Djecu u školama treba učiti razliku između zaljubljenosti i ljubavi, pa bi se možda smanjio broj femicida i razvoda
Država bi mogla ne samo razviti sustav pomoći za žrtve nego mnoge situacije prevenirati kako bi se potpuno smanjila mogućnost njihova ostvarivanja. Kako to napraviti? Obrazovanjem. U sklopu predmeta Zdravstveni odgoj, djeca u školama trebala bi učiti što je to prava ljubav
Ove godine u Hrvatskoj ubijeno je 19 žena od strane bliskih osoba. U proteklom desetljeću ta se brojka penje na čak 166 ženskih osoba, a u svijetu godišnje strada ogromnih 50 tisuća. Velike su to brojke, a od sretne zaljubljenosti do ubojstva obrazac je uvijek isti: psihičko nasilje, ljubomora, kontrola, ucjene s djecom, a onda kreće fizičko zlostavljanje. Najopasniji period za ženu je onda kada ode ili najavi svoj odlazak. Tada zlostavljač može prijeći s fizičkog nasilja skroz do ubojstva. Vještaci na suđenju govore da je motiv najčešće patološka ljubomora.
U Hrvatskoj je svega 26 sigurnih kuća, a žrtva često mora čekati da se oslobodi krevet. Čak njih 14 vode nevladine organizacije, eto koliko državu zaboli za sigurnost žena. Da je državi stalo, žena bi u svakom trenutku mogla otići u sigurnu kuću, a institucije bi se trebale pobrinuti da zlostavljač bude adekvatno kažnjen. Vlast bi mogla puno više napraviti po pitanju sprječavanja femicida, ali i susjedi koji ne bi trebali okretati glavu na buku i modrice.
Mogućnost stavljanja u kožu partnera
Država bi mogla ne samo razviti sustav pomoći za žrtve nego mnoge situacije prevenirati kako bi se potpuno smanjila mogućnost njihova ostvarivanja. Kako to napraviti? Obrazovanjem. U sklopu predmeta Zdravstveni odgoj, djeca u školama trebala bi učiti što je to prava ljubav. Ne, to nije zaljubljenost koja mnoge prevari. Zaljubljenost, kako je to još prije dvadesetak godina poentirao francuski romantik Frederic Beigbeder, traje svega godinu dana. Hormoni se naprosto ugase, a zaljubljenost ode, a u roku od tri godine pozitivni osjećaji skroz ishlape. No Beigbeder je ipak pogriješio što je svoje slavno djelo naslovio Ljubav traje tri godine, jer je pobrkao zaljubljenost i pravu ljubav! Uglavnom, u te tri godine hormoni od lude zaljubljenosti vratit će se u normalu, a ako se u međuvremenu ne razvije prava ljubav (a to je razumijevanje i empatija partnera) parovi će se s vremenom udaljavati sve dok se ne zamrze, jer će bez onih ludih serotonina, dopamina i oksitocina vidjeti jedni druge zaista onakvima kakvi zaista jesu.
Beigbeder u vrijeme pisanja svoje slavne knjige još uvijek nije upoznao svoju srodnu dušu koja će ga razumjeti. U kojoj god vezi je bio, obrazac mu se ponavljao – prva godina zaljubljenost, u drugoj stvari postaju onakve kakve jesu, treća rastava. Niti njemu, niti ikome od nas nikad nitko nije rekao kako ta zaljubljenost funkcionira. Da se pripremimo za ono što slijedi, i da znamo, ako nam se već na početku ne sviđaju neke stvari kod partnera, sutra će nam se još manje sviđati, pa još manje, sve dok naposljetku takvo ponašanje ne zamrzimo. Da je razumijevanje i mogućnost stavljanja u kožu partnera ključna stavka za uspjeh dugotrajne veze. Na kraju krajeva, ako muž i žena nemaju sličan ukus za filmove ili otići na koncert zajedničkog benda, nema od dugotrajne veze ništa. A pogotovo ako je jedan vjernik, a drugi ateist.
Nasilnik odmah na početku pokazuje znakove ljubomore i kontrole – „nemoj obući tu prekratku haljinu“ - ali žrtva je zaljubljena do ušiju, pa joj u prvoj godini ništa ne smeta. U drugoj sve više primjećuje ponašanje koje joj se ne sviđa, ali i dalje joj je lijepo, partner je mazi i kupuje joj poklone. U trećoj, onoj beigbederovoj godini, nažalost, žrtva shvaća s kim ima posla, ali već se zaplela, pogotovo ako je u međuvremenu zatrudnjela. Nasilnik je već isprepleo mrežu i sada je puno teže pobjeći. Da je potencijalna žrtva u školi učila što je zaljubljenost, a što ljubav, kako uočiti prve signale upozorenja – odnosno pobjeći čim je počeo spominjati prekratku haljinu - možda bi danas još uvijek bila živa.
Dvoručni bekend meridijan
Odabir životnog partnera jedna je od najvažnijih stvari u životu, posebno ako se dogode djeca. Lakše je prebroditi posljedice lošeg odabira struke nego supružnika. No, u školi nas o tome ništa ne uče. Tuve nam u glavu kako se biljke razmnožavaju s tučkom i prašnicima, a ne govore nam kako da prepoznamo tučka, odnosno osobu koja je sutra u stanju tući partnera.
Femicid je najgore što se osobi u lošem braku može dogoditi. No, svaka rastava braka s djecom, pa čak i ona najprijateljskija, uključuje određene posljedice na potomke pogotovo danas u doba globalizacije kada mnogi parovi ne dolaze iz istog grada, da ne spominjemo da je sve više onih koji nisu ni iz iste države. U tim slučajevima, raspad braka i odlazak partnera (zbog primjerice financija) u svoj grad ili državu neminovno vodi do toga da će djeca jednog roditelja jako malo viđati. Broj razvoda svake godine je sve veći kako u Hrvatskoj, tako i u ostatku Europske unije. A ta će brojka, po mom skromnom nestručnom mišljenju, još više rasti. Još davno sam pisao da će za dvadesetak godina svega jedan ili dva učenika u razredu imati mamu i tatu koji zajedno žive, a ostatak razreda, kako to obično biva s onima u manjini, će ih zezati.
Zato ponovimo, ako ti partner(ica) sluša Severinu, Vannu i Ninu Badrić, a ti ne, veza neće uspjeti. Ako ti partner(ica) vjeruje da je Zemlja ravna ploča i druge teorije zavjere, a ti se tome smiješ, veza neće uspjeti. Ako ti obožavaš Jima Jarmuscha i Akija Kaurismakija, a partner(ica) za njih ne mari, od toga nema ništa. Ako spominješ jednoručnu bekend paralelu, a on(a) misli da postoji i dvoručni bekend meridijan, ili još gore, da za ekvator, obratnice, meridijan i paralelu uopće ne zna, naravno da veza neće uspjeti. Sve se ovo čine sitnice, ali nisu.
Stoga je izuzetno važno educirati pubertetlije o ljubavi i zaljubljenosti, o tome da je izbor životnog partnera, važniji od izbora fakulteta. Jedna od najvažnijih, ako ne i najvažnija odluka u životu. Država je skroz zakazala po ovom pitanju, pa su roditelji jedini koji obrazovanjem možda mogu smanjiti brojke femicida. Ali i sveukupnih rastava i loših brakova koji se dogode, jer dvoje zaljubljenih nemaju pojma što rade. Kako kaže jedan poznati psiholog, nikad nije dobro donositi odluke kada su povećane emocije, kako negativne, tako i pozitivne. A ludovanje serotonina, dopamina i oksitocina u zaljubljenosti često rezultira odlukama koje se više nikad ne mogu ispraviti.
Jer ljubav traje svega tri godine. Ako nije prava. A prave ljubavi su rijetke kao fotke Iggyja Popa u majici.