran Milanović dva puta poželio počiniti samoubojstvo krovatom

E sad, pitanje od milijun kuna. Zašto Milanović nije imao krovatu? Zato što ga je gradonačelnik u dolasku na sjednicu Gradskog vijeća brifirao o zidinama. Potom je govorio o stanju u proračunu. Obzirom je Vlahušić iznio pozitivne financijske rezultate, Milanović je, shvativši da se radi o stostruko boljem stanju od onog u kojem se generalno Država nalazi, odlučio je posegnuti za krovatom i objesiti se na prvi feral.

U zadnji trenutak spriječili su ga gradonačelnik i zaštitari. Kad se smirio i nastavio hodati prema Kazalištu, upitao je kako se zove oporba u vijeću. Onda je Vlahušić počeo nabrajati…Igor Miošić, Ivo Gjaja, Matko Bupić,…i onda kada je premijer čuo ta tri imena, prije nego što je Andro stigao do Vigjena, Zoran je strgnuo krovatu i krenuo inicijativno tražiti stup da sebi presudi.

Doš'o Srbin sa čiriličnom mašinom i onda se vratio u Srbiju odakle je doš'o

I onda se pitaju drugovi po nevolji i vijećnici Grada Dubrovnika zašto nije pravilnikom definirano da na Kandeloru ne može ići nitko tko je na referendumu bio ZA gradnju na Srđu. Jedino se nisu mogli dogovoriti bi li na večeru od Kandelore mogli ući oni koji su na referendumu za brak bili ZA ili PROTIV. Tu se nekako nisu mogli dogovoriti jer je Bupić protiv  pedera, Gjaja protiv Srba, a Miošić je ionako protiv svega.

Bupiću su pred očima svi radnici tvornice Boja i Lakova bili pederi onda kada im se kao član Nadzornog odbora naplatio 'preko reda' za uspješno nadziranje propadanja tvornice. Miošić je dan danas ljut ko pas što građani nisu doživjeli referendum kao 'biti ili ne biti' inicijative Srđ je Grad i što su ti građani nahvao, kad je bilo najvažnije, pobrkali datume i umjesto na birališta otišli u prirodu. 

Županijski radnik broj jedan Gjaja je zaboravio kako je bio liberalan i 1992. godine kada je otjerao tajnika Dinka Mirića, dvanaest drugih djelatnika i jednog Srbina iz Općinskog fonda za stambeno i komunalno gospodarstvo Općine Dubrovnik koji je imao pisaću mašinu s ćiriličnim pismom.

I jesu li to relevantni ljudi za komentiranje opće društvene situacije? Jesu. Jedan se brine za pedere, drugi broji krvna zrnca, treći broji kalorije Pera Vićana. U životu što su najteže podigli je ožica – mala.