Dubravka Šuica uputila je priopćenje o priopćenju. Oleg Valjalo kaže: 'Laže, ja sam prvi poslao to priopćenje, i to dvaput'. To je samo jedna pojednostavljena verzija, istina majušnog, sukoba od prije nekoliko mjeseci između europarlamentarca Olega Valjala i europarlamentarke Dubravke Šuice oko, za puk najjužnije hrvatske županije, pitanja svih pitanja: 'Tko je prvi Europsku komisiju pitao za stav oko gradnje Pelješkog mosta?'

Istina, Valjalo je to pitanje uputio prvi, stoji to uredno zapisano na njegovoj stranici parlamentarnih aktivnosti. Ali, Šuica, iako je pitala druga, prva je o tome poslala priopćenje. Gdje će to ona biti druga? Kada se Valjalo pobunio, ustrajala je na činjenici da je on europarlamentarac, a ona europarlamentarka. Bitna razlika! Nisu svih njih dvanaest hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu. Ma ke. Šuica se hvata za rodnu podjelu. On ima pišu, ona šišu. Kao da su oboje pitali mogu li na zahod.

Nešto kasnije su usuglasili stavove, zatomili nesuglasice tko je bio prvi. Pa nije to nama bitno, shvatili su. U bistrou 'Desno' pokupili su Ružu Tomašić i zajedno zaskočili europskog povjerenika za regionalnu politiku Johannesa Hahna. -'Dosta zajebancije Johnny, Pelješki most mora ići', rekli su mu. Dodali su: 'Ne pakirati Hrvatskoj!' Osjetivši kolikom gorljivošću Hrvati brinu za interese svojih sunarodnjaka, Hahn je ustukno. Platili su mu piće. Džaba.

Da vam budem potpuno iskren, već mi je nekako svejedno hoće li ga graditi ili ne. Razmišljam da je taj most već odavno financiran. Financirali su Boga Isusa iz njega. Samo što kad je nešto u Hrvatskoj financirano to uvijek ne implicira da je i realizirano. U ovom slučaju upravo obratno. Siguran sam da ni čuveni američki ekonomist Milton Friedman ne bi znao iz tog složenog međuodnosa izraditi krivulju. Što više para spiskaš to se manje napravi. Ako ništa, bar je nekoliko otvaranja radova uspješno realizirano. Sanader je vikao: 'Kad završimo ovaj nećemo stati, odmah gradimo drugi do Korčule'. Bio je valjda žrtva prevelikih ambicija. Sve su nam htjeli premostiti, a premostili su nam samo majku. S lijevom rukom na takuinu.

Toliko se o tom mostu govori posljednjih godina. Čak su i performanse o njemu napravili. Javljaju se i oni koji se o njemu pomodno referiraju kao Europskom mostu. Oni koji su ga sjebali sada viču: 'To je nacionalni prioritet'. Ovima drugima je malo porez na budale, malo su pro-most, pa su neodlučni, pa onda treba pitat Europsku komisiju. Da, oni će najbolje znat. Ključno pitanje je ipak: 'Gdje su pare?'

Angažirana konztultantska tvrtka se nećka. Studija samo što nije. Ali više nije nego jest. Toliko mi je zlo od toga mosta da ga više i ne želim. Da, javno kažem - protiv sam mosta kako ga god vi zvali. Kad nešto toliko dugo čekaš obično se razočaraš. U glazbenom riječniku to se zove 'Chinese Democracy sindrom'. Uostalom, kontam da kada ga i izgrade više nećemo ni voziti automobile, vjerojatno nećemo više biti ni u istoj državi. Otopit će se ledenjaci. Američka predsjednica bit će Angelina Jolie. Pitbull će snimit jazz album, a Jakov Sedlar dobar film. Sanader će izaći iz zatvora. Uzet će državne poticaje i otvorit mljekaru da i dalje može musti. Zgazit će nas plimski val. Garant. Možda.

No, vratimo se malo našim junacima. Pardon, junakinji i junaku. Kada sada pogledate njihove zastupničke web stranice jasno je da Šuica 'šiša' Valjala po realizaciji. Ima više govora i pitanja. Pet pitanja, pet govora. Valjalo je malo posustao u drugoj četvrtini. Ukupno je 'zabio' dva govora i dva pitanja. Osim mosta, pitao je i o mogućim sankcijama Hrvatskoj zbog nepoštivanja Europskog uhidbenog naloga. Šuica je pitala Komisiju o nezaposlenosti mladih i programima Europske unije usmjerenim na financiranje zapošljavanja mladih. Apelirala je i da Komisija pomogne Hrvatskoj riješiti se smetnji talijanskih odašiljača. 

Dubravka Šuica danas je u Dubrovniku otvorila svoj ured. Isti onaj za koji izjavila: 'Moj ured još nije otvoren, ali on već radi'. Zamislite da to kaže neki poduzetnik. Ali dobro, Šuica je svoj ured bar otvorila u Dubrovniku. Valjalo ju je opet preduhitrio, ali je odlučio biti bliže oltaru pa je ured smjestio na Iblerovom trgu u Zagrebu. Onda je medijima uputio priopćenje kojim sve građane Hrvatske, a valjda i svoje Dubrovčane zove na otvorenje. Bit će domjenak, a dat će Valjalo i svoj osvrt na neku knjigu, ili studiju, zaboravio sam. Ljudi su jedva dočekali. Bolje slušat Valjala kako čita nego gledat film sa Stevenom Segalom.

Uistinu, tih dana čovjek nije mogao dobiti rezervacije nacionalnog avioprijevoznika. A da, kako će drugačije do Zagreba? Mostom ne mogu. Zbog prodanih karata Croatia Airlines odustala je od restrukturiranja. Skinuli su se državne sise. Vratili su čak i ukinuti let za Frankfurt. Ljudi su pohrlili u Zagreb vidjeti to čudo od ureda. Kažu da kad su blagdani čak svijetli u mraku. Vrhunski je opremljen, ima i onaj brzi internet, a kada se dopotežete do gore, dočekat će vas Valjalova asistentica. Jer on je u Bruxellesu, ili Strasbourgu. No, možete njoj slobodno reći što vas muči. Ona će to zapisati na post-it. On će onda složiti pitanje, postaviti ga Komisiji i o tome naravno poslati priopćenje medijima. Evo, ja pitao.

Ista stvar je i sa Šuičinim uredom. Samo što je manji ekonomski rizik otići njoj u posjetu. Ako je nema tamo, uvijek se možete zaletiti u Talira na kavu. Čekaj, zapravo ne možete.

Petar Ipšić