Danas svi koji prate razne lokalne ili nacionalne portale bili su kuriozni viđet kakva je reakcija naroda. I, evo ovaj tekst pišem danas, 24. siječnja, oko podne i već je Porezna uprava objavila da je danas izdano oko 47 posto manje fiskaliziranih računa u odnosu na druge obične dane. Dakle, može se rijet da je akcija, barem dosad, uspjela.

Već čitamo da se spremaju nove akcije, već od sljedeće setemane. U toj bi se novoj akciji „kažnjavali“ najskuplji prodajni lanci, ali ne po jedan dan nego po cijelu jednu setemanu.

Ja sam se osobno pridružio današnjem bojkotu iako nisam siguran koliko će rezultati ove akcije dovesti do ekonomske štete trgovcima. Jer, svatko od nas je sve što mu treba kupio već jučer. Ili će kupit sutra. Tako da će trgovci, najvjerojatnije, kad „podvuču crtu“ na kraju siječnja opet bit na istome.

Onda je sasvim legitimno da me pitate zašto sam se pridružio bojkotu. Iz jednog jednostavnog razloga – jer mislim da ovaj narod treba poslat poruku. Poruku da je dosta da ga se dere kao ovcu. Ovaj bojkot je, barem za mene, poruka svima onima koji narod drže za „stoku sitnog zuba“, „marvu“ koju se može derat kako kome padne na pamet. Dobro će tim svim „deratorima“ doć ova poruka da postanu obazrivi, da ničija nije gorjela do zore, da narod može i drugačije.

Kad se vratim unazad do stvaranja hrvatske države malo je bilo situacija da je hrvatski narod jasno i skoro jednoglasno pokazao što misli. Mi smo ipak narod koji više voli, na kafi ili uz bevandu, žugat protiv ovoga ili onoga, ali nismo baš (recimo kao Francuzi) izać na ulicu i pokazat zube. Najviše što se dosad od našega naroda moglo očekivat je da pojedinac sjedne za kompjutor i da piše mrzovoljne komentare na razne članke po portalima. Naš je narod pokazao skoro jednoglasnu odlučnost kad smo se očitovali želimo li samostalnu državu. Pa onda, kad se masovno ustalo na obranu Domovine. Bili smo jednodušno masovni i kad je trebalo dočekat naše sjajne sportaše nakon što su nam osvjetlali obraz na brojnim svjetskim prvenstvima i olimpijadama. Čak je i Baby Lasagna doživio masovni zagrebački doček nakon lanjske Eurovizije.

Što se to dogodilo zadnjih mjesec dana? A, nešto očito jest i izgleda mi da je priličnom broju ljudi „dogorjelo“ i da su očito postali spremni slati teške poruke svima koji ih, na svakom koraku, „deru“. U II. krugu izbora za predsjednika Republike su građani skoro plebiscitarno poslali poruku Vladi da im je dosta. Sad građani takvu poruku šalju i trgovcima.

Kao što je izabrani predsjednik sam u izbornoj noći rekao: „Nitko od nas nema 75%!“ iako ih je osvojio. Jasno je svakome tko vidi malo dalje od nosa da je ogroman broj glasova bio protestne naravi. Jer, ne zaboravimo da običan čovjek osjeća da na njegov takujin ne „napadaju“ samo trgovci nego i vlasti. Pogledajte usporedne podatke koliko je poreza lani naplaćeno od građana. Radi se o iznosima koji su dva do tri puta veći nego prethodne godine. Naplaćeni porez se koristi za 70% povećanje plaćanja u javnom sektoru i za dodjele raznih novčanih pomoći onim udrugama i organizacijama koje su bliske vlasti. A, narod bi htio da mu se što više nametnika skine sa grbače. Da se smanje porezi i marže.

Zato je pravo pitanje tko bi se sve trebao zabrinut zbog današnje, očito uspješnog, bojkota trgovaca zbog pretjeranih cijena. Da li bi se narod slično postavio i u slučaju bojkota protiv vlasti? To nije pitanje za mene ili za Vas. To je pitanje za one koji su na vlasti kad budu donosili odluke o novim porezima, umjesto odluka da se sva davanja smanje.

Dubrovačko njorgalo

PRENESENO S INTERNET STRANICE www.njorgalodu.com, uz suglasnost autora