Međutim ne, blokade za nacionaliziranu imovinu, ali i napuhan proračun doveli su je do stanja da od najveće brodarske kuće Atlantske Plovidbe, posuđuju novac za plaće.

Piše: Nikša Klečak

Zima prije tog proljeća bila je također „vrela“. Veći dio starijih SDP-ovaca bili su protiv Andra Vlahušića. Smatrali su da je on čovjek koji je u tihoj koaliciji s Dubravkom Šuicom, a to je bio u SDP-u smrtni grijeh. Smrtni grijeh je bio i samodopadni Ivan Margaretić kojeg su isti ti ljudi i birali par godina ranije. Moram priznati, bio sam mlad i zdrav, pa mi je Opća bolnica Dubrovnik bila zadnja na listi atraktivnih destinacija za provođenje vremena.

Andra Vlahušića, današnjeg gradonačelnika sam upoznao ispred „Keruma“, 2005. godine kako ususret Županijskim izborima dijeli krafne. Ne znam za što se je kandidirao, međutim sjećam se kako je na „jumbo“ plakatima nudio liječenje svim Hercegovcima u OB Dubrovnik. Kako sam tada bio zaposlenik u stalnom radnom odnosu, znao sam koliko plaćam doprinose za zdravstveno i nije mi bila jasna logika zašto on to želi.

Razgovor s današnjim gradonačelnikom je prekinula neka došljakinja iz mjesta Grude BiH koja me je obavijestila da nas je Hercegovina obranila od četnika, te da sam ja budala. Prihvaćam ovo 'budala', no nikada nisam shvatio kako su nas to Hercegovci obranili. Ljude koji su branili Dubrovnik, a rodom su iz Hercegovine, smatram ljudima iz Dubrovnika, a vojsku iz Dubrovnika koja je u Hercegovini branila Hercegovce smatram vojskom koja je bez odluke Sabora Republike Hrvatske po nečijem nalogu krenula na tuđi teritorij.

Danas, gotovo desetljeće kasnije, Andra Vlahušića smatram čovjekom koji je od naše bolnice napravio regionalnu bolnicu spremnu za stotinu tisuća građana godišnje.

Andro Vlahušić za Nika Šalju

I onda je sve krenulo nabolje, Vlahušićeva tiha koalicija s Dubravkom Šuicom je shvaćena kao želja da pridonese bolnici par milijuna kuna za aparate, što on danas radi i Branku Bazdanu, pa je nekako  sve stalo. Zapelo je zapravo na zamjenicima. Tatjana Šimac Bonačić nije bila sporna, neki su je sa 26 posto podrške smatrali irelevantnom (danas nitko osim proklamiranog Andra Vlahušića nema takav postotak), dok su za mjesto zamjenika za komunalu konkurirali Niko Šalja i Božidar Memed. Olga Muratti i 45 posto Gradskog odbora SDP-a su smatrali da je Božidar Memed bolji od Nika Šalje te je uslijedilo glasovanje.

Na tom glasovanju, omjer za Šalju i Memeda je bio podjednak, ali je upravo Andro Vlahušić odabrao Nika Šalju kao suradnika koji će mu ubuduće navodno trebati više.

Zasigurno je i vođen činjenicom kako Niko Šalja sigurno gubi mjesto pročelnika u županiji, obzirom da je Dobroslavić „gutao“ podršku velikog broja birača županije, a Memed ipak na mjestu financijskog direktora zadržava svoje mjesto u Croatia osiguranju d.d., ali i time da je Niko mlađi i agilniji za potencijalnog zamjenika.

Što misle o Memedu i njegovim sposobnostima, unutar koalicije su rekli kada su ga postavili na mjesto najveće gradske tvrtke, Luke Dubrovnik.

Uza sve sukobe proteklih godina, činjenica je da je dubrovačka kukuriku koalicija stvorena na zdravim temeljima dviju zdravih stranaka vođenih SDP-ovkom Tatjanom Šimac Bonačić i HNS-ovim Nenadom Vekarićem. I jedno i drugo su izgubili unutarstranačke izbore što vrlo jasno govori koliko je svaki član i jedne i druge  stranke bio svjestan da glasuje protiv prvih pobjednika koji su porazili HDZ i HSS u gotovo dvadesetogodišnjoj povijesti suverene države Hrvatske.

Također je nepobitna činjenica da je Olga Muratti, predsjednica Gradskog vijeća u protekle četiri godine muke mučila s koalicijom i kvorumom, te da je uvijek znala osigurati trinaest ruku u Gradskom vijeću. Koliko nas je to koštalo, pitaj Boga, ali ipak je to nešto što predsjednici treba čestitati. Račun ipak dolazi na kraju.

Civiliziran od ikakve obojanosti i subjektivnosti, mogu konstatirati da je ova koalicija bila najbolji koktel u proteklih dvadeset godina. Imali su svojih mana, međutim svi mi imamo svoje nedostatke, ali ako nam vrline budu dostatne za postizanje uspjeha, onda je nova – stara koalicija na dobrom putu da opet ponovi veliki uspjeh iz 2009. godine.

Na greškama se uči. Tko zna, možda i Andro i Niko u međuvremenu nađu zajednički jezik, pa makar i nakon izbora. Možda Matko i Teo budu gradonačelnici.

A nešto se i gradi…