RAT BANKARIMA I LIHVARIMA Uklanjanje bankomata iz Grada i ukidanje računa PBZ-a jedni su od boljih poteza ove uprave

Autor: Nikša Klečak
Sami bankomati nisu krivi zbog ukidanja radnih mjesta brojnih šalterskih službenika početkom dvije tisućitih godina, ali su svakako zaslužni što danas opslužuju brojne građane umjesto šalterskih službenika.

Naravno, rasterećenjem broja službenika na šalteru banke su povećale svoje profite. Na bankomatima vaše poslovne banke i danas možete bez naknade podignuti svoj novac, međutim to ne vrijedi i za strance koji plaćaju ogromne provizije i naknade za podizanje gotovine.

Tako je ratovanje za što bolju poziciju u staroj gradskoj jezgri kulminiralo i rezultiralo da gotovo svako kućanstvo posjeduje jedan bankomat na svojim ulazima. Postavljanje bankomata postao je uhodan biznis, kako vlasnicima, tako i posrednicima, onima koji ih postavljaju, skidaju, pune gotovinom, ali naravno i onima na čijim površinama se bankomati nalaze.

Sve je to vrlo brzo dovelo do toga da se Stradun pretvorio u ATM ulicu, a građani javno digli glas protiv onoga što vide ispred sebe jer im se ne sviđa u što se Grad pretvara. Željeli su konkretne poteze.

A konkretni potezi bili su udarac na nečije džepove, u nečije ugovore, u nečiji planirani prihod, tako da se takvi potezi ne mogu potegnuti bez stjecanja neprijatelja, onima koji se u to upuste.

Ako nekome dižeš novac, deklariran si kao neprijatelj, bez obzira na koji način se taj gubitak manifestira. Netko nasadi 10 bankomata pet metara od Orlanda, a onda ga se natjera da ih makne. Ili nasadi nekoliko stolova i stolica bez dozvole, pa mu se otkaže ugovor na sedam dana zbog toga. Sve je to gubitak. No, nije u svakoj situaciji i svakom društvu tako, no trebalo bi biti. Primjerice, ako voziš slijepca nekoliko kilometara za nekoliko stotina kuna, netko bi ti trebao otkazati koncesiju. Bankomati su proteklih godina nekome priskrbili milijune zarade na Stradunu i okolnim ulicama pritom oskvrnuvši Grad. Koristili su kaos ove Države i zaradili ogromne novce, a da ih pritom nije bilo briga u što će se Grad pretvoriti.

Gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković u ovom slučaju izgleda nije kalkulirao s brojem neprijatelja koje će pritom steći. Nije se previše zamarao i stavljanjem sebe u neugodniju poziciju kad je riječ o dobivanju i drugog mandata, povodio se onom - kud puklo da puklo. Potrebno je podsjetiti se kako je već početkom mandata otkazao suradnju dugogodišnjoj poslovnoj banci  Grada Dubrovnika, Privrednoj banci Zagreb. Napisao im je pismo zahvale i odabrao drugu banku za potrebe Grada. Dugogodišnje neprijateljstvo Privredne banke prema Gradu godinama je prolazilo bez sankcija na poslovnom planu. Maknuti toliki dio kolača nije niti malo lagano, a da se ne upali alarm negdje tamo u Italiji ili Francuskoj, i da vlasnici banke ne traže izvještaj o tome zašto je jedan veliki komitent zalupio banci vrata.

Radi se o jasnim porukama koje bi valjda trebale i ubuduće trasirati put kako bi se Grad trebao ponašati, danas u vrijeme Frankovića  pa tako i godinama u budućnosti. Ne bismo se trebali pokoravati potencijalnom 'neprijatelju', biti mudriji, odlučniji i ako treba istjerati ga pa koliko god on financijski  moćan bio.

Popularni Članci