Što to nama danas fali pa se toliko žalimo? U Istri pada broj turista, na jugu se od njih ne možemo obraniti, svakodnevno se statistika povećava na zadovoljstvo predsjednika TZ Županije, direktorice i predsjednika TZ Dubrovnik. I Severina je ovdje, obrambeni Čorluka kisi danima sa svojom djevojkom u Dubrovniku.

Novinari se u redakcijama žale, nije bilo razbojstava pet godina, ubojstva se ne sjeća ni onaj koji zbog ubojstva odslužuje kaznu u zatvoru. Nema više ni prometnih nesreća, mikro-asfalt je ubio i posljednje klikove internetskih portala.

I sada Dubrovnik roni suze radi europske Hrvatske. Radi Hrvatske koja je bankrotirala i koja mora oporezivati i pčelu u košnici, babu na pjaci. Razmišljaju sutra i dilere legalizirati kako bi i tu uzeli 25 posto. Muka nam je što i nama ne kradu skupocjene aute usred bijela dana, što nemamo Nevenku Jurak, što u našoj pučkoj kuhinji ne obitava par tisuća ugroženih.

Hoćemo Europu, plačemo nad sudbinom sretnih ljudi?

Kada ih opali luda, Matušić nazove Nikolu i kaže: „Sazovi presicu, udari po mostu.“ I onda Nikola udari po Zoranu, po Hajdašu Dončiću i počne pričati o jadnoj sudbini Dubrovnika i Županije, o onoj glupoj tezi što južnije to tužnije. Može li netko ući na tu presicu i ugasiti snimače i otjerati ih u europsku uniju.

Lokal patriotizam i Dubrovačka republika kao nužnost

Svaki dan Policija na Grudi uhiti nekog Albanca koji želi naći bolji život u nekoj drugoj zemlji. Ne ide taj nesretnik preko neke meke granice u Lekelniku, Vukovaru ili nekom drugom mjestu. Ide preko Dubrovnika. Uzme kamen, pređe preko granice i ako ga uhvate kaže da je mislio da je potres u Dubrovniku i kako je mislio da kao stranac samo treba donijeti kamen.
Što se bunimo. Najbogatiji Rus ovdje obitava danima, Abramović dolazi za koji dan, Meka smo za sve poštene kriminalce svijeta.

Je li vrijeme za Dubrovačku republiku? Dobroslavić da bude automatski predsjednik. On kao fikus ionako zagovara most. Pošto nema mosta, neka našu republiku vodi s graničnog prijelaza Klek. Vlahušić koji ionako nema poštovanja prema autoritetima, koji štiti svoje građane neka bude premijer. Ne na mjesec dana samo jer ga nemamo s kime zamijeniti, neka radi četiri godine. Stranke će promijeniti ime, HDZ će biti DDZ, SDP ide u DDP, zatim Dubrovačka narodna stranka, Dubrovački laburisti, Dubrovnik je naš, Dubrovačka stranka prava Slobodana Vukotića, DSLS Iva Gjaje i jedini izvorni DDS Pera Vićana.
Ne trebate nam vi Hrvati. Možemo bez vas jer smo bolji, superiorniji, bogatiji od vas. Imamo razrađenu taktiku. Mi smo Dubrovčani. Danas vaši taoci, sutra prva republika koja je davne 1783, godine priznala Ameriku.

Trebate li vi nas?

Nikša Klečak / Dubrovački dnevnik