Sv. Vlaho dohodi da nam pamet prosvijetli

Iako bi pesimisti rekli da su svi običaji davno otišli iz Dubrovnika, činjenice pokazuju da se Dubrovnik ipak nije odrekao svoga parca, blagdana Sv. Vlaha. Lijepo je zimi vidjeti pun Stradun, pa makar i samo jednom prilikom. Zanimljivo je vidjeti da sve više i više mladih roditelja svoju djecu oblače u zavičajne nošnje. Očuvanje identiteta trebo bi nam svakako biti jedan od prioriteta u budućnosti. 

Ministar turizma o naknadama za turističke autobuse

Upravo to očuvanje identiteta i donošenje odluka koje su od krucijalne važnosti za budućnost stanovnika Grada bi trebalo biti prevaga u prosudbi tko je u pravu - ministar turizma Ostojić ili gradonačelnik Vlahušić. Jedan je protiv uvođenja bilo kakvih novih nameta u Bajsovoj maniri da na račun nevolje Grčke, Tunisa i Španjolske obara hrvatske rekorde, a drugi želi građanima kompenzirati kaznu da živimo u najskupljem gradu u Hrvatskoj. Jedan želi da živimo neovisni o centraliziranoj državi i naplatimo ono što su Dubrovčani stotinama godina branili i opirali se raznim carstvima, europskim silama i diktaturama, a sa velikom cijenom – svojom krvlju, a drugi želi manipulirati prostorom za račun i u korist Zagreba.

Ako ministar Ostojić želi ukinuti namete, neka ukine turističku pristojbu, no u korist Grada. Umjesto subvencijama čarter letova, neka subvencionira građane na čijim leđima se slamaju milijuni turista čiji komunalni nered plaćaju svi koji ne bi trebali, a ne plaćaju ga oni koji su ga stvorili.

Investitori su zlo

Kroz Dnevnik hrvatske dalekovidnice je danas prošla fraza da Hrvati mrze investitore. Napokon je netko dotaknuo srž problema. Susjed Hotela Gruž mrzi investitora, Grad Dubrovnik koji u tom objektu želi izgraditi dom umirovljenika. Radi svega se koči jedan hvale vrijedan projekt gradske vlasti, a kako stvari stoje, isti će se morati reducirati, pa će novi dom umirovljenika izgubiti značajan broj soba.

Na dubrovačkim i nacionalnim portalima ne može proteći neki članak, a da se Ivana Kusalića ne etiketira kao zlikovca, a Maju Frenkel kao zlo koje je obavilo Dubrovnik. Da su kojim slučajem aktivisti protiv te investicije i da žive na jaslama Grada, onda bi bili osobe godine te bi bili kandidati za Grada Dubrovnika za životno djelo. Da odu gore i na onaj kršni kamenjar iskrcaju milijardu eura i odu, proglasili bi ih legendama, važniji bi bili nego Marin Držić kojeg smo isto istjerali. Nije neka usporedba, ali napravili bi mi to i s važnijim ljudima.

Referendum

I tu smo posebni. Svaka čast aktivistima, i onima koji su za referendum, ali i onima koji su protiv referenduma, a ipak su potpisali. Pokazali su da poštuju svoje građane i da će sukladno tome provoditi volju naroda. U ovome dijelu možemo biti ponosni na Đura Capora i inicijativu Srđ je naš. Napravili su nešto što nitko osim njih nije uspio u Hrvatskoj.

Nikša Klečak / Dubrovački Dnevnik